zdravlje

‘Znanost će na kraju dobiti bitku s koronom. Virusa se nećemo tako lako riješiti, ali ćemo ga kontrolirati’

PROF. DR. SC. KREŠIMIR PAVELIĆ

Ljerka Bratonja Martinović

Logično je za pretpostaviti da se koronavirusa nećemo brzo riješiti, ali da ćemo ga kontrolirati. Znanost će stvoriti vrlo brzo učinkovitu vakcinu, iznaći kakvo-takvo liječenje težih slučajeva. Stopa smrtnosti na koncu će biti relativno niska, pod pretpostavkom da se ne dogodi neka fatalna mutacija

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić osnivač je i dugogodišnji pročelnik Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, odnedavno imenovan dekanom novog Medicinskog fakulteta u Puli. Znanstvenik kojem je u fokusu interesa molekularna medicina, iznio nam je svoj pogled na pandemiju koronavirusa i brojne nepoznanice s kojima se ovih dana suočava i znanstvena zajednica.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) godinama je upozoravala na moguću pandemiju, ali se ni razvijeni svijet na nju, očito nije pripremio?

– U nekim od svojih intervjua od prije 30-tak godina upozoravao sam na potencijalni veliki problem prijenosa virusa sa životinja na ljude. Premda su ti virusi bili bezopasni za ljude, bilo je jasno da inficiranjem čovjeka mogu mutacijama postati opasni za ljude. To je potvrđeno bolestima poput svinjske gripe, ptičje gripe, SARS-a, MERS-a… Govorio sam to tada, doduše, u kontekstu upotrebe virusa i njegovih konstrukata u liječenju oboljelih od raka, primjerice pristupima genske terapije. Danas postoje znanstvene publikacije o terapijskom učinku virusa gripe na neke teže tumore, no to je druga priča. U pogledu pandemije, javnost se možda nije pripremila, no neki su se itekako pripremili! Dat ću vam nekoliko primjera. Laboratorij za istraživanje virusa u Wuhanu postoji već niz godina, a prema javno dostupnim informacijama izgrađen je pomoću europskih i američkih akademskih institucija. Letimično sam pregledao podatke na internetu i odmah uočio neke moguće poveznice s ovom situacijom koje nisu pokrivene u glavnim medijima, primjerice aktivnosti »Zaklade Bill & Melinda Gates«, te događaj »Event 2001 Pandemic excersize« u New Yorku na kojem se simulirala pandemija SARS Cov-2 virusa koja se širi po svijetu. Ovo su zaista važne teme koje bi istraživačko novinarstvo moglo dobro obraditi jer bez uvida u sve informacije teško možemo donositi zaključke od relevantnosti za javnost.

Različite mjere
To je na tragu teorija o virusu stvorenom u laboratoriju?

– U časopisu Nature Medicine od ovog mjeseca navodi se da SARS Cor-2 vjerojatno nije laboratorijski konstrukt, odnosno da nije namjerno ubačen. To autori potkrepljuju genomskim i strukturalnim analizama. No u zaključku ipak ne isključuju i taj scenarij. S druge strane, profesor Francis Boyle, autor američkog zakona o biološkom oruđu, tvrdi da je virus konstruiran! Članak u Nature Medicine svoju tvrdnju potkrepljuje saznanjem da je tzv. Spike najvarijabilniji dio genoma SARS Cov-2 virusa i ima visok afinitet za vezanje na humani ACE2. Ta prirodna selekcija, prema autorima, mogla se dogoditi prije prijenosa sa životinja na ljude ili pak u ljudima nakon prijenosa.

Premda se istraživanja virusa provode u čitavom svijetu, te se navode dokumentirani slučajevi »bjegova« virusa iz laboratorija, u spomenutom članku to ne smatraju vjerojatnim. Te razlike mogu mijenjati virulentnost, a također i otežavati kreaciju efikasne vakcine za čitav svijet. Optimalno vezanje rezultat je prema autorima prirodne selekcije virusa, premda nije jasno zbog čega bi to bilo zaista tako i zašto primjerice tako laboratorijski selekcionirani virus ne bi bio ubačen namjerno ili nenamjerno u populaciju.

Kako tumačite visoku smrtnost od koronavirusa u Italiji, a i Španjolskoj?

– Treba reći da je ovaj virus manje opasan od svojih rođaka SARS-a, sa stopom smrtnosti od 15 posto i MERS-a sa stopom od 35 posto. No razlika je ipak u tome da je SARS Cov-2 pandemičan i zahvaća znatno više osoba od prethodnih. O nekakvoj egzaktnoj stopi smrtnosti danas ne možemo govoriti za slučaj SARS-Cov2 jer nemamo točne podatke o broju zaraženih. Vrlo su intrigantni podaci o smrtnosti. Izračunavao sam ih na dan 27. ožujka. Razlikuju se bitno od države do države i u rasponu su od nevjerojatnih 10 posto u Italiji, 7,5 posto u Francuskoj i Iranu pa sve do iznimno niskih kao što su Švedska, Danska, Izrael (0,3 posto), Hrvatska i Njemačka (0,5 posto), Austrija (0,7 posto), Slovenija 1,4 posto, Švicarska 1.7 posto… Razlozi ovim razlikama mogu biti različiti. Najprije se pomišlja na različitu virulentnost sojeva uslijed mutacija, no to se po meni čini manje vjerojatnim. Mnogo su vjerojatnije različite epidemiološke mjere te realni broj testiranih. Zbog toga je i prosječan postotak smrtnosti u svijetu 4.5 posto, iako je ta brojka vjerojatno niža.

Kad je riječ o našoj zemlji treba naglasiti da Hrvatska spada u zemlje s najrigoroznijim epidemiološkim mjerama, koje se za sada čine opravdanima, no izvjesno je da takve mjere nisu dugoročno održive kad je riječ o ekonomskim posljedicama koje bi mogle biti znatno gore po stanovništvo nego bolest sa ovako niskom stopom smrtnosti. Naravno uz pretpostavku da taj trend ostane ovakav kakav je sada.

Treba reći i da su sve ove stope smrtnosti znatno niže od onih kod poznatih bolesti poput ospica ili hripavca. Te bolesti se, međutim, danas uspješno nadziru. O stvarnoj stopi smrtnosti možemo govoriti tek kad uskladimo vjerodostojnost podataka inficiranosti sa smrtnim slučajevima. Osobno smatram da će stopa smrtnosti na koncu biti relativno niska, pod pretpostavkom da se ne dogodi neka fatalna mutacija.

Dva soja virusa
Je li do određenih mutacija već došlo?

– Španjolski virus mutirao je u odnosu na originalni tip iz Wuhana. Već je rečeno da virusi vrlo brzo mutiraju i akumuliraju promjene tokom procesa prijelaza iz jedne inficirane osobe u drugu. Neki su izračunali da se godišnje događa 24 mutacije, slično kao i kod ostalih RNA virusa, gripe na primjer. SARS Cov-2 ima duži genom od virusa gripe. Većina tih mutacija nisu relevantne, osim onih koje kodiraju za tzv. Spike protein što je važno za vakcinu. Mutacije se događaju nasumično i očekivana su pojava te su dio životnog ciklusa virusa. Neke od njih mogu uzrokovati da virus nestane, a neke ojačati virus. Genetički gledano postoje indicije o povezanosti virusa u Italiji i Njemačkoj.

Što možete reći o dvije podvrste ovog virusa koji se, prema nekim informacijama, razlikuje u Kini i Europi?

– Definitivno se dva soja virusa s obzirom na razlike u genomu, šire svijetom. To su tzv. L-tip i S-tip. L-tip je agresivniji s obzirom na prijenos, premda su razlike među ta dva soja male. Svakako možemo očekivati pojavu više sojeva u budućnosti jer virusi stalno mutiraju i kad zahvate dišni sustav bolesnika virus se množi i svaki puta kad to učini moguće je očekivati mutacije. Izuzetno je važno znati koliko vrsta, varijanti virusa egzistira jer dobra i upotrebljiva vakcina mora pokriti oba spomenuta soja.

Koliko će po vašem sudu trebati da se prvi takav proizvod nađe u primjeni?

– Neke su kompanije u SAD, Kini i Europi već spremne klinički testirati vakcine. To je za mene iznenađujuće, s obzirom da su postupci razvoja novih lijekova i medicinskih proizvoda jako dugotrajni i skupi. U ovom slučaju sve je nekako brzo spremno za tržište kao da se već na tome radilo. Naime, postoje znanstveni radovi na ovu temu i patentne prijave od prije nekoliko godina. Kad je riječ o lijeku, tu sam još oprezniji. Lijekovi protiv virusa još uvijek nisu djelotvorni kao što je to slučaj s antibioticima u borbi protiv bakterija. S obzirom da se uglavnom radi o respiratornim problemima, potencijalni lijek trebalo bi dati in situ, na primjer inhalacijom. To potvrđuju neki preliminarni nalazi. Bilo bi zanimljivo omogućiti znanstvenicima i ona istraživanja koja sada nisu preferencijalno financirana, a koja mogu ponuditi neka rješenja izvan postojećih okvira, primjerice istraživanja poznatih supstancija s protuvirusnim ili antiseptičkim učinkom koja nisu zanimljiva farmaceutskoj industriji, a mogla bi biti sagledana u kontekstu adjuvantne terapije. Zanimljivo je i to da neki znanstvenici u SAD-u pokušavaju sintetizirati SARS Cov-2 u laboratoriju te traže učinkovit lijek na bazi monoklonskih antitijela.

Jedan od pristupa liječenja teških slučajeva je i davanje tzv. hiperimunih seruma. Ti serumi sadrže antitijela osoba koje su uspješno preboljele ovu bolest. Ta se metoda koristila uspješno i u terapiji ebole i SARS-a. Pokusna terapija priprema se u Paviji, a biti će na raspolaganju i ostalim bolnicama. Odmah treba reći da ovakav tretman ne djeluje u svih bolesnika. Ima i nekoliko potencijalnih lijekova koje sugeriraju pretklinička istraživanja: remdesivir (GS 5734), tocilizumab – monoklonska IgG1 antitijela (koristi se inače za liječenje reumatoidnog artritisa), lopinavir/ritonavir, klorokin (inače lijek protiv malarije), alfa interferon. Ovi potonji se mogu koristiti već danas. Spominje se i kombinacija dvaju anti-HIV lijekova i antitijela protiv interferona 3.

To su samo neke od mogućnosti koje se spominju ili su u kliničkim testiranjima.

Teorije zavjere
S obzirom na karakteristike koronavirusa SARS-Cov-2, jesu li mjere koje se provode diljem Europe dovoljno efikasne?

– Mjere i način na koji se one provode u većini zemalja EU su korektne i doista ne znam što bi se u ovom slučaju moglo više napraviti. Naravno, može se diskutirati o tome treba li testirati veći dio pa čak i čitavu populaciju. To bi nam sigurno dalo realniju, odnosno manju stopu smrtnosti, no ne znam koliko zdravstvenih sustava bi to moglo ekonomski podnijeti. Također, nisam siguran da bi ispravno bilo dragocjene državne resurse trošiti za masovna testiranja.

Mnogi postavljaju pitanja zbog čega znanstvenici ne mogu prognozirati ili realno komentirati postojeću situaciju te često njihove izjave na početku i sada zvuče kontradiktorno. Znanost će u konačnici dobiti bitku s ovim virusom, stvorit će se vrlo brzo učinkovita vakcina, iznaći kakvo-takvo liječenje težih slučajeva. Ne zaboravimo da bitku nismo u potpunosti dobili niti s »običnim« gripama.

Jedna je stvar međutim izvjesna. Ovaj slučaj bi lako mogao biti namjerno izazvan, stoga ne bismo trebali banalizirati mišljenja koja nisu standardna i svako drugačije mišljenje podvući pod »teorije zavjere«, barem ne dok ne sagledamo sve činjenice, a za to je potrebno vrijeme i pristup informacijama. Neke od njih se skrivaju ili zataškavaju. Možda bi bilo ispravno diskurs o ovoj situaciji proširiti i na analizu funkcioniranja globalnih sustava upravljanja što, čini mi se, svima izmiče iz fokusa u ispravnom sagledavanju ovakvih globalnih izazova. Da li zaista možemo tako lako odrediti što je istina i tko to točno odlučuje o tome što je istina, a što nije? Kao znanstvenik smatram da je važno uvijek uzimati u obzir različite opcije i pažljivo sakupljati činjenice i evaluirati ih.

To trebamo činiti i sada, uz poduzimanje mjera koje medicinska struka dobro poznaje i ispravno predočuje javnosti.

Kakve su vaše procjene o kretanju i trajanju ove pandemije? Hoće li ovaj virus ostati trajno u populaciji?

– Teško je predvidivo. Još uvijek nema odgovora na pitanje zbog čega taj virus polučuje pandemijsko ponašanje. Genomska istraživanja mogu samo djelomično objasniti infekcioznost i prenosivost. Analize dobivene sekvencioniranjem pokazuju stanovite razlike između američkog, europskog i kineskog virusa. Općenito, može se reći da jednom inficirana ili »prokužena« osoba ne bi trebala biti ponovno inficirana, osim u slučaju da virus mutira toliko da premaši obrambenu sposobnost imunološkog sustava. To je tzv. »Selekcijski pritisak« koji prolaze i virusi gripe svake sezone. Nove varijante virusa gripe pojavljuju se svake godine i ponovno inficiraju ljude bez obzira jesu li preboljeli gripu ili ne. Stoga slični scenarij možemo vidjeti i u slučaju SARS Cov-2 virusa u nadolazećim godinama. Logično je za pretpostaviti da ga se nećemo brzo riješiti, ali da ćemo ga kontrolirati.

Za pretpostaviti je da bi taj virus mogao biti manje aktivan u ljeti kao što su njegovi rođaci betakorona virusi. Mogući prijenosnici virusa su školska djeca. Po ljeti nema škole pa to također može biti razlog. U slučaju SARS Cov-2 djeca obično nisu zahvaćena no to ne znači da nisu prijenosnici. Dakle malo znamo o tome pa ne možemo točno predvidjeti što će se dogoditi tijekom ljeta.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close