vijesti

Putin je naudio više svijetu nego Ukrajini

Hairudin Somun

Vladimir Putin se ne odriče svog glavnog plana u kojem je blickrig protiv Ukrajine trebalo da bude najspektakularniji potez. Oni manji su mu pošli za rukom u Bjelorusiji i Gruziji. Zamalo da izgubi Kazahstan

Nije bilo velikih napada ruske armije u srijedu, kao što se u svijetu očekivalo, a u Kijevu strahovalo. U stvari, ne bi se smjelo tako reći, ali to je logika velikih ratova poput ukrajinskog. Zar nije veliki napad ako na željezničkoj stanici u Dnjepru poginu 22 putnika ili oni koji ih ispraćaju? U glavnom gradu ipak se mogla svečano proslaviti 33. godišnjica otcjepljenja Ukrajine od Rusije. Doduše, od sovjetske, ali za Vladmira Putina je od Rusije, bilo carske, sovjetske ili njegove.

RATNI CILJEVI

Ni poslije šest mjeseci, dakle, nema kraja ratu protiv Ukrajine. Kao što ga nije bilo ni poslije prvog. U pravu smo svi koji smo govorili da neće trajati danima, ni mjesecima, nego možda godinama, kao i rat protiv Bosne i Hercegovine. A ne kao što su se nadali optimisti, poput šefa Europske unije za vanjske poslove i sigurnost Josepa Borrella, koji je 24. marta, dakle, tačno poslije mjesec, rekao da će “sve biti odlučeno u idućih petnaest dana”.

Ostaje kako je bilo od početka, iako se ratni ciljevi danas retorički drukčije formulišu i poprimaju globalne razmjere. Naime, poslije mjesec rata pisao sam u Danima i na ovim stranicama kako bi mogla izgledati buduća Ukrajina i da bi mogla proći gore nego “dejtonska Bosna i Hercegovina”; da se Rusija, ako i prihvati sadašnju prozapadnu vlast u Kijevu, neće odreći Krima, kojeg smatra otetim u vrijeme sovjetske vlasti; da bi Donjeck i Lugansk, već otcijepljene istočne provincije, većinom naseljene Rusima, takođe mogle ostati trajno odvojene od Ukrajine koja bi nastavila da egzistira kao Gruzija bez svojih na isti način otuđenih provincija Abhazije i Južne Osetije. Da su se tada već nazirali obrisi novog globalnog političkog i ekonomskog poretka. I da je jedino što se sigurno moglo reći da ćemo živjeti u potpuno novom svijetu ako se otegne rat u Ukrajini, pošto se već spušta željezna zavjesa koja će Rusiju, zajedno s poslušnim susjedima, odvojiti od ostatka svijeta.

To sam tada pisao, ali se nisam više javljao, pošto ni u žurnalizmu nisam ekspert za ratove po svijetu kojima nisam bio svjedokom, a bio sam u svoje vrijeme u nekoliko, ali i zato što ne vidim da je išta suštinski drukčije ni poslije šest mjeseci. “Samo” (evo opet one okrutne ratne logike) što je sravnjen sa zemljom Mariupolj koji je imao preko 400.000 stanovnika, kao Sarajevo prije 1992. Što je, prema UNICEF-u, do jučer u cijeloj Ukrajini ubijeno i ranjeno 972 djece. Manje nego u samom Sarajevu za tri i po godine agresije, zato što ih je bilo najviše među sedam miliona Ukrajinaca odbjeglih po Evropi i još sedam raseljenih po vlastitoj zemlji.

Drugo je što se Vladimir Putin ne odriče svog glavnog plana u kojem je blickrig protiv Ukrajine trebalo da bude najspektakularniji potez. Oni manji su mu pošli za rukom, u Bjelorusiji i Gruziji. Zamalo da izgubi Kazahstan. Za Ukrajinu ne govori više da je namjerava cijelu denacionizirati. Ali ni Ukrajina niti ijedna od članica Ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO), nastalog poslije raspada Sovjetskog saveza – a uz Rusku Federaciju obuhvata Armeniju, Bjelorusiju, Kazahstan, Kirgizistan i Tadžikistan – ne smije se približavati, a kamoli pristupati zapadnim alijansama. Mogu eventualno da se primaknu Kini, ali samo zajedno s Rusijom.

RUSKI SVIJET

Putinov cilj je mnogo širi od tog CSTO-a. Nije mu ideologija glavni oslonac, kao u sovjetsko vrijeme, nego gruba sila održavanja vlastite dinastije na vlasti, kao u vrijeme carske Rusije. On se preko dvije decenije sprema da vaskrsne Rusiju kao veliku silu koja će se nositi sa cijelim zapadnim svijetom, a posebno s Amerikom. Kaznio je 2014. godine ne samo Ukrajinu nego i zapadni svijet aneksijom Krima, koja je prihvaćena kao de facto činjenica nove mape Rusije. Osam godina nije ništa učinjeno da se zaustavi Putinov pohod prema cijeloj Ukrajini i zaokruženju novih granica “ruskog svijeta”. Glavni su mu oslonci vojna sila, finansijska moć i duhovna podrška Pravoslavne crkve. Vrijedi podsjetiti kako je profesor sa Yale univerziteta Timothy Snyder sažeo suštinu Putinove strategije poslije prvog ukrajinskog rata, 2014. Tada je napisao knjigu “Put u neslobodu” (The Road to Unfreedom), a poslije mjesec rata 2022. rekao: “Ne možete shvatiti nedavnu invaziju Ukrajine bez razumijevanja njegove (Putinove) metafizičke privrženosti carskoj eri, njegovog metafizičkog govorenja o rusko-ukrajinskoj povijesti i njegove seministične konstrukcije šta čini rusku naciju”. A dugogodišnji dopisnik New York Timesa iz Moskve Neil MacFarquhar javlja ovih dana kako se ruska javnost zavarava o pravom stanju u Ukrajini: “Nema više predviđanja o munjevitoj ofanzivi kojom bi se izbrisala Ukrajina… U verziji Kremlja, jedinoj koju najviše Rusa vidi, jer su sve druge zabranjene, ukrajinska bojišta su samo jedan aspekt šireg civilizacijskog rata koji se vodi protiv Rusije. Manje se izvještava o Ukrajini nego o suprotstavljanju zapadnim planovima da se uspostavi kontrola nad Majkom Rusijom”.

U međuvremenu, Vladimir Putin je više naudio svijetu nego Ukrajini. Nije uspio da je priključi “Majci Rusiji” ili vrati u “ruski svijet”. Ali jeste Evropu zavio u crne slutnje kako će preživjeti narednu zimu i cijele narode Afrike i Srednjeg istoka doveo na ivicu gladi. A da i ne dotičem ono što mnogi po Balkanu osjećamo i na vlastitoj koži: kako je zarazio i ohrabrio “male Putine” da krenu u vaskrsenje “srpskog svijeta”.

Izvor

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
%d bloggers like this: