politika

Teroristički napad u Kanadi i političari koji su ga pripremali

U nedjelju je islamofobno nasilje ponovo isplivalo na površinu u Kanadi. Bivši premijer Stephen Harper ga je raspirio

Andrew Mitrovica

Trebalo mu je neko vrijeme, što ne iznenađuje.

Gotovo dva dana nakon što je porodica u večernjoj šetnji u Londonu, Ontariju, pokošena kao set čunjeva, dok je čekala na raskrsnici, od strane teroriste koji je vozio minibus s namjerom da ubije muslimane, bivši kanadski premijer Stephen Harper, nakratko se pojavio iz svog ugodnog života upravljanja unosnim konsultantskim biznisom da kaže nešto o ovoj “tragediji”.

Sumnjam da je Harperovo kašnjenje u pisanju obaveznog tvita u kojem osuđuje “okrutna djela rasne i na vjeri zasnovane mržnje” vjerovatno proizvod, dijelom, njegovog vulgarnog dosjea dok je bio premijer kao glavnog ubrzivača koji je podsticao sumnju i animozitet prema muslimanima, a dužnost mu je nalagala da ih dočekuje i slavi kao lojalne i posvećene Kanađane.

Jednom režimski političar, uvijek režimski političar.

Uzimajući u obzir njegovu dokumentovanu historiju raspirivanja islamofobije – sa entuzijastičnim odobravanjem mnogih svojih saučesnika unutar kanadskog živog desničarskog industrijskog kompleksa – Harper je vjerovatno pauzirao da razmisli o rizicima po odnose s javnošću koje sa sobom nosi osuđivanje najnovijeg gnusnog čina islamofobije u ovoj naciji.

Dakle, vjeran svojoj proračunatoj prirodi, Harper je sačekao prije nego je podijelio svoj tipični beživotni opravdavajući tvit sa svojim jednako revnosnim i nepokajničkim sljedbenicima.

Zaista, Harper je odbio čak i priznati da su masakriranih četvero i teško povrijeđeni dječak bili muslimani koji su slijedili učenja islama – žrtve koje je s predumišljajem ubio mladi, bijeli ubica koji je, u nekom trenutku, radikaliziran pod utjecajem nekoga ili nečega.

Harper je završio svoj površni, neuvjerljivi izraz suosjećanja za ožalošćene porodice uz sugestiju da su ubistva nedokučiva.

Jasno, Harper ne samo da je zaboravio svoju štetnu prošlost, već je bio zauzet zarađivanjem velikih količina novca diljem svijeta iskorištavajući kontakte koje je ostvario kao premijer da bi primijetio epidemiju neprijateljstva usmjerenu na kanadske muslimane. Također je zaboravio prisjetiti se masovnog ubistva šest vjernika tokom večernje molitve u gradskoj džamiji u Quebecu u januaru 2017. od strane drugog, bijelog radikaliziranog ubice.

Budući da je Harper očito zakopao svoju historiju huškanja Kanađana kršćana starog kova protiv Kanađana muslimana, a njegovi vjerni obožavatelji u medijima će, bez sumnje, to ocijeniti neprikladnim u ova “teška vremena” da podsjećaju publiku na prezrivi i djelilački modus operandi svog čovjeka, ja ću to uraditi jer pristojnost i ovaj trenutak to zahtijevaju.

‘Kanađani starog kova’
Počet ću sa Harperovom proučenom upotrebom zapaljive fraze “Kanađani starog kova” na debati lidera tokom izborne kampanje 2015. godine.

Harper, birokrata jednako spontan kao Rip Van Winkle, upotrijebio je ovaj termin da navodno odbrani bezosjećajnu odluku svoje vlade da uskrati zdravstvenu njegu izbjeglicama, insistirajući da ovaj potez jednako podržavaju novi imigranti i “Kanađani starog kova”.

Iako je kasnije porekao da je ova fraza maliciozna i uvredljiva, Harperove cinične, skučene namjere su bile jednostavne: dopasti se svojoj većinski bijeloj, kršćanskoj bazi dok hrani tvrdoglavo, zlobno skriveno uvjerenje da su samo “Kanađani starog kova” autentični Kanađani.

Harper, koji nije dovoljno raspirio etničko neslaganje, kasnije je davao kalibrirani kod i obećao je da će zabraniti državnim službenicima da nose hidžab i uspostaviti liniju za dojave kako bi “Kanađani starog kova” mogli cinkariti federalnoj policiji “nove”, ali ne prave Kanađane zbog njihovih “barbarskih kulturoloških praksi”, uključujući i ugovorene brakove, ali se ne ograničavajući na njih.

Pokorni ministri u vladi kojima je Harper dao zadatak da realizuju zlokobne, očito netolerantne ukaze objasnili su da su predložena zabrana hidžaba i linija za dojave imale za cilj “da zaštite kanadske vrijednosti”.

Naravno da jesu.

To da će premijer ukaljati poziciju i osramotiti državu koju je vodio oslanjajući se na i iskorištavajući sektaške taktike i retoriku koja se obično povezuje sa segragacionistima na američkom dubokom Jugu u beskorisnom pokušaju da zadrži svoje radno mjesto grozna je mjera čovjeka kojeg neki konzervativci navodno žele ponovo na čelu stranke.

Ali Harperova profana antipatija prema kanadskim muslimanima bila je očita Nacionalnom vijeću kanadskih muslimana (NCCM) i svakome ko je iole obraćao pažnju 2014. godine.

U to vrijeme je ova vodeća neprofitna grupa, koja se decenijama zauzimala za kanadske muslimane, pisala Harperu da ga ukori jer je je pozvao u zvaničnu delegaciju koja putuje u Izrael rabina koji je “predstavio, branio i hvalio…dvoje najžešćih antimuslimanskih aktivista našega vremena” Pama Gellera i Roberta Spencera, na događaj u Torontu krajem 2013. godine.

Harper je odgovorio brzo i zapaljivo. Premijerov tadašnji šef komunikacija nazvao je NCCM osinjakom terorista koji podržavaju Hamas.

“Nećemo uzimati ozbiljno kritiku od organizacije sa dokumentovanim vezama sa terorističkom organizacijom kao što je Hamas”, kazao je Jason MacDonald na sada ugašenoj propagandnoj mreži Konzervativne strane, Sun TV-u.

Nakon što su se Harper i MacDonald odbili izviniti ili povući svoju klevetu, NCCM ih je tužio obojicu za klevetu.

U 2017. je NCCM pobijedio, ostvarivši historijsku pravnu pobjedu koja je tražila od bivšeg premijerovog šefa komunikacija da se javno ogradi od klevetničkih izjava protiv ove organizacije, a samim tim i protiv njenog patriotskog osoblja i članova.

Pa ipak, Harperova obavezna opomena u utorak da “je Kanada mjesto tolerancije i pluralizma” mora se razmatrati u neodvojivom kontekstu ružnog i otrovnog napada njegove vlade na odanost kanadskih muslimana i sirovog, razornog ostatka porodičnog razaranja moguće od strane Kanađanima “starog kova” koji ima mržnju ugraviranu u svoju praznu dušu.

Posljedice zapaljivog ponašanja
Kako god, u zadnjim danima na mjestu premijera, Harper je proveo svoju jeftinu osvetu nad NCCM-om zbog njihove hrabre odluke da se suoče sa dvojicom moćnih nasilnika na sudu.

U zadnjem trenu, navodeći njen imaginarni “neprijateljski ton”, Kraljevska kanadska policija je povukla svoju podršku za knjižicu koju je napisao NCCM i još jedno kanadsko muslimansko udruženje s ciljem sprečavanja radikalizacije tinejdžera u teroriste koji mašu kalašnjikovim ili voze minibus.

Dakle, toliko o štićenju Kanađana od adolescenata koji sakate i ubijaju nedužne zbog perverznih političkih ili vjerskih motivacija.

Harperov odlazak iz politike 2015. nije podstakao njegovog izabranog nasljednika na mjestu lidera Konzervativne stranke, Andrewa Scheera, da promijeni toksični kurs.

Umjesto toga, Scheer je prigrlio Harperove odvratne frakcijske instinkte i otvoreno je iskazao podršku za fanatike i ksenofobe koji preferiraju Kanadu punu kanadskih kršćana “starog kova” kao netolerantan put nazad do premijerovog ureda.

Možda je Scheerova sličnost s Harperom i umirivanje nazadnih pristalica Torijevske stranke vodilo njegovo vijeće da se bezobrazno usprotivi neobavezujućem, simboličnom prijedlogu liberalnog člana Parlamenta početkom 2017. da se osudi islamofobija i sva vjerska diskriminacija nakon pokolja muslimana u Quebecu.

Scheer je najavio u postu na Facebooku da će glasati protiv ovog prijedloga jer će on ograničiti “slobodu govora i legitimnu kritiku” i zato što “izdvaja samo jednu vjeru”.

Bila je to, naravno, žalosna, neiskrena burleska s ciljem da prikrije ugrađenu islamofobiju koja je, dugo vremena, tolerisana i promovirana unutar Konzervativne stranke i koja predstavlja sve izraženije, ne tako rubno mišljenje u Kanadi.

Na tom fonu, trenutni lider ove desničarske stranke Erin O’Toole, brzo je kanalisao sklonost svog prethodnika da trguje strahom, nepovjerenjem i prezirom kada je objavio video prošlog juna tražeći od gledatelja da “se pridruže borbi da vratimo Kanadu”.

O’Toole nije identifikovao nebulozne, zle sile od kojih planira “vratiti Kanadu”, ali njegov nabijeni jezik je podsjećao ne samo na Harperovu rečenicu o “Kanađanima starog kova”, već i na Trumpovo buncanje kako Ameriku treba spasiti od meksičkih silovatelja i imigranata iz “zabačenih” država.

O’Toole bi, siguran sam, odbacio ovo poređenje, ali istina je u iskusnom oku i uhu posmatrača. A O’Toole, Scheer i Harper su svojim opasnim riječima i djelima, pomogli raspiriti islamofobiju koju tvrde da preziru.

Neizbježne posljedice takvog nesmotrenog, zapaljivog ponašanja su, ponovo, zadesile kanadske muslimane od strane još jedne kukavice u još jednom kanadskom gradu zbog dobro poznatog razloga.

To mora prestati. Smjesta.
Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button