vijesti

Zlatko Dizdarević : Epidemija za koju nema vakcine

Zlatko Dizdarević

Ko još uopšte u svekolikoj mentalnoj  klaustrofobiji  danas  prati  diplomatska  prepucavanja  velikih po svijetu, nije zaboravio uzajamne “upozoravajuće  prijetnje “što su ih podijelili  petog februara u Moskvi ministri spoljnih poslova Rusije i Evropske unije, Sergej Lavrov i Josep Borrell. A Amerikanci ćutali sa strane i pribavljali vakcine  za sebe, čekajući ishod koji je  njima u interesu.

Priča o navodnom povodu za taj hladni sudar neuobičajenih tonova – zahtjev EU Moskvi da odmah pusti na slobodu Putinovog opozicionara i njihovog igrača,  “otrovanog” lidera Novaljnija – bila bi i zabavna da nije ciljano opasna. Veća se lavina valjala iza brda, prijetnja Evrope sankcijama Rusiji, uz “zabrinutost  za budućnost razvoja  ruskog društva (sic!) i geostrateških odluka Rusije”. 

Mnogo je toga izgovoreno i u danima naknadno, po povratku Borrellia kući. Sa druge strane, hladni Lavrov nije ostao ni trena nejasan šokirajući politički suptilnu  i samodopadnu  Evropu izjavom kako “Rusija smatra EU nepouzdanim partnerom…” Pred TV kamerama bio je precizan: “Ukoliko EU uvedu sankcije koje bi pogađale osjetljive segmente naše ekonomije, mi smo spremni prekinuti veze sa EU. Ne želimo se izdvajati iz međunarodne zajednice, ali moramo biti spremni na to. Želite li mir, morate se spremati na rat.” 

Htio to neko da prizna ili ne, ovakva razmjena  jasnih obećanja sa jedne strane i još jasnijeg  odgovora sa druge – uz rijetko i ne slučajno pominjanje  rata i mira – nije ni svakodnevna, niti slučajna na takvom nivou. U politici se to čita kao ciljana i nedvosmislena prijetnja jedne strane koja misli da ima kapacitet, pravo i razlog za prijetnju, i druge kojoj je povodom ovakvih  prijetnji  dovoljno razloga za upozorenje: nismo i nećemo dozvoljavati da budemo ni poniženi ni pokorni…

I jedni i drugi kazali su što su kazali i u vremenima koja su takva kakva su, šansi za uzmak nije ostalo mnogo. Čekao se naredni potez preigrane  Evrope i definitivno  pritisnute ali podjednako odlučne Rusije da je se prestane  tretirati kao u vrijeme raspada Sovjetskog saveza. Uostalom, puno je toga u svijetu od onda do danas drugačije. Za raširenu epidemiju nabujalih uvjerenja o vlastitim veličinama i  samododijeljenim pravima  uslovljavanja onog drugog, vakcine danas očigledno nema. 

Evropska unija je prva povukla obećani potez minulog ponedjeljka.  Jednoglasno, šefovi diplomatija i ambasadori država EU odlučili su da uvedu sankcije “ruskim zvaničnicima  koji su odgovorni za represiju prema Novaljnom”, izjavio je Borrelli, kao istureni igrač Komisije u ispunjavanju domaćih zadataka i naručenom pospremanju onosa sa Rusijom. Uz ostalo, sanirao je i urušavanje vlastitog rejtinga nakon susreta sa Lavrovom u Moskvi gdje je  bio “ponižen”, prema agresivnim optužbama posebno bivših “istočnjaka” koji su danas u EU.       

U obrazloženju  najavljenih sankcija Borrelli je kazao: “Rusija nije više zainteresovana za saradnju sa EU, već želi sukobljavanje i odustajanje od saradnje sa Evropskom unijom. Zato su šefovi diplomatija EU odlučili da se odupru Rusiji kad je riječ o njenom kršenju međunarodnog prava i ljudskih prava…” 

U dodatnoj rečenici nakon ove, otvaraju se i novi aspekti cijele priče sa Rusijom i “želji za sukobima…” Pa ministar spoljnih poslova EU dodaje: “Odlučili smo da se odupremo i pritisku Rusije na nas, uključujući dezinformisanje i sajber  udare…” Dakle, u optužbama o dezinformacijama i sajber udarima  naslućuje se u igri i novi igrač, veliki partner u obnovljenoj svjetskoj geostrategiji sa druge strane okeana. Ipak, ostavljaju se i otškrinuta  vrata vlastitom  anti-pandemijskom interesu  koji se ne može žrtvovati pa makar i sa sukobljenim Rusima koji ih “pritiskuju”.  

Uz ono o odupiranju pritisku Rusa, uočljiv je stidljivi nastavak – “ali i da sarađujemo (Sa Moskvom) kada  za to postoji uzajamni interes…”  Nije teško dokučiti koliko je osjetljivo  bilo unutar Evropske komisije izboriti se za ovu formulaciju spram onih zajapurenih Evropljana  kojima je od Putina muka. I koji to ne kriju.Tu ni odjednom opštetraženi SputnikV nije dovoljan interes-pomiritelj. Zapad odavno nema dileme između brutalnog interesa i starih dugova. “Istočni” dio Evrope itekako ima. Druga genetika.     

Poruka Lavrova koja potire tvrdnju iz Brisela o tome da Rusija nije zainteresovana za saradnju sa EU i da želi sukobljavanje  jeste diplomatski jasna i precizna: “…ukoliko bi sankcije pogađale osjetljive segmente naše ekonomije, mi smo spremni prekinuti veze sa EU…” Otud i onaj dodatak Evrope u kojem se kako se sankcijama ciljaj tek nekoliko pojedinaca, zvaničnici iz policije i pravosuđa Rusije, “odgovorni za neprihvatljiv tretman Novaljnog…” Ne baš osjetljiv segment ruske ekonomije. 

Teško je vjerovati da će Borrelli sa šeficom Ursulom von der Leyen predložiti ta imena zbog “tretmana Novaljnog” i zauzvrat izgubiti  možda posljednju priliku da EU dobije Sputnik V, kao šansu da se koliko-toliko održi  korak sa bratskom Amerikom koja im je već daleko odmakla sa vakcinisanjem svojih stanovnika, i to vakcinama obećanim pa i plaćenim od “zapadnih” dobavljača, Pfajzera i AstraZeneca, pa onda poslatim preko okeana. Love is love, business is business. Vjeruju li i Evropljani do jučer opsjednuti anti-ruskim  “terorizmom”  nad herojem Novaljnim kako će i odlazeća Merkelova razmijeniti svoj kapitalni projekat sa Rusima, “Sjeverni tok 2”, za odluku ministara EU da “više učine za one koji u Rusiji brane političke slobode”. I sve to u okviru odjednom potegnutog dokumenta nazvanog “Globalni režim ljudskih prava Evropske unije”. Koji, usput, tako dirljivo principijelan i neupitan ništa ne znači ni u slučaju  Saudijske Arabije i Khashoggija, ni Velike Britanije i Assangea, ni SAD-a povodom Chelsea Manning… 

Da stvar sa beskrajnom i već pomalo histeričnom satanizacijom Rusije – koja naravno, ima bezbroj svojih aferima što su povod za posebnu analizu – nije tek slučajna i izolovano autohtona evropska priča, sluti još nešto. Za naivne je “iznenađujuća” podudarnost u sankcijama  Moskvi iz EU i pominjanje  krimena “dezinformacija i cyber udara”, sa najavom američkog savjetnika za nacionalnu bebjednost  Jake Sullivana od prije neki dan: Bidenova administracija će uskoro prestaviti  “širok odgovor na ruske cyber-napade…” U ragovoru  za CBS Sullivan je je poručio da će odgovor biti “veći od sankcija”. Bez detaljnijih objašnjenja,  istaknuo  je samo da će to biti “kombinacija viđenog i još uvijek neviđenog”. Uočljivo je da se ove izjave nadovezuju i na nedavne tvrdnje Trumpovog državnog sekretara Pompea  povodom tih navodnih hakerskih napada iz Rusije, ma koliko je njegov bivši predsjenik na cijelu priču ovih dana odgovorio na svojstven  način, u skladu sa trenutnim raspoloženjima: “…Rusija, Rusija, Rusija ! Bezvezni mediji to odmah poviču čim se nešto dogodi…” 

U svom prvom obraćanju svijetu nakon inauguracije, minule sedmice u sklopu virtualne Bezbjednosne konferencije u Minhenu, Biden je oduševio mnoge svojim “istorijskim zaokretom”.  Dokaz im je i obećanje po kojemu je “partnerstvo izmešu Evrope i SAD temelj svega što želimo postići u 21. vijeku”. U svom govoru ushićeno dočekanom u EU, Rusiju je pomenuo kao “zlostavljača” pa se mora “zajednički raditi kako bi “spriječili ruske napore koji imaju za cilj destabiliziranje demokratije”.   

Kao što su iz Vašingtona ispotiha i zadovoljno posmatrali  najnovije zaoštravanje Brisela i Moskve, teško je povjerovati da sve ovo za sada na sličan način ne posmatraju i mnogi igrači sa drugih krajeva planete. Ambicije što vode do interesnog  podgrijavanja  animoziteta, prijetnji, sankcija, umjesto dogovora o planovima temeljem zajedničkih interesa u preslagivanjima unutar “geostrategije” energije, vode i hrane prerastaju u pandemiju. Masovna kontrola uma i proizvodnja straha i sukoba uočljiv je uspjeh politike, tehnologije i farmakologije. Ali, vakcine za to nema jer se ne želi imati. 

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close