povijest

Muslimanski učenjak Ibn Sina prvi je došao na ideju o karanteni

RASIA HASHMI

Ibn Sina je iranski polihistor koji se smatra jednim od najznačajnijih liječnika, astronoma, filozofa i pisaca islamskog zlatnog doba, ali smatraju ga i ocem rane moderne medicine
Iranski znanstvenik iz oblasti medicine Ibn Sina (980.-1037.) prvi je došao na ideju karantene kako bi spriječio širenje bolesti. Sumnjao je da neke bolesti šire mikroorganizmi i, kako bi spriječio prenošenje s čovjek na čovjeka, smislio je metodu izolacije ljudi na 40 dana.Ovu je metodu nazvao al-Arba’iniya (“četrdesetnica”).
Ibn Sina je također poznat i kao Abu Ali Sina, a na Zapadu često kao Avicena. Bio je iranski polihistor koji se smatra jednim od najznačajnijih liječnika, astronoma, fillozofa i pisaca islamskog zlatnog doba i ocem rane moderne medicine.
U članku ‘Ibn Sina: uzorni znanstvenik’ objavljenom u ‘The Fountain’ autori Ihsan Ali / Ahmet Guclu citirali su knjigu Richarda Colgana ‘Savjet mladom liječniku’ objavljenu u New Yorku, u kojoj je autor napisao: “Ibn Sina (na latinskom i zapadnim jezcima poznatiji kao Avicenna) u svom remek djelu The Canon of Medicine (Američka nacionalna medicinska biblioteka, MS A 53) kaže da „Izlučevine tijela organizma domaćina (npr. čovjeka) bivaju kontaminirane oštećenim stranim organizmima koji nisu vidljivi golim okom prije zaraze. ” Parafraziramo ovu izjavu staru jedan milenij kao “Infekcije nastaju kontamincijom tjelesnih sekreta organizama domaćina stranim mikroorganizmima.” Prilično je impresivno da je ova definicija gotovo idntična onoj koju danas koristimo za infekcije i još važnije da je Ibn Sina iznio hipotezu o postojanju mikroorganizama. Ibn Sina je otišao još dalje da bi iznio hipotezu da mikrobne bolesti (npr. Tuberkuloza) mogu biti zarazne te da osobe koje su zaražene trebaju biti u karanteni. Ukratko, razmotrimo otkriće mikroorganizama i ostat ćemo zapanjeni intuicijom i vizijom “Oca rane moderne medicine”.
Autori su nadalje citirali knjigu Roberta Kocha ‘Život u medicini i bakteriologiji’ objavljenu u Washingtonu: “U sedamnaestom stoljeću, gotovo sedam stoljeća nakon Ibn Sinaa, nizozemski znanstvenik Anton van Leeuwenhoek (kjojega se naziva i “ocem mikrobiologije”) promatrao je mikroorganizme pod mikroskopom (Van Leeuwenhoek 1980). Svojim temeljnim otkrićem pokazao je da postoje živi organizmi koji nisu vidljivi golim okom. Ono što van Leeuwenhoek nije shvatio jest da ti mikroorganizmi (tj. patogeni: mikrobi koji uzrokuju bolest) zapravo mogu biti uzročnici infekcija. To je suprotno onome što je Ibn Sina otkrio sedam stoljeća ranije – da su mikroorganizmi mogli biti uzročnici infekcija usprkos krajnje ograničenim dokazima za postojanje mikroorganizama u to vrijeme. Gotovo dva stoljeća nakon prvog Leeuwenhoekovog promatranja mikroorganizama, Robert Koch, njemački liječnik, 1876. godine postulirao je da mikroorganizmi zapravo mogu biti uzročnik infekcije, a time i bolesti, svojim temeljnim opažanjem da krv zaražene životinje sadrži patogene bakterije koje su, kad su prebačene na zdravu životinju, izazvalae obolijevanje životinje primatelja.
Gigantska medicinska enciklopedija Ibn Sinaa al-Qanun fi al-Tibb (The Canon of Medicine), koja se sastojala od više od milijun riječi, do 17. stoljeća koristila se kao standardni medicinski udžbenik i još se smatra vrijednim izvorom u proučavanju medicine.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close