Mišljenja

Trump(ov)a imamo, treba nam Biden

Iako su pred nama lokalni izbori, Imamović je dobar primjer za cijelu BiH zato što umjesto svađa i okršaja, umije ponuditi dogovor i razvoj. To je ono što ovoj zemlji treba

 

Dok se gotovo dvije trećine planete raduje i slavi izbor demokrate Joea Bidena za 46. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Bosna i Hercegovina se sprema za svoje lokalne izbore koji – pravo govoreći – ne interesiraju naročito puno ni region, a kamoli svijet, ali nama su prevažni najviše zato što će, istina mjesec kasnije, nakon 12 godina biti održani i u Mostaru. Već ove nedjelje glasat će ostatak lokalnih zajednica u BiH i to usred teške situacije izazvane pandemijom koronavirusa, pa se već sada (opravdano) postavljaju dva pitanja – koliko će strah od zaraze utjecati na izlaznost, a koliko izborna okupljanja na rast broja novozaraženih. Ima i onih koji su posve uvjereni u to kako se izbori i čekaju da bi krizni štabovi mogli posegnuti za radikalnijim protupandemijskim mjerama, no da je Covid-19 sastavni dio političkih okršaja, niko nema ni mrvu sumnje. Najeklatantniji primjer je nesumnjivo SNSD-ovo besplatno testiranje u izbornom štabu Borik u Banjoj Luci, ali ni Sarajevo ne zaostaje puno – svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduju politički okršaji oko zdravstva aktuelne i novoformirane većine u Kantonu, koji kao ni ostalih devet nema izbore, ali ima izborne kampanje, pa nam nema druge do nadati se kako će prebrojavanje listića po općinama konačno značiti i preuzimanje odgovornosti kantonalnih vlasti za borbu protiv pandemije i virusa, čiji se učinci mjere sve alarmantnijim brojkama novozaraženih i životima koje uzima. Baš zato i jedna (američka) napomena: za pobjedu dvojca Biden – Kamala Harris su, tvrde analitičari, ključni argumenti bili upravo Trumpov odnos prema borbi s pandemijom, te prestrašni osjećaj obespravljenosti koji je preplavio Amerikance zbog njegovih insistiranja na rasnim i ostalim podjelama. A o kakvom se uspjehu radi, možda dovoljno govori podatak da je Biden četvrti demokrata u historiji SAD-a koji je uspio uzeti drugi mandat republikanskom predsjedniku. Prije njega to su bili Franklin Roosevelt, Jimmy Carter i Bill Clinton.

No, vratimo se našim krajevima. Predizborni okršaji su tradicionalno najživopisniji u Krajini, pa je tako i ove sezone. Kako god prođu, Krajišnici će – iskustvo nam je pokazalo – zbiti redove u zajedničkom nastojanju da izađu nakraj s migrantskom krizom, koja nesumnjivo najviše pogađa ovaj dio BiH, a najveće nepoznanice tiču se zatvora. Niko, naime, još ne može sa sigurnošću tvrditi da li će baš izlazak na slobodu i aktuelne optužnice pomoći ili odmoći velikokladuškom Babi Fikretu Abdiću i SDA-ovoj alfi i omegi za ovo područje Asimu Kamberu. Iako su se protiv Babe u Velikoj Kladuši udružile skoro sve ostale partije (izuzev Naroda i pravde), biće to tijesna borba, a Krajišnici sa skepsom i dalje daju prednost Abdiću. Zanimljivo, slično je i u Sanskom Mostu, u kome Kamber nije kandidat za načelnika, već optuženik za krađu prošlosezonskih lokalnih izbora, no Sanjani kažu da SDA ima vrlo jaku biračku bazu koja se ne libi oprostiti i izborni kriminal ako je u korist njihove partije. Na jaku biračku bazu računa i SNSD Milorada Dodika, ali za svaki slučaj sam se lider i član državnog Predsjedništva uključio u kampanju punim gasom i prepoznatljivom nacionalističkom retorikom. Iako se u samom finišu lokalnih utrka Dodik odrekao koalicijskog partnera DNS-a, u Prijedoru, gdje je DNS bio neprikosnoven, šanse su prilično izjednačene: DNS-ov Dragutin Rodić po anketama ima neznatnu prednost u odnosu na SNSD-ovog kandidata za gradonačelnika Dalibora Pavlovića. Glavni okršaj svakako se vodi za Banju Luku, gdje Igoru Radojičiću ozbiljno prijeti pedepeovac Draško Stanivuković. I njegove bi šanse porasle, kao i nada opozicije da osvoji nekoliko važnih gradova, ako bi se barem u finišu postigao dogovor SDS-a i PDP-a s DNS-om. U tom slučaju, računaju analitičari, DNS bi uspio zadržati Prijedor i odnijeti pobjedu u Srpcu, a SDS i PDP bi dobili šest opština Istočnog Sarajeva i gradonačelnika. Doboj je opozicija već halalila, a u Bijeljini (naj)više šansi ipak ima Mićo Mićić.

U istočnom dijelu RS-a ovaj bi se dogovor također reflektirao u korist Dodikovih protivnika, izuzev u Trebinju, gdje SNSD trenutno ubjedljivo vodi. No, najvažnija izborna priča u RS-u je svakako Srebrenica. To se, uostalom, jasno vidjelo i iz SNSD-ovih ambicija da “pojača” biračku bazu Mladena Grujičića biračima iz Srbije koji su uhvaćeni i na djelu – po mesnicama i kojekakvim punktovima na koje su se “kolektivno” prijavljivali sve dolazeći u službenim vozilima. Centralna izborna komisija BiH – valja se nadati – uspjet će iznijeti bitku s nelegalnostima, a što se podrške Aliji Tabakoviću tiče, on ju je združeno dobio od svih stranaka iz FBiH, izuzev SDP-a. Tabakovićev štab se zaista zdušno aktivirao na animaciji Srebreničana kako u Federaciji tako i u dijaspori da izađu i glasaju za dostojanstveni život u Srebrenici, njezinu budućnost bez negiranja genocida i manipulacija ratom. To je i minimum koji ovaj grad zaslužuje. Najmanje neizvjesnosti je u općinama koje kontrolira HDZBiH, a da se Hrvati ne bi – kojim slučajem – okrenuli partijskom pluralizmu, ove sezone brinuli su i ministri iz susjedne Hrvatske, svojim posjetama rodnim mjesnim zajednicama, ali i kardinal Puljić, koji je iskoristio i Biskupsku konferenciju za mobiliziranje HDZ-ovih glasača, sve zalažući se jezikom Dragana Čovića za izmjene Izbornog zakona BiH. Da, kad smo već kod toga, Bosna i Hercegovina treba ne samo izmjene Izbornog zakona već i brojna druga ustavna usklađivanja s evropskom pravnom stečevinom, pa možda baš tu treba tražiti razloge Dodikovih najava HDZ-ovog bojkota narednih izbora u našoj zemlji. No, za tu priču nesumnjivo valja sačekati da se prebroje glasovi u Mostaru.

Partijski pluralizam je najvidljiviji u onom dijelu Bosne i Hercegovine u kome je najjača SDA. U Sarajevu SDA ima najviše načelničkih pozicija, zapravo sve osim jedne u Starom Gradu, koju čuva Ibrahim Hadžibajrić, koji je kao esdeaovac i dobio prvi mandat. I ove su godine najveće šanse na njegovoj strani, a slične su procjene i za ostale bivše pripadnike ove stranke koji su otišli u nezavisne kandidate – Fuada Kasumovića u Zenici i Amru Babić u Visokom. Protiv SDA zapravo je napravljen širok front čiji je lider Narod i pravda Elmedina Dine Konakovića. NiP-u su ovo prvi lokalni izbori i entuzijazam koji širi općinama Sarajevskog kantona mora donijeti rezultat. SDA ima i problem vlastitih kadrova, čak i onih koji su poput Semira Efendića i dalje u stranci, ali čekaju rezultate da mogu argumentirano pregovarati nastavke svojih političkih karijera, pa se zapravo u glavnom gradu BiH vode mrtve trke njezinih načelnika protiv združenih snaga NiP-a, Naše stranke i SDP-a, dok je SBB samostalno na izborima, a Demokratska fronta u koaliciji s Građanskim savezom. Umjesto bilo kakvih prognoza, čini mi se da ipak treba istaći snagu aktualnog načelnika Centra SDA-ovog Nedžada Ajnadžića, koji je javno stao u odbranu svog protukandidata iz Naše stranke Srđana Mandića, osudivši krajnje brutalne napade na društvenim mrežama na nekadašnjeg borca Armije BiH. Time je demonstrirao da postoje vrijednosti koje su neupitne i vjerovatno najsnažnije odgovorio na besmisao izbornih zalaganja “za dobrobit šehida”, kakvu je demonstrirao ilidžanski nezavisni kandidat.

Za razliku od svoje partije, ima viziju, planove…

Sličnu gestu bilježimo i u Tuzli, gdje Jasmin Imamović nije dvojio ni trena, već je ustao u odbranu svog prethodnika Selima Bešlagića, danas člana rukovodstva Naše stranke iz koje su – uprkos sarajevski proklamiranoj koaliciji – Imamoviću izbacili jaku protukandidatkinju na ovim izborima Mirjanu Marinković Lepić, inače zastupnicu u Parlamentu BiH. Peđa Kojović, lider NS-a, na stranicama naše novine je objasnio da se SDP naprosto oglušio na pozive za dogovor, pa je dugogodišnji tuzlanski gradonačelnik ove sezone dobio još žešću utrku. Kako god završili izbori, Imamović nema razloga za brigu: pod njegovim liderstvom Tuzla je vidljivo napredovala, danas je moderan grad koji ne samo da ima riješen problem vode (ogroman, u momentu kada je izabran) već je sa svojom Slanom banjom i jezerima postala atraktivno turističko središte, a ne nedostaju ni prateći sadržaji. Susreti Cum Grano Salis i nagrada Meše Selimovića regionalno su značajni, ali su i poticaj drugim – poput organizatora Festivala savremene žene – da sve više iz Tuzle osvajaju i BiH i okolinu. Za razliku od svoje partije, Imamović ima viziju, planove i jasne stavove, crvena Tuzla nije nikakva izolirana oaza u Bosni i Hercegovini, već grad u koji se vrijedi ugledati. Iako su pred nama lokalni izbori, Imamović je dobar primjer za cijelu BiH zato što umjesto svađa i okršaja, umije ponuditi dogovor i razvoj. To je ono što ovoj zemlji treba na cijelom njezinom prostoru i na svim nivoima vlasti da bismo i mi dobili neke naše Bidene. Trumpova ionako imamo i za izvoz.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close