svijet

Svijet ne može i ne smije zaboraviti Rohinje

Napušteni od međunarodne zajednice, Rohinje imaju samo jedan tračak nade - međunarodnu pravdu

:
Tun Khin

Ove sedmice se navršavaju tačno tri godine otkako je mijanmarska vojska banula u državu Rakhine i pokrenula opasnu operaciju protiv naroda Rohinja. U narednih nekoliko sedmica hiljade žena, muškaraca i djece su ubijene, osakaćene i silovane, cijela sela su potpuno spaljena, a stotine hiljada ljudi je prebjeglo u susjedni Bangladeš. Čak i za nas Rohinje, koji smo ugnjetavani i ostali bez države u domovini već desetljećima, divljaštvo nasilja iz 2017. godine bilo je bez presedana. Danas je naša patnja većinom nestala iz naslova u međunarodnim medijima, ali naš narod i dalje pati. Pomoć svijeta nam je potrebnija no ikad, da okončamo genocid protiv nas u Mijanmaru.

Blizu milion Rohinja i dalje žive kao izbjeglice u Bangladešu, većinom u jugoistočnom distriktu Cox Bazara. Bangladeš je velikodušno dočekao i ugostio ljude koji su pobjegli da spase život, ali pretrpani izbjeglički kamp nije mjesto za dostojanstven život. Čitava generacija djece Rohinja odrasta u užasnim uslovima, s malim pristupom obrazovanju ili nadi za budućnost.

Rohinjama zabranjeno natjecanje na izborima

Izbjeglice najviše žele da se vrate kući u Mijanmar, ali to danas naprosto nije moguće. Šeststo Rohinja koji su ostali u državi Rakhine žive u zatvoru na otvorenom. Svaki aspekt njihovog života kontroliše država: da bi napustili selo da idu u školu, da rade ili odu u bolnicu potrebna je specijalna dozvola ili mito.

Trenutno se Mijanmar priprema da održi opće izbore 8. novembra. To je prvo glasanje od historijskih izbora 2015, kada je ubjedljivom većinom pobijedila Nacionalna liga za demokratiju od Aung San Suu Kyi, okončavši decenije vojne vladavine. Mnoge Rohinje su podržavale NLD u to vrijeme, ali su poslije postale gorko razočarane u politiku ove stranke. Aung San Suu Kyi i njena civilna vlada su saučesnici u genocidu protiv nas tako što kontinuirano podržavaju postupke vojske i na međunarodnim platformama poriču dešavanja na terenu.

Iako su ranije mnoge Rohinje u Mijanmaru mogle glasati i natjecati se na izborima, danas im je oboje zabranjeno. U 2015, Mijanmar je iznenada povukao privremeno državljanstvo Rohinjama, koje im je osiguravalo pravo na kretanje. Ove godine su vlasti također odbile članove zajednice Rohinja koji su se pokušali registrovati da učestvuju na izborima, tvrdeći da im roditelji nisu bili državljani i da stoga ni oni ne zadovoljavaju kriterije. Tako je uprkos činjenici da je nekima od ovih kandidata bilo dozvoljeno da se natječu na ranijim izborima.

Međutim, ima još jedan tračak nade za Rohinje: zamah procesa međunarodne pravde. Prošlog novembra je Gambija tužila Mijanmar na Međunarodnom sudu pravde (ICJ), optuživši ovu državu da je počinila genocid protiv Rohinja. Nekoliko dana kasnije, Međunarodni kazneni sud je najavio da pokreće istragu protiv mijanmarske vojske zbog zločina protiv čovječnosti.

Svijet nije poduzeo konkretne korake

U januaru tekuće godine, ICJ je naredio Mijanmaru da okonča genocidne prakse protiv Rohinja i da redovno podnosi izvještaj o tome kako se povinuje ovim naredbama. Ali iako je vlada tvrdila da popravlja uslove u državi Rakhine, u stvarnosti se gotovo ništa nije promijenilo. Uslovi su se zapravo pogoršali ove godine, jer su se borbe između vojske i oružanih grupa intenzivirale dok je pandemija pogodila regiju.

Moja organizacija Burmanska organizacija za Rohinje UK, također je tužila Aung San Suu Kyi, njenu vladu i vojsku pred argentinskim sudom. Oslanjamo se na princip univerzalne jurisdikcije – ideje da se za grozne zločine može suditi bilo gdje, nevezano za to gdje su se dogodili.

Ali da bi ova nastojanja bila efikasna, potrebna nam je podrška međunarodne zajednice. Proveli smo protekle tri godine pričajući svijetu o našem jadu i pričajući iste priče iznova. Zauzvrat smo dobili malo više od suosjećanja i praznih obećanja.

Svijet nije poduzeo konkretne korake da pomogne Rohinjama. Uprkos brojnim dokazima protiv Mijanmara, naša realnost je ista – Rohinje pate, bilo u selima u državi Rakhine ili u izbjegličkim kampovima u Bangladešu.

Vijeće sigurnosti UN-a paralizirano je već tri godine, i nije osudilo Mijanmar. SAD i EU su nametnule pojedinačne sankcije članovima snaga sigurnosti, ali oni ne idu tako daleko da izvrše pritisak na vojno vođstvo. Oni su također odbili koristiti termin „genocid“, dijelom zato što bi to za sobom povuklo neke pravne obaveze.

Rohinje samo traže priliku da žive dostojanstven život u svojoj državi. Ugnjetavanje zbog kojeg smo ostali bez države i zbog kojeg smo zatvorenici u vlastitim domovima mora se smjesta okončati. Odgovorni za nasilje protiv nas moraju biti pozvani na odgovornost kako bi spriječili da se ovo opet dogodi.

Ovo su veliki, ali ne i nemogući zadaci – historija pokazuje da genocidni režimi ne traju dugo. Za godinu dana, na narednu godišnjicu, nadam se da ćemo biti bliže realizacije gore navedenog.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close