povijestvijesti

Prije tačno 30 godina zločinačka JNA je krenula da zauzme grad: Dan odsudne borbe za Sarajevo, ali i cijelu BiH

U nemoći da ostvare svoj cilj, agresori su počeli uništavati sve što su mogli

Tog 2. maja 1992. godine Sarajevo, a potom i cijela BiH, trebali su postati “završena priča”. Tako su očekivali i nadali se agresori. Uostalom, ko bi se mogao, mislili su, oduprijeti jednoj od najjačih vojnih sila u Evropi u tom trenutku.

JNA je, na današnji dan prije tačno 30 godina krenula u operaciju zauzimanja Sarajeva. Na ovaj zadatak su poslane najelitnije pješadijske jedinice kojima je u tom trenutku raspolagala, među njima i takozvani niški specijalci, odnosno pripadnici diverzantske jedinice, čije je sjedište bilo u Nišu. Napad je počeo artiljeriskom “pripremom terena”, odnosno “ravnanjem” grada brojnim artiljerijskim projektilima, koje je JNA, obilato potpomgnuta domaćim vojnim i paravojsnim jedinicama, ispaljivala sa okolnih brda i planina.

Potom su krenuli tenkovi i transporteri. Jedan dio je krenuo preko mosta Skenderija. Drugi dio je krenuo preko mosta Čobanija, pored Narodnog pozorišta, prema centru grada.

image

Najžešće borbe su se vodile na Skenderiji

Ono na šta nisu računali bili su branioci Sarajeva, njihova hrabrost i odlučnost da ne dozvole agresorima da zauzmu grad. Tenkovi na Skenderiji su zaustavljeni na stotinjak metara od Predsjedništva. Transporteri su zaustavljeni kod Pozorišta. Počela je odsudna borba za grad, ali i državu.

Kod Narodnog pozorišta dio agresorskih specijalaca je pobjegao u zgradu današnjeg BKC-a, a drugi dio se sakrio u jedan od obližnih ulaza i “junački” su uzeli civile kao taoce.. Nakon višesatnih pregovora, pregovora predali su se braniocima Sarajeva.

Agresorski zločinci koji su krenuli da zauzmu zgradu Predsjedništva nisu se namjeravali predati i izginuli su u borbi sa herojskim braniocima Sarajeva. Zapravo, svi pripadnici zločinačke JNA koji su poginuli 2. maja u napadu na Sarajevo “pridodati” su onima koji su poginuli dan kasnije u Dobrovoljačkoj ulici, prema retoricici političara iz RS-a i Srbije, koju i danas koriste.

Ujedno, tog dana su na vidjelo izašle i sve vojničke mane bivše JNA, koja je u očima Sarajlija konačno prestala biti nepobjediva sila. Od tog dana svima je bilo jasno da JNA, zajedno sa zločinačkim vojnim i paravojnim jedinicama RS-a i iz Srbije nikada neće zauzeti grad, bez obzira koliko ga granatirali, ubijali civile, ostavivši ih bez hrane, vode, struje…

U nemoći da ostvare svoje zločinačke ciljeve agresori su uništavali sve što su mogli. Tako je tog 2. maja 1992. godine zapaljena i zgrada Glavne pošte u Sarajevu. Pri tom treba znati da Pošta nije pogođena granatom sa brda. Zapalio ju je dio njenih uposlenika odanih agresoru, koji su se nalazili u samoj zgradi.

Ipak, iako je pobijeđen u direktnom okršaju sa braniocima Sarajeva, agresor nije odustajao od svojih zločinačkih namjera. Naredni čin se dogodio na sarajevskom aerodromu. Vraćajući se sa mirovnih pregovora iz Lisabona, delegacija BiH predvođena predsjednikom Predsjedništva RBiH Alijom Izetbegovićem je oteta na aerodromu, po izlasku iz aviona. U delegaciji su bili još i potpredsjednik Vlade RBiH Zlatko Lagumdžijina, Izetbegovićeva kćerka Sabina, kao i njegov pratilac. JNA ih je silom odvezla u svoju kasarnu u Lukavici.

image

Iako slabo naoružani, branioci su porazili JNA

Tada su nastupili dramatični sati pregovora o oslobađanju Izetbegovića i ostalih članova delegacije. Pregovori su vođeni uživo u programu BHT-a, a na telefonskim linijama su bili Izetbegović, članovi Predsjedništva RBiH Stjepan Kljujić i Ejup Ganić, u studiju BHT-a bio je ministar odbrane Jerko Doko, kao i još jedan član Predsjedništva RBiH, ratni zločinac Fikret Abdić. Postoje informacije da je Abdić navodno u tim trenucima namjeravao preuzeti vlast u Predsjedništvu i “isporučiti” BiH agresorima.

Uime JNA u programu uživo pregovore je vodio komandant 2. vojne oblasti Milutin Kukanjac, koji se nalazio u zgradi komande na Bistriku, u kojoj je danas sjedište Ministarstva odbrane BiH. Na kraju je dogovoreno da se izvrši razmjena dan kasnije, odnosno da kolona transportera iz Lukavice, u kojoj će biti i oteti članovi bh. delegacije, dođe do Bistrika, da joj se priključe vojnici iz zgrade komande, predvođeni Kukanjcem, te da se u povratku prema Lukavici transporter sa bh. delegacijom na Skenderiji odvoji od kolone i ode u Predsjedništvo.

Ipak, ono što je izvjesno je da bi, da su se ostvarili planovi agresora, padom Sarajeva uskoro bila okupirana i cijela BiH i zbog toga je pobjeda branilaca grada tog 2. maja 1992. godine bila od nemjerljivog značaja za opstanak cijele BiH.

Izvor

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
%d bloggers like this: