svijet

Netanyahu huška Jevreje protiv Jevreja

Dok traži normalizaciju odnosa u inozemstvu, izraelski premijer se pokušava spasiti od optužbe za korupciju i mogućeg zatvora te sije etničke tenzije kod kuće

Akiva Eldar

Svi u Izraelu pričaju o “normalizaciji” ovih dana. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu i njegovi sljedbenici hvale se normalizacijom izraelskih veza s Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Politički stručnjaci se klade na identitet naredne muslimanske države koja će normalizirati odnose s Izraelom – hoće li to biti Bahrein ili Sudan, ili će se saudijska zastava uskoro vijoriti u srcu Tel Aviva? Netanyahu je, uz velikodušnu pomoć svog prijatelja, američkog predsjednika Donalda Trmupa, zaista uspješno premostio formalnu podjelu između Izraela i vladara nekoliko zaljevskih država. Međutim, iako on popuje o historijskom mirenju Izraela i arapskog svijeta (dok produbljuje izraelsku okupaciju palestinske teritorije), ostavlja pečat u analima jevrejskog naroda kao djelitelj, huška Jevreje protiv Jevreja. Njegove vještine u sijanju podjela ravne su Trumpovim.

U pokušaju da se spasi od optužbe za korupciju i mogućeg zatvora, Netanyahu je u više navrata predstavio sebe kao žrtvu progona liberalne ljevice, koju mnogi nazivaju “aškenaškom elitom”, referirajući se na Jevreje iz Evrope, koji se tradicionalno smatraju više privilegiranim od svoje braće iz arapskih država, poznate kao Mirzahi Jevreji. Netanyahu i njegovi sljedbenici predstavljaju desetke hiljada demonstranata koji se skupljaju svake sedmice pred njegovom rezidencijom u Jerusalemu kao bandu “čangrizala”, s namjerom da izbace njega i političku desnicu. Ovo su isti “bijeli članovi plemena” koje je optužio u glasnom šapatu na uho starom glavnom sefardskom rabinu 1997. godine da “zaboravljaju šta znači biti Jevrej”, uzimajući u obzir njihovu sklonost ka zapadnjačkim, liberalnim vrijednostima i ljevičarskom politikom.

‘Prokleti komunisti ukrali pola države’

Koristeći svog drskog sina Yaira kao glasnogovornika, Nestanyahu je iskoristio val svake javne kontroverze i postavio je da potakne svađu protiv “aškenaških elita” – bez obzira na činjenicu da je njegov otac rođen u Varšavi i da je bio univerzitetski profesor u SAD-u. Njegova najnovija upotreba ovih ciničnih taktika uključuje svađu između grada Beit She’ana, na istoku, i obližnjeg kibuca Nir Davida zbog pristupa dijelu rijeke Hasi, koja teče kroz ovu zajednicu.

Umjesto da predloži rješenje za višedesetljetnu socioekonomsku boljku, koju su postavili Mirzahi Jevreje, koji žive u pretrpanom smještaju, protiv Aškenaza, koji žive u velikim naseljima, Netanyahu, koji posjeduje vilu na moru u Caesarei, raspirio je vatru. Njegov sin Yair je pisao na Twitteru protiv osnivača kibuca i države, nazvavši ih “prokletim komunistima, koji su ukrali polovinu državne zemlje na račun razvoja gradova”, referirajući se na gradove izgrađene za Mirzahi imigrante 1950-ih. Pokret Kibuc, kojeg odavno smatraju uporištem ljevičarske politike u Izraelu, uzvratio je udarac, naglasivši svoju pionirsku ulogu. “Dok djeca iz Galileje sjede u skloništima, propalica iz Balfoura misli da je primjereno ogovarati nas”, napisali su na Facebooku, referirajući se na mladog, nezaposlenog Netanyahua, koji živi u zvaničnoj rezidenciji premijera u jerusalemskoj ulici Balfour. “Mi nigdje ne idemo. Ako se neko treba iseliti, to trebaš ti iz Balfoura.”

Netanyahu ni slučajno nije prvi desničarski političar koji koristi, kako ga Izraelci nazivaju, “etničkog demona” u svojoj borbi za vlast. Menachem Begin, prvi lider Likuda koji je postao premijer, huškao je stanovnike “razvojnih gradova” i siromašnih urbanih četvrti, većinom imigrante sa Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike, protiv stanovnika kibuca (“vlasnika bazena”, kako ih je nazivao), od kojih je većina evropskog porijekla. Međutim, ako je Begin imao pravo da optuži Laburističku stranku, kojom dominiraju Aškenazi, i političku ljevicu da vrši diskriminaciju protiv imigranata Mirzaha kada su vladali državom od 1948. do njegove pobjede 1977. godine, Netanyahu je na čelu stranke koja vlada Izraelom gotovo bez prekida već četiri desetljeća. Osim što konstantno napada privilegiju Aškenaza, izraelski premijer nije uradio ništa da uzdigne Mirzahe. Pod njegovom i stražom njegove stranke Likud, stopa univerzitetskih diplomaca među trećom generacijom Jevreja Aškenaza ostala 1,5 pua veća od Mirzaha.

Ovaj jaz se prvi put pojavio među ranijim generacijama, jer su Mirzahi Jevreji usmjeravani u zanatske škole, na osnovu svog porijekla, bez obzira na sposobnosti, umjesto u gimnazije, sa većim potencijalom da dođu do univerziteta i osnaže svoj socijalni status. Među Aškenazima trend je bio obrnut. Tokom godina ovo je rezultiralo većom stopom siromaštva i lošom socioekonomskom mobilošću unutar zajednice Mirzaha. Dok je Begin mobilizirao Mirzahe za političku borbu, Netanyahu to čini da potkopa čuvare izraelske demokratije – javnog pravobranitelja, državnog tužitelja, policijskog komesara, medije, organizacije za ljudska prava i, povrh svega, demonstrante protiv korupcije.

‘Marokanski šljam’ ili ponosni Marokanci

Nekoliko vodećih novinara i univerzitetskih predavača stali su uz Netanyahua i njegovu vladu i i ulizice iz Knesseta. Najistaknutiji i najglasniji je analitičar sa televizije Kanal 13 Avishay Ben Haim, koji je postao glasnogovornik onoga što on naziva “drugim Izraelom”, terminom koji je sinonim za Mirzahi Jevreje. Noć uoči početka Netanyahuovog suđenja za korupciju u maju, Ben Hail je izjavio: “Meni se sudi”, tvrdeći da je Netanhyahuovo suđenje spletka “prvog Izraela” da se negira izbor glasača “drugog Izraela” za premijera i da se ponizi “najcjenjenija jevrejska ličnost 21. stoljeća”. U julu, dok je izvještavao za vijesti sa demonstracija ispred Netanyahuove rezidencije u Jerusalemu, demonstranti su ga prepoznali i počeli ga vrijeđati. Jedan ili dvojica su ga nazvali “marokanskim šljamom”. Nekoliko istaknutih lidera demonstracija tvrdilo je da su pojedinci koji su napali i vrijeđali Ben Haima desničarski provokatori.

To nije zaustavilo ministra unutrašnjih poslova Aryeha Derija, lidera konzervaivne stranke Shas, koja isključuje Aškenaze i žene iz svojih redova, da se priključi. “Nije važno što je Avishai Ben Haim doktor nauka, što je bio potporučnik u vojsci, što je cijenjeni novinar – za ljude u izraelskom društvu on ostaje ‘marokanski šljam’ samo zbog svog porijekla”, napisao je na Twitteru Deri. “Nećemo više poginjati glavu pred takvim opaskama […] Mi smo ponosni Marokanci!”, izjavio je ministar, koji je došao na vlast na leđima “etničkog demona” i okupio pristalice protiv onoga što je tvrdio da je etnički motivirana osuda za korupciju 1990-ih.

Iako Netanyahu i njegovi saveznici pokušavaju predstaviti proteste kao samo aškenaške, gomila koja se mjesecima okuplja ispred njegove rezidencije dosta je raznolika. Među demonstrantima su ljudi različitog porijekla, od istetoviranih mladih žena, do muškaraca s kapicom. Kritike za Netanyahua dolaze iz različitih etničkih i vjerskih skupina. Nedavna anketa pokazuje da samo 30 posto tradicionalnih Jevreja (koji su Mirzahi/Sefardi) i samo 20 posto sekularnih (koji su Aškenazi) misli da su Netanyahuovi motivi dobrobit države ili ideologije. Tradicionalna većina (52 posto) i apsolutna većina među sekularnima (68 posto) misli da Netanyahua pokreće njegova pravna budućnost. Njegove najposvećeniji glasači su članovi ultraortodoksnih zajednica Aškenaza i Sefarda.

“Pohitjeće sinovi tvoji, a koji te raskopavaše i pustošiše, otići će od tebe.” (Izaija 49:17) poslanik Izaija je upozorio narod Izraela. Od tebe, a ne iz Dubaija ili iz Rijada. Normalizacija mora početi kod kuće.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close