Slušaj ovaj naj, šta priča, kazuje, Na rastanke on se žali, tuguje.
Mevlana Dželaludin Rumi
Mevlana Dželaludin Rumi
Početak Mesnevija :
Poslušaj ovaj naj šta kazuje na rastanke on se žali, tuguje
Iz staništa moga od kad me otrgnuše U jecaju mome, muško, žensko, svi se rasplakaše
Za prsima tragam, od rastanka ranjenim Da im boli čežnje kažem, da opišem
Od izvora svoga ko daleko padne Taj za danom žudi, sjedinjenja ponovna
Ja u svakom društvu jecam, tugujem I postadoh sudrug ljud’ma, i lošim i dobrim
Svak’ drug mi postane umišljajem svojim Ne tražeći tajnu moju, u nutrini mojoj
Tajna moja od jecanja moga udaljena nije Ali, oku i uhu svjetlost njena strana je
Tijelo od duše i duša od tijela, jedno drugom nisu skriti Ali nikom dopušteno nije dušu da vidi
Vatra ovaj zvuk je naja, a ne vjetar Ove vatre ko ne’jma, bolje nek ga nije
Vatra ljubavi je to, što u naj je pala Vrenje ljubavi je to, što u vino pade
Naj je sudrug svakom od druga razdvojenom Tonovima svojim on trga naše zastore
Poput naja, što otrov i lijek je, ko je sličnog vidio? Poput naja ko još vidje druga, sažalna i čežnjiva?
Naj priču kazuje o Putu krvlju ispunjenim On nam priča o ljubavi Medžnunovoj
Pristup nema ovoj svijesti, sem nesvjesni Osim uha jezik nema mušterije druge
Uzavrelom čežnjom ispunjeni postali U tuzi su našoj dani nestali
Dani ako prođoše, reci; Id’te, mi bojazni nemamo Ti ostani, jer k’o tebe nikog čistog nema
Osim ribe svak’ se vode zasiti Bez opskrbe ko ostane dan mu se oduži
Stanje zrelog ne shvata ni jedan sirovi Zato govor kratak treba biti – Vas-selam
Naj svira Muhammad Mousavi :
