povijest

Retuširanje antifašističke prošlosti

Za mene nije iznenađenje što je iz centra Tuzle protjeran Leonardo Banker. To je sasvim očekivan potez, jer je iz tog centra protjeran i Josip Broz

SINAN ALIĆ

Meni je ova priča o Leonardu Bankeru samo šlagvort da nešto kažem o gradskoj politici kroz prizmu naziva ovdašnjih ulica i trgova. O tome sam nekoliko puta pisao i, evo, citiraću jedan odlomak iz moje knjige “Naprijed u srednji vijek”.

“Imenovanje ulica je najmanje komunalna stvar. Riječ je o izuzetnoj kulturološkoj, istorijskoj, sociološkoj, pedagoškoj, moralnoj, religijskoj, socijalnoj i svakoj drugoj skici sredine koja se prihvatila tog posla. Nesporazumi uvijek nastaju kada se on povjeri politički podobnim ljudima, a ne nekim drugim čije gradske vizure ne određuju partije, vjerske zajednice ili, u još gorem slučaju, jednonacionalna čaršijska sijela.”

Leonardo Banker

Ja sam ovo napisao 2003. godine negdje oko trećeg kruga promjene naziva tuzlanskih ulica. Ako pogledamo šta imamo danas, onda je više nego jasno da se gradska vlast nije pridržavala nikakvih kriterija. Moglo bi se kazati da su se ponašali kao slon u staklari. Za mene nije iznenađenje što je iz centra Tuzle protjeran Leonardo Banker. To je sasvim očekivan potez, jer je iz tog centra protjeran i Josip Broz pa se čini logičnim da njegovo desno krilo, gledano od Kapije prema istoku, oličeno u Ulici Leonarda Bankera, bude zamijenjeno imenom Hadži Bakir-bega Tuzlića. Zamislite tu situaciju: na Turali-begovu ulicu naslanja se Ulica Leonarda Bankera. Ne ide, brate! Ja sam ubijeđen da niko do vas ne zna ko je hadži Bakir-beg Tuzlić. Vjerujem da ne znate ništa ni o Turali-begu koji je potisnuo iz centra Josipa Broza. Za njega se zna da je u Tuzli za vrijeme turskog vakta podigao džamiju i hamam.

image

Leonardo Banker

Interesantno je da iz austrougarskog perioda nema ni jedna ličnost ovjekovječena u nazivu ulice iako je poznato da upravo u to vrijeme Tuzla doživljava svoju evropeizaciju. Do nje je stigla željeznička pruga, otvorene su Fabrika soli i Špiritana. U grad je stigla i voda iz udaljenih Stupara. Pogotovo je po napretku neuporedivo Titovo vrijeme sa vremenom Osmanlija u Tuzli, ali šta da se radi?

Kada se analiziraju nazivi ulica i ustanova, onda se slobodno može kazati da su iz Tuzle protjerani antifašisti. Univerzitetski klinički centar više se ne zove po dr. Mustafi Mujbegoviću, a Gradsko kulturno-umjetničko društvo ne nosi ime istaknutog prvaka tuzlanskog radništva Mitra Trifunovića Uče. Škole koje su se nazivale po istaknutim imenima antifašističkog pokreta dobile su nazive po naseljima u kojima se nalaze. Izbrisani su nazivi ulica koje su imenovane vojnim formacijama NOP-a. Tako je, gledano iz istorijskog ugla, neko smatrao da je za Tuzlu bitniji Kloster od 17. septembra 1944. godine, kada je grad konačno oslobođen u Drugom svjetskom ratu.

Ništa se ne događa slučajno

Ništa se ne događa slučajno jer su u komisijama, koje su bile zadužene za promjene naziva ulica, sjedili unuci i sinovi onih koji su bili na pogrešnoj strani tokom Drugog svjetskog rata. Zato se moglo i dogoditi da u Tuzli svoju ulicu dobije Sead-beg Kulović, vođa Ponove u ovom gradu, a riječ je o instituciji NDH koja je bila zadužena da raspolaže zaplijenjenom jevrejskom imovinom ili Muhamed Hadžiefendić, jedan od utemeljivača 13. SS divizije i kojeg je Ante Pavelić odlikovao Ordenom kralja Zvonimira. Samo zahvaljujući velikom pritisku koji je u to vrijeme na gradsku socijaldemokratsku vlast izvršila redakcija Fronta slobode nazivi tih ulica su promijenjeni.

Zanimljivo da je jedan od kriterija, kojeg se nisu baš pridržavali, bio da se ulicama ne daju nazivi po partizanskim jedinicama iz NOP-a. Na drugoj strani, dobili smo ulice nazvane po jedinicama iz posljednjeg rata 1992-1995. Zašto se stidimo naših oslobodilaca u Drugom svjetskom ratu? Nemam razuman odgovor. Kao što nemam razumno tumačenje da se jedna ulica nazove imenom tragično preminulog mladića na samom početku agresije na BiH. Koliko je takvih poginulo u odbrani Tuzle i BiH, ali nemaju svoje ulice.

Ovakvim, slobodno kažem, divljačkim i revizionističkim odnosom prema prošlosti, Tuzla je u značajnoj mjeri redefinisala internacionalistički udio njene antifašističke borbe. U političkom narativu to se još drži, ali, evo, ako se analiziraju imena ulica, onda ćete vidjeti da se od toga odustalo.

Zbog svega toga predlažem organizatoru da u saradnji sa sličnim udruženjima pokrene inicijativu za temeljito preispitivanje politike imenovanja ulica i trgova, a sve sa ciljem da se retuširana internacionalna antifašistička prošlost ovog grada sačuva od zaborava.

(Objavljeno u Zborniku radova Međunarodne konferencije “Leonardo Banker – čovjek koji se ne zaboravlja” koju je organizovalo Udruženje građana italijanskog porijekla “Rino Zandani” u Tuzli).

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close