kniževnostkultura

O spoznaji stupnja ljubavi

Muhjuddin Ibn Arebija

Znaj, Allah ti dao sreće i uspjeha, da je ljubav božanski stupanj, jer je On njome opisao Sebe i Sebe imenovao Onim koji voli (El-Vedud), a u predaji se navodi da je Sebe imenovao Onim koji voli (El-Muhibb), a nalazi se da je Allah objavio Musau a.s. u Tevratu: “O sine Ademov (čovječe), Ja tebe, tako Mi Moga prava, volim, pa zbog Mog prava koje te duži voli i ti Mene.”

Ljubav se spominje u Kur’anu i u Sunnetu (tradiciji) kako u vezi sa Allahom, tako i u vezi sa stvorenjima. Uzvišeni spominje i kategorije onih koje voli spominjući ih po njihovim svojstvima, a spominje i svojstva koja On Uzvišeni ne voli, a takođe i grupe onih koje ne voli. Uzvišeni naređuje Svome Vjerovjesniku s.a.v.s. da nam kaže: “Reci: ‘Ako vi volite Allaha mene slijedite, pa će i vas Allah zavoljeti’.” (Alu Imran, 31) Uzvišeni takođe kaže: “O vi koji vjerujete, ko se od vas odmetne od svoje vjere, Allah će dovesti narod kojeg će voljeti i koji će Njega voljeti.” (Maide, 54).

Spominjući grupe onih koje voli Uzvišeni kaže: “Uistinu Allah voli one koji se kaju i voli one koji se čiste” (Bekare, 222), “voli one koji se pouzdavaju (u Njega)” (Alu Imran 159), “voli strpljive” (Alu Imran, 146), “voli zahvalne i one koji dijele u ime Boga” (Ahzab, 35), “voli dobročinitelje” (Ali Imran, 134), “voli one koji se bore na Njegovom putu u stroju kao da su čvrsti bedem …”

Uzvišeni odriče Sebi da voli ljude i to zbog svojstava koja posjeduju a koja On ne voli, tako da iz saopštenja Uzvišenog proizilazi da On voli odstranjivanje tih svojstava a ona se mogu odstraniti jedino svojom suprotnošću, i to je tako nužno, pa kaže: “Allah ne voli one koji čine nered” (maide, 64), “ne voli nered” (Bekare, 205), a suprotnost neredu je red, tako da je samo napuštanje nereda već red i uspostavljanje reda. Dalje kaže: “Allah ne voli one koji se previše raduju (ovosvjetskim dobrima)” (Kasas, 76), “ne voli svakog onog ko je gord i hvalisav” (Lukman, 18), “ne voli silnike”, odnosno nepravednike (Šura, 40), “ne voli one koji pretjeruju” (En’am, 141), “ne voli nevjernike” (Rum, 45), “Allah ne voli javan zao govor” (Nisa, 148), “ne voli one koji prelaze Allahove granice” (Maide, 87).

Zatim, Uzvišeni čini da volimo stvari, jedne time što ih uljepšava a druge uopšteno, iskazujući tako blagodat prema nama, kao npr.: “Nego Allah vama omilio vjerovanje (učinio da volite)” (Hudžurat, 7).

Takođe kaže: “Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima” (Alu Imran, 14). U vezi sa supružnicima kaže: “I dao je da među vama bude ljubav i milost” (Rum, 21).

Zabranio nam je da volimo Allahove neprijatelje, pa je rekao: “Ne uzimajte Moga i vašeg neprijatelja zaštitnicima (prijateljima) poklanjajući im ljubav” (Mumtehane, 1). Na mnogo mjesta u Kur’anu se spominje ljubav.

Što se tiče Vjerovjesnikovih s.a.v.s. hadisa (govora) su njegove riječi koje je prenio od Allaha: “Bio Sam skrivena riznica, nepoznata, pa sam zaželio (zavolio) da budem spoznat, te sam stvorio stvorenja, predstavio im se i oni Me spoznali.” Mi nismo stvoreni izuzev zbog Njega, a ne zbog nas kao takvih, zato naporedo sa djelima spominje nagradu, pa djela pripadaju nama a ne Njemu, a naše robovanje, odnosno pobožnost pripadaju Njemu a ne nama. Pobožnost, sama po sebi, nije djelo. Formalna djela, odnosno djela u pojavnom smislu koja stvorenja rade, On stvara, tako da je On Onaj koji radi. Iz pristojnost prema Allahu Njemu se pripisuju ona lijepa djela, mada je sve direktno od Allaha, jer je On rekao: “I ta ko Mi duše i onoga ko je dotjeruje (sređuje), pa joj nadahnjuje njenu nepobožnost i njenu pobožnost” (Šems, 7-8), “Allah je vas stvorio i ono što vi radite” (Saffat, 96).

Dalje kaže: “Allah je Stvoritelj svake stvari.” (Zumer, 62), tako da pod to potpadaju i djela svih robova. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Zaista Allah kaže: “Najdraže sa čim Mi se približavaju oni koji Mi se približavaju jeste izvršavanje onoga što sam im stavio u dužnost, a rob se neprekidno približava Meni sa dobrovoljnom pobožnošću sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim njegov sam sluh kojim sluša, njegov vidi kojim gleda …”

Zbog ove pojave sjedinjenje (ittihad) sa Bogom zagovara onaj ko zagovara, a takođe i na osnovu riječi Uzvišenog: “Ti nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio” (Enfal, 17), i Njegovih riječi: “… i ono što vi radite” (Saffat, 96).

U predaji se navodi: “Zaista Allah voli svakog onog ko je na iskušenju i kaje se Bogu.” U predaji se takođe navodi: “Moja je ljubav nužna onima koji se vole u ime Mene.” Dalje se u predaji navodi: “Volite Allaha zbog blagodati koje vam pruža.” Takođe je rečeno u predaji: “Zaista je Allah lijep i voli lijepo i zaista Allah voli da bude hvaljen.” Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Omiljeno mi je od vašeg ovog svijeta troje …” Jako su brojni Poslanikovi hadisi na ovu temu.

Znaj da je stupanj ljubavi častan i ona tj. ljubav je osnova postojanja.

Stih:

Od ljubavi nastadosmo

I ljubav nam je u prirodi

Zato Mu dođosmo s namjerom

I na osnovu toga smo primljeni.

Ovaj stupanj (ljubavi) ima četiri naziva. Jedan se zove ljubav kao hubb. To je ljubav čista od nedostataka i takav koji voli nema nikakva interesa niti želi išta drugo pored svoga voljenog.

Drugi naziv je vudd. Njoj pripada božansko ime Vedud (Onaj koji voli). Taj oblik ljubavi je božanski opis i ona je konstantna. Na osnovu toga se ta ljubav i naziva tako, tj. vuddom zbog njene postojanosti na zemlji.

Treći naziv za ljubav je ašk, a to je pretjerana ljubav. U Kur’anu se ona podrazumijeva pod pojmom žestoka, odnosno jaka ljubav, kako Uzvišeni kaže. “A oni koji vjeruju jače vole Allaha” (Bekare, 165), i riječi Uzvišenog: “U njega se ludo zaljubila” (Jusuf, 30), tj. bila joj je ljubav prema Jusufu takva da joj je potpuno obuhvatila srce.

U predaji se navodi da Sam Bog Sebe opisuje sa jakom ljubavi, s napomenom da se Bogu ne pripisuje ljubav sa terminom ašk. Zaljubljenik (ašik) i ljubav (ašk) podrazumijeva ljubav kod voljenog koja prožima sve njegove organe i dijelove zasljepljujući ga.

Četvrti naziv za ljubav je heva (želja), a to je usmjeravanje volje ka voljenom i povezivanje s njim. To je ono što se prvo desi u srcu (ljubav na prvi pogled). Takvo ime ljubavi se ne pripisuje Bogu. Ta ljubav može biti uzrokovana pogledom, viješću ili dobročinstvom i brojnim drugim uzrocima.

Preuzeto iz djela: Mekanska otkrovenja 2., str. 358-503.; Izdavač “Ibn Arebi”, Sarajevo 2007.

El-Futuhat el-Mekije –  O spoznaji stupnja ljubavi

Muhjuddin Ibn Arebija – S arapskog preveli: Salih Ibrišević i Ismail Ahmetagić

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close