Analizavijesti

New York Times: Možda će biti nemoguće zaustaviti rat u Ukrajini, Amerika je u ogromnoj mjeri kriva za to!

U pariškom dnevniku Le Figaro ovog mjeseca, Henri Guaino, glavni savjetnik Nicolasa Sarkozyja dok je bio predsjednik Francuske, upozorio je da bi evropske zemlje, pod kratkovidnim vodstvom Sjedinjenih Država mogle “mjesečareći” da uđu u rat s Rusijom. G. Guaino je posudio metaforu koju je historičar Christopher Clark upotrijebio kako bi opisao uzroke Prvog svjetskog rata, piše Christopher Caldwell za New York Times.

Naravno, gospodin Guaino razumije da je Rusija najdirektnije kriva za sadašnji sukob u Ukrajini. Rusija je nagomilala svoje trupe na granici prošle jeseni i zime i – nakon što je od NATO-a zahtijevala niz sigurnosnih garancija vezanih za Ukrajinu koja je NATO odbio – započela granatiranje i ubijanje 24. februara.

Ali Sjedinjene Države pomogle su da se ovaj tragični, lokalni i dvosmisleni sukob pretvori u potencijalni svjetski požar. Pogrešnim razumijevanjem logike rata, tvrdi g. Guaino, Zapad, predvođen Bidenovom administracijom, daje sukobu zamah koji je možda nemoguće zaustaviti.

On je u pravu.

Godine 2014. Sjedinjene Države podržale su ustanak — u završnoj fazi nasilni ustanak — protiv legitimno izabrane ukrajinske vlade Viktora Janukoviča, koja je bila proruska. (O korupciji vlade gospodina Janukoviča mnogo su govorili branitelji pobune, ali korupcija je vječni ukrajinski problem, čak i danas.) Rusija je, zauzvrat, anektirala Krim, historijski ruski dio Ukrajine koji je od 18. vijeka bio dom ruske Crnomorske flote.

“To je neizbježni proces iz 1914. u svoj svojoj zastrašujućoj čistoći”

Može se raspravljati o ruskim pretenzijama na Krim, ali Rusi ih shvataju ozbiljno. Stotine hiljada ruskih i sovjetskih boraca poginule su braneći krimski grad Sevastopolj od evropskih snaga tokom dvije opsade – jedne tokom Krimskog rata i jedne tokom Drugog svjetskog rata. Činilo se da posljednjih godina ruska kontrola Krima osigurava stabilan regionalni aranžman: evropski susjedi Rusije, barem, pustili su pse koji spavaju da lažu.

Ali Sjedinjene Države nikada nisu prihvatile dogovor. Sjedinjene Američke Države i Ukrajina potpisale su 10. novembra 2021. “povelju o strateškom partnerstvu” koja poziva Ukrajinu na pridruživanje NATO-u, osuđuje “trajnu rusku agresiju” i potvrđuje “nepokolebljivu predanost” reintegraciji Krima u Ukrajinu.

Ta je povelja “uvjerila Rusiju da mora napasti ili biti napadnuta”, napisao je gospodin Guaino. “To je neizbježni proces iz 1914. u svoj svojoj zastrašujućoj čistoći.”

Ovo je vjeran prikaz rata za koji je predsjednik Vladimir Putin tvrdio da ga vodi. “Postojale su stalne zalihe najmodernije vojne opreme”, rekao je Putin na godišnjoj paradi pobjede Rusije 9. maja, misleći na strano naoružavanje Ukrajine. “Opasnost je rasla svakim danom.”

Je li bio u pravu što se brinuo za sigurnost Rusije ovisi o nečijoj perspektivi. Zapadna izvješća imaju tendenciju da ga omalovažavaju.

Dosadašnji kameni tok rata u Ukrajini potvrdio je dijagnozu gospodina Putina, ako ne i njegovo ponašanje. Iako je ukrajinska vojna industrija bila važna u sovjetsko vrijeme, do 2014. zemlja jedva da je uopće imala modernu vojsku. Oligarsi, a ne država, naoružali su i financirali neke od milicija poslanih u borbu protiv separatista koje podržava Rusija na istoku. Sjedinjene Države počele su naoružavati i obučavati ukrajinsku vojsku, isprva oklijevajući pod predsjednikom Barackom Obamom. No, moderni hardver počeo je teći tokom Trumpove administracije, a danas je zemlja naoružana do zuba.

Od 2018. Ukrajina je dobila protutenkovske projektile Javelin proizvedene u SAD-u, češku artiljeriju i turske bespilotne letjelice Bayraktar te drugo interoperabilno oružje NATO-a. Sjedinjene Države i Kanada su nedavno poslale moderne haubice M777 britanskog dizajna koje ispaljuju granate Excalibur s GPS-om. Predsjednik Biden upravo je potpisao zakon o paketu vojne pomoći vrijedan 40 milijardi dolara.

U tom svjetlu, ismijavanje ruskog bojnog učinka je pogrešno. Rusiju ne zaustavlja odvažna poljoprivredna zemlja trećina njene veličine; drži se, barem za sada, protiv naprednog ekonomskog, cyber oružja i oružja na bojnom polju NATO-a.

Sjedinjene Države pokušavaju održati fikciju da naoružavanje saveznika nije isto što i sudjelovanje u borbi

I ovdje je gospodin Guaino u pravu kad optužuje Zapad za mjesečarenje. Sjedinjene Države pokušavaju održati fikciju da naoružavanje saveznika nije isto što i sudjelovanje u borbi.

U informacijskom dobu ova razlika postaje sve umjetnija. Sjedinjene Države pružile su obavještajne podatke korištene za ubijanje ruskih generala. Dale su informacije o ciljanju koje su pomogle da se potopi ruska crnomorska raketna krstarica Moskva, u incidentu u kojem je poginulo oko 40 pomoraca.

A Sjedinjene Države možda igraju još izravniju ulogu. U Ukrajini ima hiljade stranih boraca. Jedan dobrovoljac je ovog mjeseca razgovarao s Kanadskom radiodifuznom korporacijom o borbama zajedno s “prijateljima” koji “dolaze iz marinaca, iz Sjedinjenih Država”. Kao što je lako preći granicu između dobavljača oružja i borca, lako je preći granicu od vođenja proxy rata do vođenja tajnog rata.

Na suptilniji način, zemlja koja se pokušava boriti protiv takvog rata riskira da bude izvučena iz djelomične u potpunu uključenost silom moralnog razmišljanja. Možda američki dužnosnici opravdavaju izvoz oružja na način na koji opravdavaju budžetiranje: toliko je moćno da odvraća. Novac je dobro potrošen jer se njime kupuje mir. Međutim, ako veće oružje ne uspiju razuvjeriti, ono će dovesti do većih ratova.

Ukrajincima smo dali povoda vjerovati da mogu pobijediti u ratu eskalacije

Šačica ljudi umrla je u ruskom preuzimanju Krima 2014. No ovoga puta, u skladu s oružjem – pa čak i nadmašujući u nekim slučajevima – Rusija se vratila ratu bombardiranja koji više liči na Drugi svjetski rat.

Čak i ako ne prihvatimo tvrdnju g. Putina da je američko naoružavanje Ukrajine razlog zašto se rat uopće dogodio, to je svakako razlog zašto je rat poprimio kinetički, eksplozivni, smrtonosni oblik kakav ima. Naša uloga u tome nije pasivna niti slučajna. Ukrajincima smo dali povoda vjerovati da mogu pobijediti u ratu eskalacije.

Umrle su hiljade Ukrajinaca koji vjerovatno ne bi umrli da su Sjedinjene Države stajale po strani. To bi, naravno, moglo stvoriti među američkim kreatorima politike osjećaj moralne i političke obaveze – ostati na svom kursu, eskalirati sukob, izjednačiti se s svakim ekscesom.

Sjedinjene Države pokazale su se ne samo podložnim eskalaciji, već su i sklone tome. U martu je gospodin Biden zazvao Boga prije nego što je inzistirao na tome da Putin “ne može ostati na vlasti”. U aprilu je ministar odbrane Lloyd Austin's objasnio da Sjedinjene Države nastoje “vidjeti oslabljenu Rusiju”.

Noam Chomsky upozorio je na paradoksalne poticaje takvih “herojskih izjava” u intervjuu u aprilu. “Možda se čini kao imitacija Winstona Churchilla, vrlo uzbudljivo”, rekao je. “Ali ono što oni prevode je: uništiti Ukrajinu.”

Iz sličnih razloga prijedlog gospodina Bidena da se gospodinu Putinu sudi za ratne zločine predstavlja čin krajnje neodgovornosti. Optužba je toliko ozbiljna da, jednom iznesena, obeshrabruje suzdržanost; uostalom, vođa koji počini jedno zlo nije ništa manje ratni zločinac od onoga koji počini hiljadu. Učinak, namjeravao ili ne, je isključiti svako pribjegavanje mirovnim pregovorima.

Ako rat ne završi uskoro, njegove opasnosti će se povećati

Situacija na bojnom polju u Ukrajini evoluirala je do neugodne faze. I Rusija i Ukrajina pretrpjele su velike gubitke. Ali svaka je strana također postigla dobitke. Rusija ima kopneni most do Krima i kontrolu nad nekim od najplodnijih ukrajinskih poljoprivrednih zemljišta i energetskih nalazišta, a posljednjih dana je zadržala zamah na bojnom polju. Ukrajina, nakon snažne odbrane svojih gradova, može očekivati daljnju podršku NATO-a, znanje i oružje – snažan poticaj da se rat ne okonča uskoro.

Ali ako rat ne završi uskoro, njegove opasnosti će se povećati. “Pregovori moraju započeti u sljedeća dva mjeseca”, upozorio je prošle sedmice bivši američki državni sekretar Henry Kissinger, “prije nego što izazovu potrese i napetosti koje se neće lako prevladati.” Pozivajući na povratak na status quo ante bellum, dodao je: “Nastavljanje rata nakon te tačke ne bi se odnosilo na slobodu Ukrajine, već na novi rat protiv same Rusije.”

U ovome je g. Kissinger na istoj strani kao i g. Guaino. “Napraviti ustupke Rusiji značilo bi se podvrgnuti agresiji”, upozorio je gospodin Guaino. “Ne učiniti ništa značilo bi podvrgnuti se ludilu.”

Sjedinjene Države ne čine ustupke. To bi bilo jednako gubljenju obraza. Dolaze izbori. Stoga uprava zatvara puteve pregovora i radi na intenziviranju rata. U tome smo da ga pobijedimo. S vremenom bi golemi uvoz smrtonosnog oružja, uključujući i ono iz nedavno odobrenih 40 milijardi dolara, mogao podići rat na drugu razinu. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je ovog mjeseca u obraćanju studentima da dolaze najkrvaviji dani rata.

Izvor

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
%d bloggers like this: