Mehran Haghirian
Istaknuta grupa mislilaca vanjske politike i bliskoistočnih pitanja vjeruje u vječni sukob između Irana i njegovih arapskih susjeda, zanemarujući regionalnu diplomatiju koja se odvija.
Sobzirom da američki predsjednik Joe Biden planira posjetiti Jeddah u narednim sedmicama, članak za Foreign Affairs koji su napisali Steven Cook i Martin Indyk iznio je argumente za nove američko-saudijske odnose pod “strateškim dogovorom”.
Gotovo da se ne pominju tekući razgovori između Irana i Saudijske Arabije i Irana i UAE, niti se razmatraju duboki odnosi Dohe i Muskata s Teheranom
Autori tvrde da Biden može iskoristiti resetiranje odnosa sa saudijskim prijestolonasljednikom princom Mohamedom bin Salmanom (MBS) kako bi spustio cijene hrane i plina u SAD koristeći višak kapaciteta Saudijske Arabije da smiri trenutna previranja na energetskom tržištu.
To bi zauzvrat povećalo podršku demokratama na predstojećim izborima na sredini mandata. Ali, što je još važnije, oni tvrde da “u osnovi svakog približavanja treba da bude zajednička potreba da se suprotstavi Iranu”.
Ovaj kamp istaknutih mislilaca američke vanjske politike i bliskoistočnih pitanja vjeruje u vječni sukob između Irana i njegovih arapskih susjeda. Argumenti koje su iznijeli zasnovani su isključivo na obuzdavanju i suprotstavljanju Iranu, sa ili bez oživljavanja Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije (JCPOA), poznatijeg kao Iranski nuklearni sporazum.
Praktično se ne pominju tekući bilateralni razgovori između Irana i Saudijske Arabije , te Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), niti se razmatraju duboki odnosi Dohe i Muskata s Teheranom. Oni su uglavnom pesimistični prema bilo kakvom regionalnom dijalogu i odbacuju razgovore o inkluzivnoj regionalnoj saradnji.
Pretplatnici ovog pristupa u Bijeloj kući sada raspravljaju o prijedlogu za uspostavljanje nove regionalne sigurnosne strukture s suprotstavljanjem Iranu kao zajedničkim ciljem. U Džedi će Bajden pokušati da održi sličan sastanak koji je njegov prethodnik održao sa arapskim i muslimanskim liderima, sa zvaničnicima svih država GCC-a, kao i Jordana , Egipta i Iraka .
Izraelski faktor
Očekuje se da će na predstojećem sastanku biti objavljeno novo zajedničko partnerstvo za zračnu i protivraketnu odbranu između arapskih država učesnica, Sjedinjenih Država i Izraela , nazvano ” Bliskoistočna protuzračna odbrambena alijansa “. Ideja, podržana dvostranačkim prijedlogom zakona u Kongresu, je da se “stvori regionalna mreža radara, senzora i sistema protivvazdušne odbrane koji će biti povezani kako bi davali rano upozoravanje i presretali napade”.
Izraelski faktor je ključan u ovom kontekstu. Sa Abrahamovim sporazumom koji vodi ka novim političkim i ekonomskim partnerstvima , posebno između UAE i Izraela , Bijela kuća želi dodati krunski dragulj na vrh sporazuma: normalizaciju odnosa Saudijske Arabije s Izraelom.
Bajden ne treba da uvjerava MBS ili saudijsku vladu da sarađuju s Izraelom. Ako ništa drugo, Izrael i Saudijska Arabija su blisko usklađeni u više regionalnih dosijea od najmanje 2015. godine.
MBS je u martu rekao da “mi ne gledamo na Izrael kao na neprijatelja, već kao na potencijalnog saveznika u mnogim interesima koje možemo zajedno slijediti, ali neka pitanja moraju biti riješena prije nego što to postignemo”. Rijad je već službeno komunicirao sa Tel Avivom na više frontova, a prilično često kroz pozadinske kanale i tajne angažmane.
Očekuje se novi trilateralni sporazum između Saudijske Arabije, Izraela i Egipta na ostrvima u Crvenom moru. Izraelski avioni su također dobili dozvolu da koriste saudijski zračni prostor koji idu prema određenim rutama i uskoro se očekuje još otvaranja.
Nada je da će normalizacija odnosa sa Saudijskom Arabijom, prema Cooku i Indyku, “još više legitimirati vojnu ulogu Izraela u arapskom svijetu i olakšati stratešku saradnju protiv Irana”. Ali same zemlje u regionu štite od drugih opcija i čini se da ponovo poklanjaju pažnju diplomatiji sa Iranom.
Diplomatska opcija
Tokom Trumpovih godina, Saudijska Arabija, kao i UAE i Bahrein , u potpunosti su se slagali s kampanjom maksimalnog pritiska Washingtona na Iran, čak i povremeno formirajući glavni sistem podrške Trumpovoj bliskoistočnoj politici, uz Izrael kao novog partnera.
Ali taj blizak odnos sa Vašingtonom i Tel Avivom u to vreme nije doveo do onoga čemu su se nadali.
I Saudijska Arabija i UAE bili su suočeni s bespilotnim letjelicama, projektilima i raketnim napadima koji su pogodili brodske kontejnere na moru nedaleko od luke Fujairah u UAE i naftna postrojenja Saudi Aramco u Khuraisu i Abqaiqu .
Ovi napadi, koji su se uglavnom pripisivali Iranu i njegovim opunomoćenicima, pokazali su nezainteresovanost SAD da se uplete u vojni sukob u regionu i potaknuli Rijad i Abu Dabi da direktno angažuju Iran.
Sam Rijad je ponovo počeo da otvara vrata diplomatiji sa Iranom koja je zatvorio 2016. Ubrzo nakon napada krajem 2019. Saudijska Arabija se uključila u pozadinske pregovore sa Iranom, prvenstveno kroz iračko posredovanje .
Razgovori su doveli do povećanja iranskog diplomatskog predstavništva u Organizaciji za islamsku saradnju sa sjedištem u Saudijskoj Arabiji, učešća iranskih hodočasnika na predstojećem hadžu, kao i pomirljivih i pozitivnih izjava čelnika obje zemlje u podršci oživljavanju diplomatskog kravate.
Posebno, obje zemlje žele pronaći rješenje za tekući rat u Jemenu , ali s potpuno različitim ciljevima.
U istom intervjuu u martu, MBS je takođe rekao : “Imali smo diskusije i čuli smo mnoge izjave iranskih lidera koje su veoma dobrodošle u Saudijskoj Arabiji.” Dodao je: “Nadam se da možemo postići poziciju koja je dobra za obje zemlje i svijetlu budućnost za Saudijsku Arabiju i Iran.”
Samo ove sedmice, irački premijer otputovao je u Saudijsku Arabiju i Iran u nadi da će nastaviti šestu rundu pregovora između dvije zemlje u Bagdadu. Ovo je uslijedilo nakon višegodišnjih napora Iraka da se uspostavi kao igrač u regionalnoj diplomatiji.
Prije manje od godinu dana, Irak je uspješno održao prvu Bagdadsku konferenciju za saradnju i partnerstvo , koja je prvi put nakon nekoliko godina okupila regionalne zvaničnike. Inicijativa, koju je podržala Francuska , bila je značajna za pokretanje inkluzivne multilateralne diplomatije i dijaloga u regionu. Također se razgovara o tome da Irak bude domaćin i omogući dijalog između drugih arapskih zemalja i Irana, uključujući Jordan, a možda i Egipat.
Ekonomska partnerstva
Paralelno sa Saudijskom Arabijom, UAE su bili još čvršći u nastojanju da obnove srdačne i ekonomski korisne veze s Teheranom. UAE postepeno obnavlja svoju ulogu vodećeg uvoznog partnera Irana, ulogu koju je izgubio tokom kampanje “maksimalnog pritiska” na Iran.
Osim postepenog detanta sa Saudijskom Arabijom i UAE, veze Teherana s Omanom i Katarom od ključne su važnosti kada se uzme u obzir geopolitika Zaljeva
Štaviše, zvaničnici UAE putuju u Teheran i ugošćuju svoje iranske kolege u Abu Dabiju i Dubaiju. Ekonomski odnosi su se oporavili tako brzo da je Bidenova administracija osjetila potrebu da pošalje delegaciju Ministarstva financija koja bi podsjetila zvaničnike UAE na sankcije Iranu i njihovu obavezu da ih se pridržavaju.
Osim postepenog detanta sa Saudijskom Arabijom i UAE, veze Teherana s Omanom i Katarom od ključne su važnosti kada se uzme u obzir geopolitika regije. Politički, Iran i Oman imaju neprekidne prijateljske odnose više od pet decenija .
Iranski predsjednik nazvao je Oman “iskrenim i pouzdanim prijateljem” tokom svoje posjete Muscatu u maju. Brojni su zajednički ekonomski projekti između dvije zemlje, a čak se govori i o oživljavanju prijedloga za povezivanje plinovoda između njih.
Isti je slučaj i sa odnosima Irana i Katara, barem od 2017.
Uz kontinuiranu podršku Irana Dohi tokom tri godine blokade, Iran i Katar su podigli svoje veze na dublju stratešku i ekonomsku saradnju. Katarski emir je dva puta putovao u Iran u periodu od godinu dana, a u maju je ugostio iranskog predsjednika u Dohi.
U isto vrijeme, Oman i Katar aktivno pomažu i posreduju u razgovorima između Irana i Sjedinjenih Država, kako bi smirili regionalne tenzije i vratili Teheran i Washington u JCPOA.
U periodu 2012-2013, Sultan Qaboos iz Omana bio je ključan u dovođenju Irana i Sjedinjenih Država za isti pregovarački sto, a ista politika se nastavila i pod sultanom Haithamom.
Danas su emir i ministar vanjskih poslova Katara preuzeli tu ulogu i bili su u šatl diplomatiji između Teherana i Washingtona. Počelo je 2017. da smiri tenzije u regiji Zaljeva, a sada u pokušaju da se dvije strane približe sporazumu. Zbog povjerenja koje je izgrađeno i sa Iranom i sa Sjedinjenim Državama, Doha je izabrana kao grad domaćin za indirektne razgovore vodećih iranskih i američkih pregovarača uz posredovanje EU.
Eskalacija ili deeskalacija
Umjesto da razmatraju ovaj razvoj događaja, Cook i Indyk tvrde da bi Bajden trebao “pozajmiti Zakon o odnosima s Tajvanom i obavezati se da će napad na Saudijsku Arabiju tretirati kao prijetnju miru i sigurnosti Zaljeva”, “da uđe u strateški okvirni sporazum sa Saudijska Arabija, kao što je to učinila sa Singapurom, “obavezuje se da će staviti na raspolaganje neophodno oružje kako bi Saudijskoj Arabiji omogućila da održi dovoljne sposobnosti samoodbrane”, pa čak i “razmotri da proširi nuklearni kišobran na Saudijsku Arabiju”.
Rješenje, prema njima, nije diplomatija s Iranom, već eskalacija tvrde sile i konfrontacije u regiji Zaljeva.
Njihov predloženi sporazum pretpostavlja da regionalna diplomatija neće uspjeti, što će dovesti do konfrontacija koje samo rješenja tvrde sile mogu riješiti. Ali regionalni akteri su manje pesimistični u pogledu perspektiva diplomatije – uostalom, zato se bilateralni i multilateralni razgovori nastavljaju neviđenim zamahom.
To ne znači da Saudijska Arabija ili druge zemlje GCC-a ne žele sigurnosne garancije od SAD-a; rade, posebno imajući u vidu trenutno sekjuritizovano okruženje u regionu. Postoje čak i razgovori o pojačanim i proširenim sigurnosnim paktovima sa Sjedinjenim Državama, pa čak i težnji za sporazumima na nivou sporazuma. Ali takvi napori samo održavaju status quo tenzija i sukoba u regionu.
U takvom scenariju, Iran bi bio primoran da još jednom iskoristi svoje ograničene pregovaračke monete, kao što je to činio 2019. i 2020., kako bi stvorio polugu protiv svojih protivnika, a isti ciklus eskalacije i tenzija ponovo će se vratiti i opsjedati regiju .
Regionalna diplomatija koja se odvija između Irana, Iraka i država GCC-a je važan faktor u novom rekonstruisanom multipolarnom poretku u Perzijskom zalivu i mora biti uključena u politiku Vašingtona prema regionu.
Bidenova administracija treba da pokrene novu bliskoistočnu politiku koja ostavlja prostor zemljama u regionu da se uključe u bilateralnu i multilateralnu diplomatiju. Označavanje regionalnih zemalja kao parija ili partnera vodi do sumnjive binarnosti koja će rezultirati samo pogrešnim proračunima i eventualnim neuspjehom američke politike u regiji.
Novi Bliski istok
Ako SAD žele da smanje, ili prave veličinu, svoj otisak u regionu, ključno je oživljavanje JCPOA. Sve zemlje GCC-a su također zajednički izrazile podršku JCPOA-u na dva odvojena sastanka sa zvaničnicima SAD-a i EU još u novembru 2021. godine. Države GCC-a, posebno Katar, Oman i UAE, manje bi brinule u svojim finansijskim odnosima s Iranom sa JCPOA-om restauriran.
Bajdenova administracija treba da pokrene novu bliskoistočnu politiku koja ostavlja prostor zemljama u regionu da se angažuju u bilateralnoj i multilateralnoj diplomatiji
U nedavnom izvještaju za Fondaciju Bourse & Bazaar, identificirao sam nove horizonte za regionalnu diplomatiju u Zaljevu i tvrdio da postoji bezbroj načina na koje zemlje u regionu mogu iskoristiti ekonomske veze i ekonomski potencijal regije za stvaranje novih međuzavisnosti i ekonomske integracije u regija.
Ovo bi poslužilo kao sredstvo za rješavanje sukoba i održivi ekonomski razvoj u regionu koji bi se trebao odvijati u tandemu sa tekućim političkim i sigurnosnim dijalozima.
Stalna tendencija unutar američkog establišmenta da se region posmatra u binarnim terminima više nije realna, posebno s obzirom na brojne regionalne dijaloge koji se vode i obnovljenu pažnju diplomatiji.
Predloženi sporazum zatvara vrata diplomatiji s Iranom. To neće biti odvraćanje od iranskih akcija, jer takve inicijative nikada nisu odvraćale iranske akcije u prošlosti, a razmišljanje da hoće u budućnosti je uzaludno. Kompakt je, po dizajnu, odvraćanje za regionalnu diplomatiju.
