politika

Ruski pik na PIC

VILDANA SELIMBEGOVIĆ

Sporo, presporo se Evropa prestrojava i tek brižljivi analitičari prepoznaju skromne Vučićeve naznake zaokreta i Plenkovićevo priznavanje ustaških zločina

Prošlog su vikenda dva portala – politički.ba i istraga – zajedničkim snagama pokušala raspetljati formalno-pravni status Rusije u Vijeću za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini. “U julu 2021. godine Ruska Federacija najavila je da više neće učestvovati na sastancima PIC-a. U februaru ove godine dobili smo službenu obavijest o tome da Rusija suspendira svoje učešće u finansiranju OHR-a”, navedeno je u kratkom odgovoru za Politicki.ba iz Ureda visokog predstavnika u BiH.

ZABRINUTI UO

Da Rusija odbija finansiranje OHR-a, medijima je početkom mjeseca rekao novi američki ambasador u našoj zemlji Michael Murphy, pretpostavljajući da se Rusija na taj način i povukla iz PIC-a, no novinarima je sugerirao da ipak pitaju Ruse o čemu je riječ. Oslobođenje je to i učinilo i iz Ambasade Rusije dobilo kratak odgovor: “Rusija je član Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u BiH. Ne postoji mehanizam za suspendovanje našeg učešća u poslovanju ove institucije.” Jasno je k’o dan, dakle, da Rusija zato što ne postoji mehanizam za njezino suspendiranje smatra da ima pravo suspendirati svoje obaveze, u koje spada i finansiranje. A što se tiče učešća Rusije u radu PIC-a, to je priča koju već i vrapci na bosanskim granama znaju, no do Murphyja su ambasadori o tome šutjeli, valjda i zato da ne moraju tražiti u svojim zemljama odgovore na teška pitanja.

Famozni PIC se još od Daytona sastaje da bi nadgledao mir i stabilnost naše zemlje. Nekada su se sjednice iščekivale s nestrpljenjem jer su ambasadori zemalja koje čine Upravni odbor PIC-a (Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Predsjedništvo Evropske unije, Evropska komisija i Organizacija islamske konferencije koju predstavlja Turska) na dnevni red stavljali vruće ovdašnje probleme. No, već godinama – a naročito nakon što je postalo jasno (kasnije je to i obznanjeno) da su bonske ovlasti potpuno pasivizirane – sjednice PIC-a i novinarima su služile da se prisjete birokratskog jezika takozvane međunarodne zajednice u BiH. Naravno, najviše zabave – da ne kažem urnebesnog smijeha – redovito je izazivala rečenica, uobičajeno pozicionirana negdje pred kraj dokumenta, o tome kako zabrinuti UO PIC-a od vodećih političara u BiH očekuje da se dogovore u korist naroda i građana ove zemlje. Ko se sjeća kad su političari BiH posljednji put sjeli da se oko nečeg dogovore a da to nešto nije bila podjela vlasti i fotelja? Slično pitanje, primijenjeno na PIC, glasi: ko se sjeća kada je posljednji put izdat komunike bez fusnote na kraju “Ruska Federacija se ne slaže”?

Vjerovali ili ne, posljednji put kada je Ambasada Rusije – umjesto uobičajenog neslaganja sa cijelim komunikeom izrazila neslaganje tek sa jednim njegovim dijelom – bilo je 6. juna 2018. godine. Prije skoro četiri pune godine! Evo i rečenice s kojom se Rusija nije složila: “Nerazmjerne nabavke dugih cijevi koje su realizirale pojedine agencije za provedbu zakona izazvale su zabrinutost.” Bit će, zapravo, da je u nekom od prvih nacrta komunikea pisalo i koje to agencije nabavljaju duge cijevi – MUP Republike Srpske – ali je tada na snazi i u praksi još važio princip koji je u Sarajevu do savršenstva razvio Aleksandar Bocan Harčenko, ruski ambasador u našoj zemlji do 2014. godine. On je, naime, aktivno učestvujući u radu PIC-a, peglao komunikee do bezličnosti i neefikasnosti, da bi potom izdvojio stavove i izrazio neslaganje s onim rečenicama u kojima bi se RS mogao prepoznati. Harčenko je danas ruski ambasador u Srbiji, a kada je imenovan, mediji iz susjedne zemlje su listom ustvrdili da su upravo njegovi akreditivi najplastičniji dokaz koliko je Moskvi važan Beograd. Sam Harčenko bavio se Balkanom i naročito BiH još od rata, bio je član ruske delegacije na pregovorima u Daytonu i Parizu, također je učestvovao u razgovorima o Kosovu još 2007. Kada sam, u uvodu jednog intervjua, napisala koliko truda ulaže da pacifizira i obesmisli komunikee PIC-a, priznao mi je da su mu kolege ambasadori zamjerili – ne zato što to nije tačno, već zato što to ne vole pročitati.

I to je, usuđujem se reći, najveći dugogodišnji problem PIC-a: nisu ostale članice Upravnog odbora bile slijepe kod očiju, naprosto su imale konsenzus da ne talasaju. Rusija nije samo koristila taj konsenzus, godinama je od Milorada Dodika strpljivo gradila svoju ispostavu za destabilizaciju Zapadnog Balkana. SAD su se otimale, Maureen Cormack je zbog toga platila najveću cijenu – Baja iz Laktaša vrijeđao ju je na svakom koraku, zamjerajući joj javno i što je žena (“Neka se drži kutlača”, ne jednom joj je poručio), no najagilniji Evropljanin na zadatku u BiH, u to doba Lars-Gunnar Wigemark, ne jednom je iskoristio evropsko-američki dogovor da EU vodi glavnu riječ, pa se usuđivao hvaliti uspješno provedene izbore sve gledajući u snimke dokaza o krađi. O tome koliko je to evropsko vođenje Balkana, a naročito BiH, u EU uspješno, ne vrijedi trošiti riječi, baš kao ni na domaće političare koji su manjak konsenzusa međunarodne zajednice o našoj zemlji obilato koristili za ekspanziju međusobnih svađa i rasplamsavanje nacionalizama od kojih su korist imale samo političke elite, ušuškane u korupciju.

MANJE ZLO

Ukrajina je probudila Evropu i razotkrila Rusiju. Nakon ruske invazije prvo na Krim, koji je šutke pao, tek je neskrivena ambicija da se tenkovima pregazi i Kijev Bruxelles natjerala da počne shvatati koliko je Rusija energije uložila i u destabilizaciju predziđa EU. No, čini se da još uvijek krivi ogledalo što je slika loša. I odbija priznati koliko su pogubni rezultati ruskog pika na PIC: danas i ovdje imamo odluke visokog predstavnika koje Milorad Dodik otvoreno krši, nimalo ne krijući vlastito uvjerenje da će zahvaljujući majčici Rusiji dobiti nepodijeljenu podršku biračkog tijela i na narednim izborima. Sporo, presporo se Evropa prestrojava i tek brižljivi analitičari prepoznaju skromne Vučićeve naznake zaokreta i Plenkovićevo priznavanje ustaških zločina. Mainstream politika prema BiH i dalje je, hoću reći, daleko od jedinstva kakvo se pokazuje prema Ukrajini. A ono je neophodno ukoliko se zaista želi spriječiti Rusija da ratom na Balkanu ne počne trgovati za mir sa Ukrajinom. Ako to znači seriju primjene bonskih ovlasti protiv kojih će Rusija biti, manje je zlo. Ionako je suspendirala vlastite obaveze, pa je red da joj neko – u ovom slučaju ostatak članica UO PIC-a – suspendira i prava. Dok još nije kasno.

Izvor

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
%d bloggers like this: