politika

Šta će na Balkan ovaj put donijeti dejtonski arhitekti?

Nova američka diplomatska ofanziva želi očuvati temelje na kojima su sagrađeni Bosna i Herecegovina i nezavisno Kosovo

Goran Mišić

Christopher Hill nije u toj mjeri američki buldožer diplomata kao što je to, naprimjer, u preddejtonsko i dejtonsko vrijeme bio Richard Holbrooke, ali sama njegova nominacija za novog ambasadora SAD u Beogradu u jednom krajnje delikatnom trenutku za Srbiju i njeno južno i zapadno susjedstvo jest snažna poruka Bijele kuće svima na zapadnom Balkanu.

Iako prijedlog Joea Bidena treba još proći i procedure u Kongresu, kao što je već primijećeno u međunarodnim krugovima, prije svega, to je signal da se najmoćnija sila svijeta, ma koliko se to više ili manje argumentovano osporavalo, kao nekadašnji domaćin i kreator Daytonskog mirovnog sporazuma, ali i onog o Kosovu, potpisanog u Kumanovu, vraća na pomalo zaboravljeni i vječito uzavreli jugoistok starog kontinenta.

Hoće li i kakav prekookeanski paket mjera ovaj put donijeti jedan od arhitekata Daytona i cijelog balkanskog prostora, o tome za sada nema koncenzusa, uostalom kao što ga nema ni u samom pristupu odnosa SAD-a i Evrope u rješavanju ovih evropskih pitanja, niti o tome ko stvarno treba nositi štafetnu palicu u ovom poslu: Brisel ili Washington.

Direktan pristup Bidenu i Blinkenu
Hill je neko ko Balkan poznaje kao sopstveni džep, službovao je u Beogradu još osamdesetih, a pripada i redu onih diplomata čija se riječ uvažavala još onomad u vojnoj bazi Wright Patterson u Daytonu (Ohio) gdje su vođeni i okončani pregovori

o kraju rata i budućem ustrojstvu Bosne i Hercegovine. Slučaj Kosovo i bombardovanje uslijediće tek nekoliko godina kasnije i opet će Hill biti involviran u potrazi za rješenjem sukoba.

Kada se Hillovom imenovanju (umjesto Anthonyja Godfreyja koji je za svoje dvije godine beogradskog veleposlanstva do tančina upoznavao srpsku gastronomsku ponudu ali i otpratio Vučića i Hotija u Bijelu kuću gdje su pod Trumpovom dirigentskom palicom potpisali Washingonski sporazum) pridoda razmještaj još nekih svojih jakih igrača na Balkanu, potpuno je jasno kako Bijela kuća najavljuje značajniji i tvrđi povratak na Balkan poslije svog neslavnog povlačenja iz Afganistana.

Osim što je izvanredni poznavalac svih balkanskih neprilika, Hill ima direktan kontakt i sa Bidenom i sa državnim sekretarom Antonyjem Blinkenom, što ga čini jakim diplomatskim teškašem iako, naravno, nije The Last Great Freewheeling Diplomat (posljednji veliki diplomata slobodnog hoda), kako je Holbrookea nazivao The New York Times).

Uz Hilla, u novoj američkoj ekipi su i Gabriel Escobar, novi izaslanik State Departmenta za zapadni Balkan, dosadašnji drugi čovjek američke ambasade u Beogradu, kao i još jedno poznato lice, Matthew Palmer, koji je prekomandovan za specijalnog izaslanika za reformu izbornog sistema BiH.

Hoće li ova američka kadrovska rokada i kako uticati i na bh. zategnute političke prilike i sam konstituvni akt napisan u Americi koji je BiH definirao kao jednu državu sa dva entiteta i ditriktom Brčko, te tri konstitutivna naroda, na osnovu šturih izjava zasad se ne može sa sigurnošću tvrditi.

Ukoliko najnovija američka diplomatska ofanziva ipak ne uspije već su kao otvorena prijetnja najavljene i sankcije za neke od glavnih aktera u koje mnogi posmatrači svrstavaju i navodno spreman svilen gajtan za Milorada Dodika koji je svoju antibosansku retoriku još više pojačao otkako se prije nekoliko dana u Beogradu susreo sa Sergejem Lavrovim.

Bosna i Hercegovina nije Kosovo
Ali, podrazumijeva se, Hill se, barem ne javno, neće miješati u pitanja Bosne i Hercegovine koja je i 26 godina poslije rata i dalje međunarodni protektorat.

Određivanje diplomate sa dugogodišnjim balkanskim iskustvom uslijedilo je nakon opasnog po cijeli Balkan zveckanja oružjem između Beograda i Prištine koje je na sreću poslužilo samo kao uvertira za lokalne izbore na Kosovu.

Jedan pređašnji američki ambasador u Beogradu, Michael Kirby, u intervjuu Glasu Amerike (VOA), u neuvijenoj formi je rekao kako od Hilla očekuje otvorenost za rješavanje stvari “na nove načine”, uz namjeru da sporna pitanja konačno riješi. Koji su to novi načini Kirby nije precizirao, ali ne krije da kao ciljeve politike nove administracije SAD na Balkanu vidi, prije svega, Srbiju u Evropskoj uniji i nezavisno Kosovo.

“Poruka je da je predsjednik Joe Biden mnogo godina slušao Srbe kako govore da će uraditi određene stvari, ali nisu uradili to što su obećali i ovo je prilika da se to postigne. Američka administracija je ozbiljna i vi se uozbiljite, ili smo završili. Stvari ne mogu beskonačno da traju”, poručio je Kirbi.

Kirby je podcrtao kako sadašnja administracija ima drugačiji stav o Rusiji od prethodne, tako da je logično očekivati kako će se ozbiljnije razgovarati o tome gdje je budućnost Srbij: da bude “Putinov prijatelj ili istinska evropska nacija, što u suštini jeste”.

U prvim komentarima nakon objavljivanja vijesti o Hillovom namještenju nekako se previđa činjenica da Bosna i Hercegovina i Kosovo niti jesu niti mogu biti isto, pa je rješavanje otvorenih pitanja ovih dviju država u istom paketu mnogo bliže dugogodišnjem pristupu zvaničnih beogradskih vlasti koje bi se moglo podvesti pod ono nimalo naivno pitanje prvog šefa srbijanske Kancelarije za Kosovo (i Metohiju) postavljeno prije mnogo godina: “kako to kosovski Albanci imaju pravo na samoopredjeljenje, a Srbi iz bh. entiteta Republika Srpska nemaju”).

Ovakvo svođenje problema isključivo na etnički ili sasvim precizno teritorijalni uz korištenje sintagmi o istorijskim razgraničenjima balkanskih naroda može biti ne samo opasno i voditi u nove sukobe koji mogu biti oružani (kako je to nekad najavljivao Slobodan Milošević), već u požar velikih razmjera koji bi zahvatio mnogo šira područja i od Kosova i od Srbije, a koja su pod kontrolom zapadnog vojnog saveza.

Srbija može promijeniti istoriju regije
Ocjena američkog diplomate Daniela Frieda možda najviše govori o stavu State Departmenta:

“Šta god želimo da uradimo na Balkanu, Srbija je dio toga – na ispravnoj ili pogrešnoj strani. Radije bih da bude na ispravnoj, mada nije važno šta ja želim. To zavisi od Srbije i imati uticajnog diplomatu tamo znači da će biti poznato da ozbiljno shvatamo stvari”.

Prema Friedu najbolji scenario bio bi da se „Srbija prisjeti svojih nekadašnjih evropskih aspiracija, Srbija koja pomaže da se pitanja na Balkanu riješe, a ne da bude agent Moskve ili nacionalizma i da pogoršava stvari”.

“Takva Srbija može da promijeni istoriju regiona”, rekao je za VOA Fried koji je kao nekadašnji pomoćnik državnog sekretara i sam bio aktivno angažovan na Balkanu.

Daniel Serwer, profesor na vašingtonskom Univerzitetu “Johns Hopkins” smatra kako bi moglo doći do izvjesnog zaoštravanja stava SAD-a prema Beogradu u poređenju sa prethodnom američkom administracijom, za koju procenjuje da je prema Srbiji imala “nešto mekši stav”.

“Vladavina prava je preduslov za ekonomski razvoj i političko rešenje. Političke promjene na Kosovu doprinijele su agresivnijem naporu u ostvarivanju vladavine prava nego što je to slučaj u Beogradu gdje se vlast nije promijenila nekoliko godina. A znamo šta se dešava sa administracijama koje vrše vlast duži niz godina. Postepeno postaju sve korumpiranije”, rekao je Serwer.

Prema njegovim rečima, u Srbiji „nema agresivnijeg pristupa borbi protiv korupcije, nema napora da se uspostavi nezavisno sudstvo, nema slobodnih medija“, a sve su to stvari koje će usporiti njen napredak Srbije ka Evropskoj uniji.

Zvanični Beograd još šuti
Što se tiče zvaničnog Beograda, komentara i procjena još nema, iako su skoro svi mediji objavili opširne biografije Christophera Hilla, uz obavezno podsjećanje da ovaj diplomata dolazi iz miljea u Srbiji ozloglašene administracije Billa Clintona i državne sekretarke Madeleine Albright. Procjenjuje se kako novi ambasador SAD-a neće stići u Beograd prije proljećnih izbora u Srbiji, pa pretjerenih razloga za zabrinutost za sada i nema.

Tako se u tekstu o Hillu na portalu Javnog servisa RTS, naprimjer, zaključuje na sljedeći način:

“Zapadne diplomate, koje su provele godine na Balkanu, nerado se vraćaju. Hillova odluka predstavlja izuzetak na mnogo načina. Vratio se iz penzije, vraća se na Balkan i već se stvara fama o američkom velikom povratku na Balkan. Kada konačno stigne na Dedinje, suočiće se sa brojnim problemima i čini mi se da će mu mudrost biti veći saveznik nego čvrsta ruka”.

Tako se i autor političke emisije “Oko” Gorislav Papić koji rijetko (skoro nikada) nema kritičke stavove prema beogradskim vlastima, pita “bliži li se kraju drama na Kosovu (i Metohiji), jesu li izjave Milorada Dodika o nezavisnosti Republike Srpske u ovom trenutku dio istog paketa i ima li s tim neke veze budući američki ambasador Chris Hill”?

On je poručio kako “drama na Kosovu kreće ka dugo očekivanom trenutku istine”, citirajući odranije poznatog zagovarača podjele Bosne po etničkim linijama Timotyja Lessa; podsjećajući kako Milorad Dodik izgovara da postoji sedam zemalja Evropske unije koje bi priznale eventualnu nezavisnost Republike Srpske i njegovu poruku sa Jahorine kako Bosnu i Hercegovinu “treba vratiti na fabrička podešavanja”, stavljajući ove dvije stvari u kontekst povratka Christofera Hilla na Balkan, kako je rekao “čovjeka bitne uloge kad se stvarala ovakva Bosna 1995. i ovakvo Kosovo 1999.

Jedan od njegovih sagovornika u emisiji, gore pomenuti Nebojša Čović, nekadašnji Miloševićev lordmayor Beograda, a danas predsjednik KK Crvena zvezda, odmah je izgovorio onu istu rečenicu od prije 20 godina o pravu Republike Srpske na samoopredjeljenje, potvrđujući kako su jedan od bosanskohercegovačkih entiteta i Kosova “svakako dio istog paketa”.

Naravno, ima i drugačijih pojedinačnih ocjena kao što je naprimjer ona koju je izrekla Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava, u intervjuu za Dnevni avaz kako Biden šalje “buldožere” na Balkan i kako je to poruka cijeloj regiji.

Vraški težak posao
Osvrćući se na činjenicu kako u Beogradu već ima komentara da je Hill bio dio u Srbiji nepopularne Clintonove administracije i kako je konačan rezultat njegovih pregovora o Kosovu bilo bombardovanje, Michael Kirby je ocijenio da bi stav Srbije ipak trebalo da bude pozitivan.

“Srbi su ponekad imali utisak da ih ne shvatamo dovoljno ozbiljno, a ovo je poruka – shvatamo vas veoma ozbljno, ali budite ozbiljan igrač, kakav želite da budete u našim očima. Za Ruse i Kineze je sve povezano sa novcem, a ne sa napretkom Srbije, a ja smatram da je budućnost Srbije u Evropskoj uniji, zato što to omogućava razvoj pojedinaca i obezbjeđuje budućnost za djecu“, rekao je Cirby.

Da je njegova ocjena ne klimavim nogama potvrdile su brojne reakcije na društvenim mrežama povodom vijesti da je Bill Clinton smješten u bolnicu. Stotine najgrozomornijih i mrziteljskih reakcija na društvenim mrežama protiv bivšeg američkog predsjednika potvrdile su samo jedno: Hill će imati -vraški težak posao. U kojem ćemu glavni pomoćnik biti još jedan izvrsni poznavalac Balkana, onaj iz Evropske unije – Miroslav Lajčak, specijalni izvjestilac za dijalog Srbije i Kosova. Jer, obrni-okreni, rješenja za bilo kakvo evropsko pitanje bez Evrope, ma koliko ona bila zabavljena vlastitim problemima – nema.

Ko će nositi kofu sa malterom, a ko će fanglom nabacivati malter na zidove od manje je važnosti.
Izvor

Show More

Leave a Reply

Back to top button