kultura

Umjetnička djela iz Perzije među prvim eksponatima Zemaljskog muzeja

Predmeti su došli posredstvom diplomate Rakovskog, koji je krajem 19. stoljeća

JAKUB SALKIĆ
Predmeti su došli posredstvom diplomate Rakovskog, koji je krajem 19. stoljeća, jer je bio austrougarski diplomat u Teheranu, dobio zadatak da prikupi određen broj predmeta, da ih otkupi. Tako su pojedini predmeti došli u naš Muzej. Tako smo dobili i fragmente safavidskog ćilima, jednog od najvrednijih primjeraka te vrste ćilima na svijetu.
Odmah nakon što je osnovan Zemaljski muzej u Sarajevu, Vlada Austro-Ugarske odlučila je za njega pribaviti određeni broj vrijednih predmeta. Tim je povodom 1894. i 1895. godine finansirala ekspediciju u Perziju, na čijem je čelu bio austrougarski diplomat Rakovski. Njegov zadatak bio je da putuje Perzijom i kupuje predmete perzijskog ručnog rada. Danas, zahvaljujući toj ekspediciji, Zemaljski muzej u Sarajevu posjeduje jednu od najznačajnijih zbirki perzijske umjetnosti, u kojoj imamo perzijsko ručno rađeno posuđe i safavidski ćilim, jedan od samo četiri takva primjerka u svijetu.
Zbirka perzijskog posuđa izuzetno je vrijedna i lijepa, bez obzira na to što nije obimna, što ne sadrži veliki broj predmeta. Za razliku od, recimo, safavidskog ćilima, koji je svjetski poznat, zbirka perzijskog posuđa ostala je prilično nepoznata široj javnosti; nije često izlagana kako bismo se s njom bolje upoznali.

OD TEHERANA DO SARAJEVA

“Riječ je o zbirci koja bi se mogla nazvati predmetima islamske umjetnosti, ali mi ih ovdje tretiramo kao predmete upotrebne vrijednosti. U odjeljenju za etnologiju više tretiramo upotrebni karakter i vrijednost, proizvodnju i izradu, tako da je ovo posuđe u našoj zbirci gradskog pokućstva. Mi, praktično, nemamo neku umjetničku zbirku da bismo ga stavili u umjetnost.

Ti su predmeti u naše zbirke došli sa samim osnivanjem Muzeja. Sve muzejske predmete mora pratiti dokumentacija; muzejski predmet, antikvitet nema nikakvu vrijednost ako nema prateću dokumentaciju. Ta rana austrougarska dokumentacija, bez obzira na to što je postojala i što je ona vrlo jasna i određena, nije obimna, pa ne znamo sve pojedinosti: predmeti su zavedeni, znamo kad su došli, ali ne znamo mnogo detalja o njima. Ono za što smo gotovo sigurni jeste da su ti predmeti došli posredstvom diplomate Rakovskog, koji je krajem 19. stoljeća, jer je bio austrougarski diplomata u Teheranu, dobio zadatak prikupiti određen broj predmeta, da ih otkupi. Tako su pojedini predmeti došli u naš Muzej. Tako smo dobili i fragmente safavidskog ćilima, jednog od najvrednijih primjeraka te vrste ćilima na svijetu, ali i druge primjerke perzijske umjetnosti”, kaže nam Lebiba Džeko, etnologinja za gradske i seoske zanate u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.

S obzirom na to da je Džeko kustosica za tradicionalne zanate, kaže da ona te predmete poredi s našim tradicionalnim ručno rađenim posuđem, jer da bismo znali zbog čega je nešto bolje i lošije, moramo imati nešto s čime ćemo ga porediti.

“Ovi su predmeti tehnikom izrade i ukrašavanja specifični u odnosu na obično suđe koje se izrađivalo ovdje kod nas, s tim da su oni nevjerovatno lijepi. Ja više volim naše suđe bez obzira na to što je jednostavnije i manje lijepo, jer mi je ono bliskije. Riječ je i o drugačijim materijalima, najčešće je izrađivano od legura bakra i kalaja i uglavnom su predmeti teški i masivni za razliku od, recimo, običnog bakrenog suđa. Perzijsko posuđe zaista je masivno, što mu daje dugotrajnost i mogućnost upotrebe za vječnost. Druga specifičnost jesu forma i oblik. I po tome se razlikuje od predmeta koje mi ovdje viđamo i koji su se razvijali kroz proizvodnju umjetničkih zanata. Imamo, recimo, posude – zdjele ili ćase – one su malo spljoštenije nego kod nas, imamo i formu nekog kompliciranog oblika izrade, izduženu i vrlo različitu u odnosu na ono na što smo mi navikli. Iznad svega ostalog jeste način ukrašavanja, jesu motivi i tehnike ukrašavanja. U cjelokupnoj zanatskoj proizvodnji to je nešto po čemu se proizvodnje međusobno razlikuju. To je nešto sasvim specifično i posebno za ovo suđe. Riječ je o tehnici graviranja, urezivanja, savata, kako ga mi zovemo, to je praktično urezivanje motiva u metalnu površinu, a onda premazivanje, prelijevanje posebnom materijom. Taj dekor potpuno je vanserijski. Perzijska umjetnost na drvetu i metalu odlikuje se zoomorfnim motivima, dakle likovima životinja, a imamo i antropomorfne motive, prikaz ljudi na predmetima, što je zaista karakteristično samo za tu vrstu umjetnosti. Splet motiva koje su koristili majstori umjetnici kako bi dekorirali predmete jeste čudesan, kao da su se takmičili ko će više motiva iskombinirati. Preplitanjem raznih motiva do izražaja je dolazilo njihovo umijeće”, objašnjava Džeko, dodajući da čak ima i motiva arhitekture, kao što su recimo presjeci kupola, objekti islamske provenijencije, što je još jedna specifičnost koja se može vidjeti na ovim predmetima.

STALNA POSTAVKA

Predmeti perzijskog posuđa, kaže kustosica Lebiba Džeko, potječu iz 16, 17. i 18. stoljeća. Do sada nikada nisu bili dio zajedničke izložbe, ali je dio tih predmeta izložen u stalnoj postavci “Život i kultura gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeću” Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

“Kao i danas, i tada su ljudi, što su bili bogatiji, što su više htjeli da se pokažu i dokažu pred drugima, voljeli posjedovati uvezene predmete. Kako mi kupujemo italijanski namještaj ili tursko suđe, tako su i oni kupovali uvezene predmete. Ti obrasci uvijek su isti, u svakom vremenu; ponašanje je isto, ljudi su isti, samo su predmeti drugačiji. Neki od tih predmeta perzijske umjetnosti dio su naše stalne postavke jer ta izložba govori o bogatom gradskom stanovništvu i takvi predmeti, naravno, imaju tu svoje mjesto”, kaže Džeko.

Etnologija se, objašnjava ona, bavi ljudima, njihovim životom, istražuje kako su živjeli, šta su imali u kućama; neki su imali domaće proizvode, neki uvezene, zavisi koliko je ko bio moćan.

Kolika je stvarna vrijednost ove zbirke, o tome Džeko ne može govoriti. Predmeti u muzejima ne posmatraju se na takav način, ali je sigurno da je u zbirci pokućstva Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine jedna od najvrednijih kolekcija, uz kolekciju ćilima, koja broji 140 bosanskih ćilima, što je najveća takva kolekcija u Bosni i Hercegovini.
Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button