kniževnostkultura

“TI SI NAREDIO DA TE SE SJEĆAMO I DA TE SPOMINJEMO”

Iz Mesnevija Dželaludin Rumi, dersovi hadži hafiz Mehmed Karahodžić

Edib KADIĆ

Velikani su nam kazali, da bi čovjek bio istinski zahvalan Allahu na Njegovim ni’metima, kod sebe mora
objediniti tri stanja, tri stvari. Prvo je da registrira ni’mete, blagodati, da ih vidi i potvrdi. Drugo je da zahvali
na tome Allahu uzvišenom. A treće je da te ni’mete upotrijebi na putu Allahova zadovoljstva. Ako od ovoga
nešto nedostaje, onda rob nije u potpunosti zahvalan. Zato, i kad nas spopadnu tegobe i iskušenja kroz
koja moramo prolaziti na ovome svijetu, nemojmo biti slijepi i ne registrirati blagodati koje nas okružuju.
Pogledajmo oko sebe i u sebe i imat ćemo bezbroj razloga da Allahu uzvišenom šukur činimo. Kada
tako budemo činili, onda dolazimo pod hukum onog ajeti-kerima: “Ako vi Meni budete zahvalni, ja ću
vam povećati.” Eto, tako ćemo doći do onoga što želimo, do sreće i na ovom i na onom svijetu.

Nastavljamo priču o čovjeku po imenu Mevdžud. Pošto je znao plivati, nije se udavio. Nakon nekog vremena, doplivao je do jednog čamca, ribar ga vadi i pita: “Pa, čovječe, jesi li ti normalan, vidiš li kakva je ovo jaka rijeka, šta radiš ovdje?” “Ne znam”, kratko je odgovorio, jer nije postavljao nikakva pitanja tipa: “Zašto bih trebao skočiti tamo? Je li to pametno, nije li? Šta će biti sa mnom?” Tako je bilo isto kad je i odgovarao. Ribar ga je stavio u svoj čamac rekavši mu da se na obali rijeke nalazi njegova koliba, pa kad dođu tamo, vidjet će šta se može za njega učiniti. Nakon što je ribar saznao da je riječ o pismenom čovjeku, dogovorio se s njim da ga Mevdžud nauči čitanje i pisanje, da mu malo pomogne oko ribarenja, a on će njemu dati hranu i konačište. Ostao je tu nekoliko mjeseci.

Jednu noć u gluha doba prene se iz sna a ono Hidr, a. s., stoji pored njegovog ležaja, pored nogu, i kaže mu: “Diži se odmah i napuštaj ribara. Idi, bit ćeš opskrbljen.” Vidite, u toku noći se pojavljuje. Rekli bismo: Što makar nije čekao do sabaha da se malo odspava?! Ne! Sada se budi i idi. Ovaj put mu nije rekao: “Možda će te neko nahraniti.” Više nije bilo potrebe da se njegovo povjerenje stavlja na ispit. Ako bismo sve znali, a voljeli bismo sve znati kako će se stvari odvijati, pa gdje bi onda bilo naše povjerenje?! Ne bi ga bilo. Ono jedino može doći do izražaja kada ovako odgovorimo na ove stvari. On je odmah izašao. Tumarao je po poljima, a ujutro je izišao na neki put. Tu je sreo čovjeka na magarcu. Ovaj ga pita: “Čovječe, ako tražiš posla, evo ja sam krenuo na pijacu i treba mi neko ko će mi pomoći da donesem neke stvari.”

Mevdžud je s njim otišao. To je bio jedan ratar. Vrlo brzo su završili posao koji su imali na pijaci i vratili su se na ratarevu zemlju. Počeo je da radi kod njega na zemlji, da sadi, žanje i sve ono što je bilo potrebno. Ostao je oko dvije godine i ništa drugo nije naučio osim ono što je vezano za poljoprivredu. Sada bismo rekli: “Šta si specijalno naučio, zalijevao si, okopavao, sadio?!” Eh, sad, prebacimo se na naše poslove koje radimo, muškarci koji imamo ova svoja neka zanimanja, žene u kući svoje obaveze. Ko bi sada da se bavi djecom, pranjem suđa itd.? Eh, ovaj ovakav, on kada zalijeva, zna da zalijeva nešto u sebi u svojoj dubini. Kada čisti polje, zna da čisti svoju nutrinu. Onda takav posao nosi kvalitet imana. To nije nešto odvojeno od dina. Vidjet ćeš onda šta sve dobijaš. Sve je Mevdžud to lijepo radio, sve što je trebalo, pa se nakon dvije godine pojavljuje Hidr, a. s., koji mu kaže: “Za to malo novca što si zaradio, ideš u Mosul, gdje ćeš raditi kao trgovac kožom.” Odmah ga je poslušao, došao je u Mosul i otvorio kožarski dućan. Ubrzo se obogatio, postao poznat kožar. Tri godine nijednom nije vidio Hidra, a.s. Nakon tri godine, pomislio je: “Toliko sam para zaradio, mogao bih sada kuću napraviti.” Kada je to pomislio, pojavljuje se Hidr, a. s. koji mu kaže: “Daj mi sve te pare što si zaradio i odlazi u Samarkand. Tamo ćeš raditi kod jednog sitnog trgovca i bit ćeš mu od pomoći.” On odmah daje sve te pare i kreće na put za Samarkand.

Ko bi ovo od nas uradio? Ko je spreman da uradi ovakav potez? A Mevdžud ništa ne pita, nije ga bilo briga što je bio veliki i poznati trgovac kožom pa ide na poziciju pomoćnika trgovca na malo. Nije ga bilo briga što ga se degradira. Pokušajmo, biiznillah, sa životom i onim što nam život nudi srest se na ovaj način. Onda će to biti susret sa svojim Stvoriteljem, a ne s ljudima. S ljudima imamo probleme, imamo sukobe. Izađimo iz ovog na ovaj način. On je odmah poslušao i otišao u Samarkand. Našao je tamo trgovca i počeo raditi. Ali, najedanput, pri njemu se sada osjećaju stvari koje su uzvišene. Bolesni ozdravljaju kada dođu u kontakt s njim. Njegova dova kabul biva. Radi nešto u dućanu, a poslije radnog vremena prima ljude koji su potrebiti po pitanju raznih halova, a, biiznillah, ti se problemi rješavaju. Sada dolaze ljudi i istražuju.

Vide da je to čudo pri njemu, pa mu dolaze teolozi, filozofi, pitaju ga od koga je učio. A on im odgovara da na to pitanje ne zna odgovoriti. Jedan od učenika, jer se tu oko njega sada i halka stvorila, pita ga: “Kakav je tvoj početak bio? Kako si počeo?”, a on mu odgovara: “Kao obični činovnik.” “Ne razumijemo to nikako, pomozi nam malo. Kako si postigao ovo?” A on njima kaže ovako: “Skočio sam jedan dan u rijeku, pa sam se nakon toga našao u kolibi ribara. Poslije ribara bio sam sluga jednog ratara. Nakon toga, postao sam trgovac kože, kožar, a onda sve što sam zaradio dao sam i došao ovdje kod vas u Samarkand i to je to što vi vidite.” Pogledajte šta je sve u ovoj priči kazano. Ne piše ko je rekao ovu priču, ili ko je nju iskonstruirao, a ona je istina, most koji nas spaja s onom drugom obalom. Eh, tako se pojavljuju ti ljudi, ali valja to željeti. I moment ljubavi ako izostane čovjek neće imati snage da to iznese. Presrest će ga ova umna kombinatorika i reći će baš kao što je i ovaj rekao: “Pa nisam budala da to uradim.” Držat će se za ono za šta on misli da je sigurnost i ostat će lišen ovih stvari. Eto. Dobro upamtimo ovu priču i uz Allahovu pomoć prisjetite se često.

Hazreti Mevlana dalje nastavlja, opet podvlačeći šta znači zahvalnost Gospodaru, pa mu se ovako obraća: “(…) O, Bože! O, Ti iskonskog dobročinstva! Tvoje je kako ono što znam, tako i ono što ne znam! (…)” Upućuje nas ovdje na nekoliko ajeti-kerima, od njih ćemo ove spomenuti, esteizubillah: “Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.” (En-Nahl, 53) Drugi ajeti-kerim: “Ako biste počeli nabrajati Allahove ni’mete, ne biste ih mogli izbrojati!” (Ibrahim, 34) Treći: “Sjećajte se Allahovih ni’meta koje vam je dao (i često ih spominjite).” (Ali-Imran, 103) Vidimo koliko nam bejtova hazreti Mevlana upućuje da bi nam pojasnio šta znači zahvalnost. Da nas Allah učini od zahvalnih i iskrenih robova. Velikani su nam kazali, da bi čovjek bio istinski zahvalan Allahu na Njegovim ni’metima, kod sebe mora objediniti tri stanja, tri stvari. Prvo je da registrira ni’mete, blagodati, da ih vidi i potvrdi. Drugo je da zahvali na tome Allahu Uzvišenom. A treće je da te ni’mete upotrijebi na putu Allahova zadovoljstva. Ako od ovoga nešto nedostaje, onda rob nije u potpunosti zahvalan.

Zato, i kad nas spopadnu tegobe i iskušenja kroz koja moramo prolaziti na ovome svijetu, nemojmo biti slijepi i ne registrirati blagodati koje nas okružuju. Pogledajmo oko sebe i u sebe i imat ćemo bezbroj razloga da Allahu Uzvišenom šukur činimo. Kada tako budemo činili, onda dolazimo pod hukum onog ajeti-kerima: “Ako vi Meni budete zahvalni, ja ću vam povećati.” Eto tako ćemo doći do onoga što želimo, do sreće i na ovom i na onom svijetu. “(…) Ti si naredio da Te se sjećamo i spominjemo. Jer rekao si: ‘Moje pravo (koje od vas očekujem da ga ispunite) neće zastarjeti!’ (…)” Ovdje nas upućuje na ajeti-kerim: “Sjetite se vi mene, pa ću se i Ja vas sjetiti.” (El-Bekara, 152) Drugi ajeti-kerim koji nam pojašnjava ovaj jeste: “Uči ono što ti se objavljuje od kitaba i klanjaj namaz. Zaista namaz sprečava od odvratnih stvari i razvrata.

A zikir Allaha je najveći.” (Ankebut, 45) Odnosno, ovaj zikr gdje Allah Uzvišeni kaže sjećajte se vi Mene da bih se Ja vas sjetio. Učeći Kur’ani-kerim, tako biti srčano vezan za Njega i obavljati namaz, i onda će to, inšallahu te’ala, povući ovo da se Allah nas sjeti, a to je najveći zikr. Na drugom mjestu, obraćajući se Musau, a. s., On kaže: “Zaista, Ja sam Allah, nema drugog boga osim Mene. Meni ibadet čini i obavljaj namaz da bih ti Ja uvijek na umu bio.” (Ta-ha, 14) Ovaj bi put ovako trebao ići, da znamo da će nas, inšallahu te’ala, namaz koji nas odvraća od odvratnih i razvratnih stvari dovesti u ovakav hal da se stalno sjećamo Gospodara Uzvišenog. “Moje pravo neće zastariti. Ispunite ono što očekujem od vas”, a to smo u praiskonu kazali kada nas je upitao nije li On naš Gospodar i mi svi potvrdili da jeste i da svjedočimo da je to tako.

Ja Rabbi, pomozi nam da to potvrdimo našim životom na ovom svijetu. “(…) Sjećajte se dobrote koju sam vam ukazao onog sabaha, kad sam vas sačuvao u lađi Nuhovoj. (…)” Svakom ovo sada kaže, sjećajte se kako nas je u kičmama naših roditelja sačuvao, u kičmi našeg drugog babe Nuha, a. s., jer od njega i tih osamdesetak iskrenih mu’mina ovo je danas čovječanstvo koje vidimo proizišlo. I vidite, uzima Nuha, a. s., a kako ga samo Gospodar opisuje, esteizubillah: “O, potomci onih koje smo s Nuhom nosili! On je, doista, bio rob zahvalni.” (El-Isra, 3) Ako želite da se sačuvate sada od raznih poplava koje prijete čovjeku da ga potope, budite kao vaš babo, slijedite ga u zahvalnosti i činjenju šukra Gospodaru na Njegovim ni’metima. “(…) Čahurama vaših očeva tada sam pružio sigurnost od tufana i njegovih valova (…)”, od te poplave.

Znamo kada je Nuh, a. s., nakon 950 godina strpljivog pozivanja svog naroda, vidio da oni istrajavaju u svom inatu, on je učinio dovu: “Gospodaru, Ti s lica zemlje zbriši i uništi svakog kafira, jer ako ostanu, oni će Tvoje robove zavoditi s pravog puta i rađat će samo grešnike i nepokorne.” (Nuh, 26, 27) Ta dova bila je kabul i ostalo je osamdesetak ljudi i mi svi današnji u kičmama naših predaka. “(…) Voda vatrene prirode Zemlju je obuhvatila. Njeni su valovi vrhove planina dograbili. (…)” Zašto je hazreti Mevlana ovdje rekao “voda vatrene prirode”? Allahu a’lemu, možda je u ovom ajeti-kerimu odgovor, esteizubillah: “I kada je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: ‘Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par i čeljad svoju – osim onih o kojima je bilo govora – i vjernike.’ A malo je bilo onih koji su s njim vjerovali.” (Hud, 40) Ovo što se prevodi “i voda s površine Zemlje pokuljala”, “faret-tenur” doslovno znači “peć koja ključa”. U predaji se kaže da je to bio znak Nuhu, a. s., da tada ukrca u lađu sve koji su trebali ući. Dakle, vidio je da je iz njegove peći, prave peći gdje se loži vatra, pokuljala voda. Tako je krenuo potop. Kada sam prije dvije godine bio u Kufi, posjetio sam jednu prekrasnu kufansku džamiju. Usred te džamije danas stoji mali izvorčić za koji kažu da je upravo s tog mjesta krenuo potop.

STAV

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close