povijest

Sarajevo u očima stranih putopisaca

od polovine 16. do kraja 17. stoljeća

Ibrahim Karabegović

U vremenskom razmaku od polovine 16. do kraja 17. stoljeća Bosnu i Hercegovinu, njene gradove, posebno Sarajevo, posjetili su brojni putnici sa različitim povodima, namjerama i ciljevima. Neki od ovih putnika, impresionirani onim što su vidjeli i doživjeli, ostavili su trajna svjedočanstva o našim krajevima, gradovima, ljudima i običajima. Življe interesovanje stranaca za Bosnu i Hercegovinu počinje polovinom 16. stoljeća, a neposre dno je vezano za uspostavljanje diplomatskih odnosa zapadnih zemalja sa Osman s kim Carstvom i za napore na unapređenju tr – go vine sa poznatim trgovačkim centrima na Balkanu, među kojima je Sarajevo zauzimalo jedno od prvih mjesta. Kako je poznato, graditeljstvo i trgovina u Sarajevu u 16. sto ljeću doživljavaju svoj procvat. Naravno, diploma – ti ja i trgovina nisu jedini razlozi za dolazak stra nih putnika u Bosnu i Hercegovinu i u Sa – ra jevo.

Prve francuske putnike u Bosni i Hercegovini susrećemo u prvoj četvrtini 16. sto – lje ća, a njihova učestala putovanja kroz Bosnu i Hercegovinu na putu za istok u uskoj su vezi sa  spostavljanjem prijateljskih odnosa između Francuske u vrijeme Fransoa I. i Turske u vrijeme sultana Sulejmana Velikog.
Na njihovo zbližavanje, pored ostalog, uticala je opasnost od zajedničkog neprijatelja španskog kralja Karla V. pa su Turska i Francuska 1535. godine sklopile ugovor koji je Francuskoj, u odnosu na druge zemlje, obezbjeđivao privilegiran položaj i koji je zna čio početak dugog perioda ekonomskog, političkog i kulturnog uticaja Francuske u Turskoj i na istoku.1

Da bi stigli u Carigrad, on dašnji putnici su imali da biraju jedan od četiri različita puta, koji su vodili preko mora, preko Ugarske, preko Grčke i preko Slavonije. Od sva četiri puta najsigurniji i najudobniji bio je ovaj posljednji. To je poznati Dubrovački drum, koji je išao kroz Trebinje, Bileću, Gacko, Foču, Pljevlja, Novi Pazar, Niš, zatim preko Sofi je u Carigrad.2 Mnogi od stranih putnika kroz Bosnu i Hercegovinu skretali su sa ovog druma da bi posjetili Sarajevo, dok su drugi dolazili sa sjeverozapada i sjeveroistoka, prelazeći u Bosnu na graničnim prelazima koji su se nalazili na rijekama Savi, Uni i Drini.
Putnici iz 16. i 17. stoljeća su uglavnom slučajni putnici. Obavljajući posebne zadatke na istoku, oni su kroz Bosnu i Hercegovinu prolazili usput i bilježili ono što su zapažali ili saznavali na svome proputovanju. Njihovu pažnju je privlačilo ono što je bilo neobično i izvanredno. Ovo mišljenje dr. Samića o francuskim putnicima i njihovim zapažanjima prilikom posjete Sarajevu može se odnositi i na većinu putnika drugih narodnosti.3
Me đu tridesetak putnika koji su posjetili Bosnu i Hercegovinu do kraja 17. stoljeća i koji su o svojoj posjeti ostavili zabilješke, najmanje njih deset boravilo je i u Sarajevu. Među njima je bilo Austrijanaca, Francuza, Engleza, Italijana, Dalmatinaca, Slovenaca, Turaka i dru gih. Prvu vijest o Sarajevu ostavio nam je mletački poslanik Katarino Zeno koji je 1550.godine prošao kroz Sarajevo.

U svom putopisu kaže on kako je, dolazeći sa sjevera, došao u Blažuj i tu prenoćio. Sutradan je prešao
Bosnu preko mosta na 7 svodova, a zatim Želje znicu i Dobrinju. Onda je ugledao još jednu rijeku (Miljacku), koja protiče i kroz Sarajevo. “Ta varoš”, veli on dalje;… stere se među brežuljcima s obadvije strane; puna je vrtova i dobrih voćnjaka. Trgovačko je mjesto i naseljeno Turcima, hrišćanskim Srbima i Dubrovčanima. Kuće su sagrađene od drveta, kamena i zemlje. Tu ima mnogo džamija i karavan-saraja. Ima tvrđavicu, koja je sagrađena na vrh brda. Varoš ima 10.000 kuća, a svaka kuća ima svoj vrt i čardak. Vrtovi su lijepi, poput onih u Padovi. Tu je stolica sandžaka ove pokrajine. Tu je također veliki i mali sudac. Prošavši Sarajevo Katarino Zeno p mi nje gradić Hodidjed i kaže da u njemu stanuje dizdar sa 50 vojnika.4

Svoje impresije o Sarajevu iz prve polovine 17. stoljeća odnosno do 1660. godine, kada je u ovom gradu boravio Evlija Čelebi, ostavilo nam je nekoliko stranaca. Luj Že do – an (Luis Gedoyn), francuski konzul u Alepu, prvi je francuski patnik koji je pošao putem koji vodi iz Splita preko Klisa, Duvna i Konjica u Sarajevo. U prvoj polovini januara 1624. godine on je u Sarajevu proveo sedam dana. U svom Dnevniku Luj Žedoan kaže da mu je “položaj vrlo lijep”, da je velik poput Venecije, a po obimu se približuje Parizu, u gradu ima;…svih vrsta namirnica u izobilju i po jeftinoj cijeni, vina su tu izvrsna, voda bolja, a zrak zdraviji, što čini da većina stanovnika dostiže starost do sto i sto dvadeset godina.5 Naravno, kao i u navođenju nekih drugih po – dataka i ovdje se o starosti stanovnika Sa ra – jeva pretjeruje. O ljepoti i veličini grada, broju kuća. trgovačkih radnji, vrsti robe i bo gatstvu sarajevskih trgovaca u prvoj polovini 17. stoljeća podrobnije nas obavještava Splićanin Atanasije Grgičević (Atanasije Georgiceo). Godine 1628. on je o svom putovanju po Bosni podnio izvještaj austrijskom caru Fe – rdinandu II. (…) Najslikovitiji opis sarajevske čaršije dao je Robert Stenhoups (Robert Stanhopes) na os – no vu pričanja viteza Henrija Blanta (Henrik Blu nt), koji je u ljeto 1634. godine boravio u Sa rajevu tri dana. Pored opisa čaršije, opis at – mo sfere u jednoj od mnogobrojnih kafana ve oma je zanimljiv prikaz mentaliteta stanovnika grada. (…)

Kratak opis Sarajeva iz 1655. godine ima – mo kod bosanskog biskupa Marijana Maravića. On kaže da varoš nije opasana zidovima i da ima vrlo malu tvrđavu. Biskup Maravić navodi broj od 20.000 muslimanskih kuća, sto katoličkih sa 600 stanovnika, katolici imaju jednu kapelu posvećenu Bogorodici, a Muslimani ima ju 118 džamija. Grad je po njemu bogat ra z novrsnom robom i u njemu se nalazi pašina re zidencija kao i sjedište najvišeg sudije – mu lle.6 Prije boravka u Sarajevu Evlije Čelebi vrije d no je ukazati na dvojicu francuskih putopisaca – Pulea (Poullet) i Kiklea (Quclet), koji su po s jetili Sarajevo 1658. godine. Opći utisak Pui ea o Sarajevu sadržan je u slijedećim riječima: “Ovaj grad Sarajevo je prijestolnica jednoga od najvažnijih pašaluka. On je prilično velik, mno go duži nego li širi, pa je udubljen prema sjeveru između dvije planine. On ima mnoštvo dža mi ja sa olovnim krovom, koji se svršava s ku bet om. Svaka ima svoju česmu s poviše pisaka…7 “

U opširnom tekstu Pule opisuje vanjski i unutrašnji izgled džamija, opisu kuća, stanova i stanovnika, izgledu nošnje žena i muškaraca – bogatih i siromašnih, mjestima i načinu sahranjivanja mrtvih itd. Ovaj Francuz je imao priliku da upozna tadašnjeg vezira Se – jid Ahmed-pašu, o čijoj je mnogobrojnoj i raskošnoj vojničkoj pratnji ostavio opširnije zabilješke.8 Opis Kiklea je kraći i sadržajno drugačiji. Ovaj kraljevski tumač za turski je – zik, koji je u Sarajevo stigao iz pravca od Ko – njica i Pazarića 26. marta 1658. godine, o sa – ra jevskoj čaršiji piše:

“Veliki trg ili čaršija je čudo. U nedjelju ko – ja je u Turskoj pazarni dan, naći se tamo neizmjerno naroda i svake vrste robe na prodaju. Ima i lijep Atmejdan ili konjski trg, gdje se na isti dan prodaje mnogo i vrlo jeftino i vrlo do – b rih konja. Imade i vrlo lijepih tržnica, zatvorenih, koje se noću zatvaraju kao zemaljske palače, zovu ih bezistani. Tu se prodaje sukno, vosak, platno, koža, lijepo krzno i postave, svila i druga roba koja dolazi iz Mletaka i druga roba i radovi iz zemlje.9” Ostavši u Sarajevu sko ro dva mjeseca, Kikle je imao dovoljno vre – me na da se divi ljepotama sarajevskih vrtova, mno gobrojnih džamija, hamama i lijepih če – sama.10

Dvije godine kasnije, 1660., proputovao je kroz Bosnu glasoviti turski putopisac Evlija Čelebi. Sve što je iole znamenitijeg vidio Evlija je zabilježio, pa je njegov putopis “Sejahatnama” značajan izvor za proučavanje prošlosti onih zemalja kroz koje je prolazio. Putopis Evlije Čelebi, koji je kod nas poznat od 1900. godine, ima ukupno 10 svezaka od kojih se šesti i sedmi odnose na jugoslovenske zemlje. Ovaj turski putopisac došao je u Bosnu iz pravca Beograda i Valjeva. Prešavši Drinu, prvo je po – če tkom septembra 1660. godine stigao u Srebrenicu, a potom se uputio u Sarajevo. Na kon kratkog boravka u Sarajevu Evlija Čelebi se upu tio u Livno da obavijesti bos. beglerbega Melek Ahmed-pašu o turskom osvajanju Velikog Varadina. Kako vidimo, Hazim Šabanović je, u svom opširnom uvodu najnovijeg izdanja “Sejahatname”, ustvrdio da je Evlija Čelebi u Sa ra jevu boravio 1660., a ne 1659. godine, kako se ranije mislilo.11

U ovom kraćem osvrtu na putopisnu literaturu o Sarajevu nije moguće niti je potrebno prezentirati sve ono što je u putopisu Evlije Čelebi zabilježeno o Sarajevu. Dovoljno je istaći da je Sarajevu posvećeno najviše prostora – ukupno 25 stranica teksta (str. 101-126). Počevši od položaja grada, dati su opširniji ili kraći podaci o graditeljskim objektima, džamijama, medresama, tekijama, če s mama, turbetima, rijekama, bunarima, vodeni cama, hamamima, karavan-sarajima i ha novima, čaršiji i bezistanima, mostovima, crkvama, imaretima, stanovnicima itd. Ovom prilikom navešćemo sljedeći odlomak iz Sejahatname o Sarajevu:

Na zemlji ima mnogo gradova po imenu Saraj: Ak-saraj u Andolu, Tabe-saraj između Perzije, Đurđistana i Dagestana. Šehir-saraj na obali rijeke Erdelja (ustvari rijeka Maroš)…, Vize-saraj u Rumeliji i drugi. Ali ovaj bosanski kameni Šehir-saraj je od svih ovih napredniji, ljepši i življi. U donjem i gornjem dijelu šehera teku bezgranične i bezbrojne žive vode, a sa svih strana ukrašen je mnogobrojnim baščama, koje izgledaju kao ružičnjaci ili ograđene rajske bašče. Hvala bogu, njegovo se mnogobrojno stanovništvo iz dana u dan množi. U gradu se dnevno kolje dvije hiljade brava. Na početku godine zakolju u pastrmu i na dimu osuše po četrdeset hiljada brava uhranjenih po planinskim pašnjacima. Pokisele za turšiju po nekoliko stotina goveda u pastrmu. Za tri mjeseca proljetne sezone proizvede se od mlijeka riđih koza po nekoliko stotina hiljada kaca surutke i sira. Prema tefteru tržnog nadzornika, svakog se dana pojede šest stotina hiljada hljebova, a ni računa nema koliko ih se u kućama ispeče. To je, eto, veliki šeher u kome živi more ljudi i u kome se potroši ogromna količina hrane. Njegovi su stanovnici po svom junaštvu, odvažnosti i čvrstini vitezovi s osobinama Sama i Nerimana tako da se čak svi ratnici na krajini ejaleta Budima, Egre, Kanjiže i Bosne u svih sedam stotina i šezdeset pograničnih gradova regrutuju iz serhata Bosne…12

Evlija Čelebi boravio je u Sarajevu i 1664. godine. Razumljivo je da se podaci o Sarajevu, dati u različito vrijeme i od različitih putopisaca i izvještača u većini slučajeva ne podudaraju. Oni su, kada je u pitanju broj kuća, mahala, džamija i stanovnika, najčešće pretjerani. Tako, naprimjer, Katarino Zeno 1550. godine navodi da Sarajevo ima 10.000 kuća. Po mišljenju Hamdije Kreševljakovića ovaj podatak nije pouzdan, iako je, kako kaže ovaj vrsni poznavalac prošlosti Sarajeva, između 1530. i 1550. godine Gazi-Husrevbeg izgradio svoje brojne zadužbine i druge razne objekte, a u njega su se ugledali i drugi imućni ljudi. Kreševljaković smatra da polovinom 16. stoljeća u Sarajevu nije bilo više od 2.000 kuća. Po njegovom mišljenju, do početka 17. stoljeća Sarajevo je u izgradnji monumentalnih zgrada postiglo vrhunac. Imalo je 104 mahale, nešto preko 4.000 kuća i oko 30.000 stanovnika.13

Do kraja 17. stoljeća broj kuća i stanovnika je i dalje rastao, pa Atanasije Grgičević, poslanik cara Ferdinanda II., u svom detaljnom opisu iz 1628. godine navodi da u Sarajevu ima 15.000 kuća i 12.000 dućana, što je po Hamdiji Kreševljakoviću, više nego pretjerano. Grgičević dalje navodi da u Sarajevu ima 40 katoličkih kuća. Bosanski biskup fra Marijan Maravič, 27 godina kasnije, 1655. pominje 20.000 kuća od kojih 100 kršćanskih. Biskup Maravić je i 1662. godine zabilježio da u Sarajevu ima 200 katoličkih kuća. Broj od 100, odnosno 101 džamija, koje na vode HadžiKalfa i Francuz Kikle najvjerovatnije odgovara pravom stanju. Što se tiče Evlije Čelebi, on je u broju mahala (140), džamija (170) i kuća (15.000) pretjerao. U septembru 1672. godine, po izvještaju biskupa Olovčića bilo je u Sarajevu 10.000 muslimanskih, 200 pravoslavnih i 100 katoličkih kuća sa 992 stanovnika i 100 jevrejskih. Osim broja muslimanskih kuća, Hamdija Kreševljaković smatra da su ostali podaci prilično tačni.14

Kratkotrajnim upadom vojske Eugena Savojskog oktobra 1697. godine, Sarajevo je zadesio najkatastrofalniji od svih dotadašnjih i kasnijih požara. Prije ovog požara, koji ga je pretvorio u pepeo, Sarajevo je, kako ističe Hamdija Kreševljaković, postiglo svoj vrhunac. Iako su kasnije mnoge građevine popravljene i obnovljene, Sarajevo nikad više nije poprimilo svoj stari, odnosno raniji izgled.15 Zbog toga su viđenja i zabilješke o Sarajevu, sačuvane u putopisima iz 16. i 17. stoljeća, od izvanrednog značaja za izučavanje prošlosti ovoga grada.

 

4 Vladislav Skarić Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije. – Izabrana djela. Knjiga I, Sarajevo, 1985., str. 72.- 73.; Hamdija Kreševljaković Sarajevo – iz prošlosti sarajevske čaršije. – Izabrana djela. Knjiga II, Sarajevo, 1991. str. 24. Citirano po P. Matković. Putovamnja po Balkanskom poluotoku XVI vijeka. Rad Jug. akademija. XVI vijeka. Rad Jug. akademije. LXJI, str. 94-95. 5 M. Šamić, Navedeno djelo. str. 33.

6 V Skarić, navedeni rad. – Izabrana djela, I, str. 110.

7 V. Skarić, navedeni rad – Izabrana djela, I, str. 111 (Francuski originalni tekst sa prijevodom publikovao je u Glasniku Zemaljskog muzaja od 1908. godine Vjekoslav Jelavić pod naslovom Doživljaji Francuza Pulea na putu kroz Dubrovnik i Bosnu godine 1658.).

 8 Isto. str. 111-116. 9 H. Kreševljaković, navedeni rad. – Izabrana djela, II, str. 26: V. Skarić, navedeni rad. – Izabrana djela, I, str. 116-118 (Oba autora su koristila: Ćiro Truhelka Opis Dubrovnika i Bosne iz godine 1658, Glasnik Zemaljskog muzeja, 1905.).

10 M. Šamić, navedeno djelo, str. 39 (Naslov Kikleovog putopisa: Les Voyages de M. Quiclet a Costantinople par terre, enerichi d’ annotations parle sier, Paris 1664.)

11 Evlija Čelebi Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, “Veselin Masleša”. Sarajevo, 1979, str. 46- 47 (Putopis je preveo, uvod i komentar napisao Hazim Šabanović).

 12 E. Čelebi. Putopis str, 122-123. Sam je ime djeda, a Neriman ime pradjeda Rustema, glavne ličnosti najvećeg perzijskog eposa Šahname od Firdusija i najvećeg perzijskog junaka uopće. – Nap. br. 167.

13 H. Kreševljaković, Izabrana djela II, str. 28. 14 H. Kreševljaković, Isto, str. 29. 15 H. Kreševljaković, Izabrana djela, I, str. 24-27, …II, str.33

 

Prilozi historiji Sarajeva,

radovi sa znanstvenog simpozija održanog

od 19. do 21. marta 1993. godine

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close