politika

U očekivanju novog paketa od Bidena

Balkan neće biti zapostavljen ni Bosna zaboravljena, ali Bidena najprije čeka veliko pospremanje Amerike. Istovremeno će se okrenuti svijetu, kojem poručuje: “America is back! Da vodi, a ne odstupa”

Hairudin Somun

Sada Amerika i svijet mogu mirnije disati, doduše kroz masku. Naviknutom da dramatičnim potezima pera šara svoj široki potpis na mnoge akte kojima je želio da pokaže ko vlada Amerikom, mora da je Donaldu Trumpu bilo najteže potpisati nalog domarima da počnu selidbu iz Bijele kuće. Tako je posredno priznao da je on bivši, a Joe Biden novi predsjednik SAD-a. Biće još natezanja i hirovanja, ali Biden i Kamala Harris su s olakšanjem mogli da predstave najbliže saradnike s kojima će voditi američku vladu.
S obzirom na političko iskustvo kakvo nije imao nijedan američki predsjednik, a posebno na korov koji je njegov prethodnik posijao po Americi i svijetu, od Bidena se mnogo očekuje. Ponegdje i previše. Naročito u Bosni i Hercegovini. U stvari, većina njenih građana koji dobro pamte šta je sve govorio za vrijeme rata protiv BiH očekuje da će i ovamo “okrenuti novi list”, a ona manjina koja to isto zlopamti bi da se u mišiju rupu uvuče. Tek sada su isplivali snimci njegovih riječi koje toj većini izazivaju suze, a manjini bi morale da paraju savjest. Nema tog glumca koji je mogao onako dramatično predstaviti tragediju Bosne i nebrigu Zapada kao kad je Joe Biden pružio uvis ruke, opisujući kako su majke, dok ih je u Tuzli gledao kako silazile iz kamiona i vozila za otpad, držale djecu iznad glava. “Mislio sam da slave”, kaže. “Ali znate li, Mister President, zašto su držali djecu iznad glava?” Zato što je u tim stočnim vagonima, odgovorio je obraćajući se predsjedniku Billu Clintonu, troje djece ugušeno do smrti. “U vagonima Aushwitza 1995. godine”, uzviknuo je. Još je dodao: “Da ovo nisu muslimani, svijet bi drukčije reagovao.”

Kad će na Balkan

Još je štošta Joe Biden tada govorio o Bosni u američkom Senatu 1993, 1995, i kasnije kao potpredsjednik SAD-a. Ali to su bile 1990-e godine. Od tada je svijet postao drukčiji, naišle su druge krize, mali i veliki ratovi, u Azerbejdžanu, Čečeniji, u Afganistanu, Iraku, Siriji. Dogodio se 11. septembar. A Bosna i Hercegovina ipak živi u miru 25 godina, što je trećina evropskog mira od Drugog svjetskog rata. Drugo, Biden više nije senator, ni drugi, nego prvi u Americi. Lakše je biti drugi nego prvi, koji na svoja pleća preuzima punu odgovornost za sigurnost svakog Amerikanca. Prvi drži ključeve vlasti i kutiju s dugmetom nuklearnog oružja. Njemu su na umu prvo interesi Amerike kao vodeće sile svijeta, a tek onda lična osjećanja i simpatije. A za drugog se u Americi zna reći da čeka ne bi li prvi dao ostavku ili umro, pa da preseli u Bijelu kuću. Biden nije tog kova. Kao što je njemu predsjednik Barack Obama znao reći: “Joe, Kina je tvoja!”, tako Kamala Harris već zna da će joj na teret pasti dosta posla. Ta razlika između prvog i drugog u Americi mogla je i rat protiv BiH 1990-ih okrenuti u drugom smjeru. Upravo kada je senator Biden zahtijevao da se skine embargo na naoružavanje “bosanskih muslimana”, predsjednik Clinton je poslao u Senat potpredsjednika Al Gorea da glasa protiv, jer je tamo nastupila situacija 50-50. Vjerovatno se slagao s Bidenom, ali valjalo je misliti na otpor Rusije, Kine, Britanije i Francuske u Ujedinjenim nacijama.

Balkan neće biti zapostavljen ni Bosna zaboravljena, ali Bidena najprije čeka veliko pospremanje Amerike. Posljedice pogrešnog suočavanja s pandemijom koronavirusa, pogoršanje ekonomskog stanja, povećana nezaposlenost, narušeni međurasni odnosi, borba u Kongresu i Senatu za zdravstveno osiguranje, još više osiromašenih Amerikanaca u Trumpovom mandatu. Istovremeno će se okrenuti svijetu, kojem poručuje: “America is back! Da vodi, a ne odstupa.” Da ponovo “sjedne na čelo stola” zajedno sa saveznicima. Očekuje ga obnavljanje povjerenja ostalih članica NATO-a i Evropske unije. Suočavanje s Rusijom i Kinom na prostorima koje im je prepustio predsjednik Trump. Povratak u međunarodne organizacije, prije svega u Svjetsku zdravstvenu, WHO, koju je Trump ostavio na cjedilu kad je izbila pandemija korone. “Amerikanci su sigurniji kada je Amerika uključena u jačanje globalnog zdravlja”, kaže Biden.

Povratak u Vijeće UN-a za ljudska prava kojima se, za razliku od Trumpa, posvećivao tokom duge političke karijere. Pa u globalni nuklearni sporazum s Iranom, iz kojeg je Trump iskočio, a iranskom narodu nametnuo sankcije kakve nije doživjela ni Sjeverna Koreja. A na vrhuncu svih povrataka je Pariški klimatski sporazum iz 2016, iz kojeg je prijetnju da će povući američki pristup Trump ostvario dva dana poslije izgubljenih izbora, 5. novembra. Ali je novoizabrani predsjednik Biden najavio da će mu se njegova administracija ponovno pridružiti za tačno 77 dana. Još je Obaminog šefa diplomatije Johna Kerryja naimenovao svojim izaslanikom za pitanja klimatskih promjena i članom Nacionalnog vijeća za sigurnost.
Biden neće tako skoro na Balkan, ali ga nije ispustio kad je o svojim svjetskim planovima razgovarao s britanskim premijerom Johnsonom. U tom smjeru kreću se i očekivanja regionalnih političkih eksperata. “Ono što je izgledno jeste da će nova administracija dati snažniju podršku europskim partnerima da se angažiraju u regiji, te da će obeshrabrivati radikalna desničarska strujanja i maligni utjecaj u BiH i regiji”, kaže Sead Turčalo iz Sarajeva, a Aleksandar Popov dodaje iz Novog Sada da Biden “misli da bi za Ameriku bilo važnije da se posveti BiH i Dejtonskom sporazumu koji je izrodio ‘frankenštajnsku državu’ koja kao takva ne može normalno funkcionisati”. Imaju pravo, ali što se mene tiče, neka nas samo ne ostavlja na milost Evropi, kao što je 1995. učinio Clinton. Njegov izaslanik Holbrooke, slušajući Evropu i Rusiju, u Daytonu se gotovo dodvoravao Slobodanu Miloševiću pri sklapanju te “frankenštajnske države”. Ako nas prepusti Evropljanima, oni se neće brinuti što Rusija rovari po Balkanu, nego će se s predsjednikom Putinom, ako im zatreba, nagoditi na račun BiH, kao što im ne smeta što Kinezi njihovim parama podižu most prema Pelješcu.

Uspjeh američke politike

Predsjednik Biden, u skladu s američkim interesima, neće mijenjati zatečeno stanje ako i ono što je postigla Trumpova administracija odgovara tim interesima. Takvo je stanje na Srednjem istoku, ili širenje NATO pakta koji je prijemom Crne Gore pokrio istočnu obalu Jadrana i Makedonije i osigurao svoju bazu na Kosovu. Ne bi, vjerovatno, prihvatio ni neki Dayton 2, jer je i onaj iz 1995. upisan u savremenu istoriju kao uspjeh američke politike. Ali, kad me neko upita – pa šta bi Biden mogao učiniti za BiH? – odgovaram da bi nam mogao poslati neki novi paket kojim se ne bi rušio ili mijenjao Dejtonski sporazum, nego bi se načeo, na primjer, promjenama u ustavu kojem inače nije ni bilo mjesta u Daytonu. Neki novi paket da stigne iz Amerike u Sarajevo volio bih, kao onaj iz 2006. godine. Njega su odbili da prime sami Bosanci koji se kunu Bosnom, ali im je vlast draža. A kad se osvijeste, bude dockan-hajrulah, pa nas Amerikanci opet prepuste malo Evropljanima, malo Rusima, malo Turcima, koji su i ranije neke svoje međusobne račune namirivali na račun Bosne i Hercegovine.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close