kniževnostkultura

MESNEVIJA: Vuk je nad građaninom dominirao

Ako dozvoliš da te prevari tvoj nefs, onda će te on upregnuti u svoju službu, kao što je upregnuo građanina i sad mu kaže: “Čuvaj mi od vuka ovo moje imanje.” I kao takav, u službi svog nefsa, kako izgleda sad tvoj život dalje?

HADŽI HAFIZ MEHMED KARAHODŽIĆ

Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO

“Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 644-682/III (49)
Kad kajanje iz srca, dođe do òsṟčja,
onda, od takvog priznanja, nema koristi.
(òsṟčje: dio periferije srca, srčana maramica, opna)

Taj lûk i strijela u njegovoj ruci,
vuka su tražili, svu noć, tamo-amo.

Građanin je smjestio u onu malu, tijesnu prostorijicu svoje; sad on s lukom i strijelom u ruci čuva taj vinograd, gleda da ne bi vuk izbio.

Vuk je nad njim samim dominirao poput iskre.
Vuka je tražio, a od vuka bihaber bio.

Dakle, ako dozvoliš da te prevari tvoj nefs, onda će te on upregnuti u svoju službu, kao što je upregnuo građanina i sad mu kaže: “Čuvaj mi od vuka ovo moje imanje.” I kao takav, u službi svog nefsa, kako izgleda sad tvoj život dalje? Ovaj bejt: Vuk je nad njim samim dominirao (nad građaninom); vuka je tražio, a od vuka bihaber bio. Traži ga vani, a on nosi svog vuka unutra, upravo ga je i prevario na taj način. Ovaj njegov napasnik, odnosno moj i tvoj koji čeka, vreba svaku priliku da te prevari i da te uzjaše. Vuka je tražio, a od vuka bihaber bio, uopće nije znao na koji način da se orijentira.

Šta treba da uradimo?

Nađi ogledalo što prije! (Mumin je muminu ogledalo.) Nađi što prije ogledalo i pogledaj se u njemu, jer ogledalo neće slagati. I što god budeš krivo vidio u tom ogledalu, nek znaš da je to pri tebi. Bježi od ovakve slike gdje te nefs gura: svak je kriv za bilo šta što nam se dešava u životu… Ne, ne, ne! Moramo ovako: nađi ogledalo pa da vidiš – svaka krivina je zbog tebe. I onda ćeš, ako Bog da, ustrijeliti ovoga vuka i sačuvati se. Da nam Allah, dž. š., pomogne! Eto, godinama smo na duhovnoj stazi; jesmo li ovo razumjeli? Al’ težina tog hala koji nas poklopi – brige i tegobe – proizvede evo ovo da na glas demona, vesvesu njegovu i našeg nefsa, izletimo na polje gdje nećemo riješiti ovaj problem. Gledaj što prije da nađeš to ogledalo, da sebe vidiš u njemu.

Svaki komarac i svaka buha postadoše poput vuka,
ranjavajući ih u toj viraniji (pustoj kućici).

Dakle, svaki komarac i svaka buha postadoše poput vuka – postadoše krvopije. Vratimo se sada na onaj prošli, pretprošli ders, gdje on kaže: Tvoja bol, tvoja muka – to je rudnik! Al’ kako će to dijete razumjeti!? Dijete kad čuje riječ igra, odmah poleti na tu stranu, kao divlji magarac, pa nam kaže: Magarci jedni, ne letite na tu stranu, tamo je krvopija! Evo, sad će te taj nefs zbiti u ovakvu kućicu gdje ćeš biti ujedan od ovih krvopija sa svake strane, a napolju strah od vuka zamišljenog kojeg ti u sebi odgajaš.

Nisu imali vremena ni komarce tjerati,
strahujući od nasrtaja upornog vuka.

Da vuk ne bi štetu nanio,
i seljak gospodinu bradu počupao.

U takvom stanju zubima su škripali do pónoći.
Njihove duše od pupka do usana dođoše.

Iznenada vučija prilika
glavu pomoli od strane brežuljka.

Strijelu odape taj gospodin.
Pogodi tu životinju i ona na zemlju pade.

U padu iz životinje se vjetar (prdež) oslobodi.
Seljak zapomaga i ruku rukom udari.

“O, podlače, to je moj magarčić!”
On odvrati: “Ne, to je vuk poput Ahrimana!”
(Ȁhriman, princip zla u staroiranskoj religiji – šejtan; duh tame)

Dalje građanin pojašnjava to, pa kaže:

“U njemu su vučiji znakovi jasni.
Njegov izgled je izvještač o njegovoj vučijoj prirodi.”

Seljak će na to: “Ne, vjetar koji se oslobodio iz njegove rupe
poznajem kao što razlikujem vodu od vina.”

“Ubio si moga magarčića u bašči.
Dàbōgda nikad ne imao sreće ni mira od briga!”

Gospodin reče: “Bolje istraži. Noć je.
Siluete u noći su od posmatrača zastrte.”

“Noć vara. Mnoge stvari drukčije nam izgledaju po noći.
Svak pravilno ne vidi po noći.”

“Hem noć, hem oblak, hem kiša dugotrajna.
Ove tri tmine krupnu grešku proizvode.”

Seljak reče: “To je meni kao svijetli dan.
Poznajem vjetar moga magarčića.”

“Među dvadeset vjetrova taj vjetar
poznajem kao putnik svoju opskrbu.”

Gospodin skoči i, ne mogavši se više suzdržati,
seljaka za okovratnik zgrabi,

i reče: “Blesavi lopove, licemjerstvo si ispoljio!
Hašiš i opijum zajedno si pojeo!”

“U tri tmine poznaješ vjetar magarca!
Kako mene ne znaš, o, bezobrazni!?”

“Onaj koji u pȏ noći poznaje mlȃdō domaće životinje,
kako ne poznaje desetogodišnjeg saputnika!?”

Zgrabivši ga za okovratnik, građanin mu kaže: Deset godina se družiš sa mnom, koristiš sve fadilete koje si imao kod mene i sad – mene ne poznaješ, a među dvadeset prdeža, prepoznaješ prdež svoga magarca! Dakle, seljak je magarac svoga nefsa. Ovim bejtovima hoće da nam se kaže: zarobio ga je njegov nefs i sad preko njega se ispoljava: samo gleda svoje interese, da on ne bude povrijeđen i oštećen. Uvijek sebi daje právo; ovakva je osoba u vlasti nefsa: gazi druge, gazi njihova prava; ne smatra da je ȉkada na krivom putu ili da ima pogrešno mišljenje. On (nefs) će u sve posumnjati, a u sebe nikada. Ovakve ljude jedan iskren čovjek treba da stuče – djelom ili jezikom, i njihove mahane u lice im kaže.

Sad ćemo vidjeti šta hoće hazreti Mevlana kroz ovaj primjer da nam pojasni, ali i da nas upozori.

Građanin kaže:

“Praviš se evlijom i arifom.
Bacaš prašinu u oči čovječnosti,

i govoriš: Ja ni sebe nisam svjestan.
U mom srcu ima mjesta samo za Allaha.”

Ovim primjerom hazreti Mevlana hoće da nam pojasni, da nas upozori: Dobro se čuvaj kvaziučitelja, kvazišejhova! Sad će on, preko izvlačenja (pravdanja) ove osobe, kroz njegov govor, kako je ona u jednom posebnom halu, da nam opiše kako se kvaziučitelji služe duhovnom, sufijskom terminologijom da bi prevarili one koji dođu u kontakt s njima. Ako pođeš na to selo (sjećate se kako je rekao za selo: to je nepotpun učitelj), namame te ove ovako lijepe riječi, a onda, nek znaš, ovo sve što se odvija ovako slikovito predstavi sebi da možeš to da prepoznaš. Hoće da nam kaže (vidjet ćemo to u narednim bejtovima) – Allah će takve lažove raskrinkati, kao što ovoga raskrinkava prdežom jednim: prepoznaješ prdež kroz tri tmine, a ne možeš da prepoznaš čovjeka gdje si uživao godinama jednu dobrotu! E, takvi su oni – uzet će te da te iskoriste za stjecanje svog dunjaluka; uzet će te kao stepenik na putu ostvarenja svojih niskih ciljeva. Drugim riječima: ovakvi su nazovišejhovi koji se pokazuju u liku fakira i sufije. Ponašaju se kao da su u zanosu; varaju i zavode obične ljude, služeći se riječima velikih ljudi. A šta ti ljudi govore, ti kvaziučitelji, i kako se vade (pravdaju) kada budu prepoznati?

Šta sam jučer jeo, ne sjećam se.
Ovo srce samo u zanesenosti radost nalazi.

Taj lažni učitelj predstavlja se kao da je u jednom vanrednom stanju pa govori: ako vidite pri meni nešto da je naopako, imajte opravdanje, jer ja sam opijen božanskom ljubavlju, pa nemojte me koriti. To je izgovor tih prepredenjaka, lukavih lažova.

Ja sam akil i medžnun s Hakkom, imaj ovo na pameti!
U takvom stanju, odsutnosti od sebe, smatraj me opravdanim!

On kaže, i pametan sam, i onaj koji nema pameti (medžnun), koji je dao svoju pamet s Hakkom Uzvišenim, potpuno predan, imaj ovo na pameti jer u takvom stanju odsutnosti od sebe smatraj me opravdanim. Ovako o sebi misli i govori onaj koji se predstavlja lažnim šejhom. On pravi propuste u šerijatskim propisima, smatrajući ih prevaziđenim i neaktuelnim, jer se on, navodno, bavi višim vjerskim osjećajima. Čim se sazna istina o njemu, on gubi sve. Ljudi će ga se čuvati i izbjegavati. Vidimo da je, kad je ovo hazreti Mevlana govorio, očigledno u tom vaktu bilo ovoga dosta prisutno, pa ga je to potaklo da kaže ovo. I tada, ali i danas, bilo je i bit će takvih ljudi. Da nas Allah sačuva od susreta s njima, a i toga da sebi umislimo (ne dao Bog, jer šejtan vreba) da umislimo sebi da smo mi ti koji bi trebali iršad da činimo, da pozovemo ljude Bogu Uzvišenom. Ne dao Bog! Jer može i to da se desi, da čovjek bude motiviran pokvarenošću i svojom uobraziljom i da krene tim putem.

Onaj koji popije nečisto, naprimjer vino,
šerijat ga povlači ka isprici.
(Sve su ovo isprike ovih nazoviučitelja koji traže opravdanje za sebe.)

Pijanac i uživalac hašiša nemaju pravo na razvod i trgovinu.
On je poput djeteta izuzet i oslobođen.
(Dakle, njihovo se ne uzima u obzir kao što se ni od djeteta ne bi mogla kupiti kuća kad bi je ono zaprodavalo.)

Opijenost, koja dolazi od mirisa Cara neuporedivog,
stotinu krčaga vina, u glavi i mozgu, takvo što ne može proizvesti.

Oni govore, to je jedna uzvišena opijenost, pa nemojte me kritikovati. Na takav će način ovi upotrebljavati sve termine koji imaju svoje mjesto, ali kad su kod pravog učitelja, ali kod ovih krvopija koji čekaju da te uvedu u ovu sobicu, gdje ćeš biti izujedan sa svake strane, to ne stoji i valja se dobro čuvati.

Kako, onda, da on bude pod obavezom?
Konj je pao i bez ruke i noge postao.

Ko u svijetu teret stavlja na mlado magare?
Ko lekcije perzijskog daje Bu Murretu?

Neće niko na mladog magarca stavljati teret jer on to ne može da podnese. Ovdje upućuje na ajet: Allah nikoga ne opterećuje onim što ne može podnijeti. (El-Bekara, 286)

(Bu Murret, nadimak Iblisov, otac gorčine. Ko će mu davati te lekcije? Niko. Ali u vjeri islamu nema tegobe bez olakšice. Samo se treba tim olakšicama znati služiti i ne zloupotrebljavati ih popuštajući zahtjevima svoga nefsa.)

Teret se skida kad nastupi hromost.
Hakk je rekao: ,Nije grijeh slijepom…

Vidimo kako nam na ovaj način lijepo objašnjava hazreti Mevlana, kako se on služi i ajetima. Takva priroda. Kad je neko hrom, evo i Hakk ga oslobađa obaveza (Nije grijeh slijepcu, En-nur, 61), jer ih takav, zbog ovih nedostataka, nije u stanju izvršiti kao zdrava osoba, neko ko je bez ovih nedostataka.

Prema sebi slijep sam postao. Putem Hakka gledam.
Dakle, izuzet sam od malog i velikog.

Gledajte samo te lijepe terminologije: Prema sebi slijep sam postao, ne gledam sebe nikako, ja sam umro prije smrti! Znači, ta osoba vlada tom terminologijom, ili mi, ne dao Bog, ako smo naučili to i stekli dojam da smo vlasnici toga.

E sad na ovo kaže hazreti Mevlana:

Razmećeš se dervišlukom i utrnućem.
Pri tebi su vapaji Bogom opijenih.

Razmećeš se dervišlukom (sve si to naučio), fenalukom: da si nestao od svojih svojstava i ogrnuo se svojstvima Hakkovim. Pri tebi su vapaji Bogom opijenih, ti zaista to izgovaraš, ali suštinski, ti si demon koji čeka svoju žrtvu, koji čeka svoje mušterije, naivne ribice da ih uhvati!

Ti govoriš: “Zemlju od neba ne razaznajem!”
Iskušava te ljubomora. Iskušava.
(Božija ljubomora te iskušava.)

Sa sljedeća dva bejta bit će nam ovo jasno.

Vjetar magarčića tako te je osramotio.
Postojanje tvoga odricanja je ustanovio.

(Eto koliko si iskren u toj svojoj tvrdnji, taj te je prdež raskrinkao!)

Na ovaj način Hakk raskrinkava obmanu.
Na ovaj način grabi preplašenu lovinu.

(Hakkova ljubomora neće dozvoliti da ne budeš raskrinkan, ti – prepredenjače, koji na ovakav način hvataš naivne.)
Još ćemo jedan bejt kazati i tu ćemo se zaustaviti, jer je ovo podug ders, a i misao se ovdje završava.

Stotinu hiljada iskušenja je, o, sinak,
svakom koji govori: “Ja sam postao čuvar Kapije!”

Na stotinu će iskušenja naići ovakva osoba kako bi bila raskrinkana, a i svaki onaj lažac koji govori: Ja sam postao čuvar Kapije, Hakkove kapije; hodite meni pa ću vas ja uvesti u Istinu!

Da ovdje još jedan primjer spomenemo. Dakle, potpuno nam je jasna osoba koja ovo s namjerom radi, ali kako možeš i ti biti prevaren da si na putu Istine, i kako može da te uzjaše (ne dao Bog) Nečastivi, da ti baja i gura te u krivom smjeru, a da ti držiš da si na pravom putu?!

Recimo da si sabrao veliko znanje, bio uz Allahove robove i sada pomislio da je na tebe red da izađeš i iršad činiš ljude na Hakkovu kapiju, pa kažeš – hodite meni… Ovakve će Gospodar sigurno raskrinkati.

Po ovome što hazreti Mevlana govori, ovo nije bio neki usamljeni slučaj tada u Konyi, dok ovako upozorava i s ovakvim se riječima obrušava na ove kvaziučitelje.

Mi možemo, biiznillah, na putu stjecanja znanja, u kontaktu s Allahovim robovima, a onda, imamo – elhamdulillahi – i kitabe, možemo se dobro nabit’ znanjem, što i treba da bude, ali moramo biti svjesni ove opasnosti koja vreba ako umislimo sebi da smo kompletirali to znanje.

Jedan misionar, to sam nedavno pročitao, interesantno nešto… Dolazi kršćanski misionar u Sjevernu Ameriku. To je nakon što je ona osvojena, njen narod (domorodački) porobljen, raseljen… I sada taj misionar, tražeći te izgubljene duše da ih spasi, vidi jednog Indijanca u jednom pobožnom stanju, okrenut jednom drvetu, vidi da je u jednom vanrednom halu, pa kad je završio to svoje što je imao, misionar mu kaže: ,“Da ti predstavim pravi put, pravu vjeru.” Misionar nosi drveni križ i kaže mu: “Nije lijepo da se čovjek obraća stablima, nego vrati se pravoj stazi, slijedi Istinu, a to je put Isusa, koji je došao na zemlju da spasi ljudski rod od grijeha koje su dobili u naslijeđe padom Adama.”

Indijanac se osmjehne i kaže njemu: “Vidiš, ja poštujem ovo drvo koje si ti vidio; pogledaj kako je lijepo, pogledaj mu listova i cvjetova… Ovo drvo ima korijen koji duboko prodire u tlo i grane koje se visoko uzdižu ka nebu želeći sunčevu energiju. To što ti meni pokazuješ, to je mrtav predmet koji nema korijena, komad drveta. I ako mene neko vidi da se divim Božijoj svemoći gledajući lijepo drvo, ovaj lijepi cvijet, gledajući sa strane, reći će da sam budala, a za tebe, kad uđeš u crkvu i kad odaješ pažnju, poštovanje nekoj figuri, kamenu ili tom drvetu koje držiš u ruci, reći će da si pametan čovjek, jer to potvrđuje tradicija tvoja da je to tako. Et, sad, razmisli malo, ko je u pravu i ko bi koga trebao da pozove na pravu stazu?”

Ovo je jedan primjer za razmišljanje. Nismo ga mi naveli da bismo kazali ovaj je pametniji od onoga… Taj misionar, monah, možda je to čestit čovjek koji je uvjeren da je to istina jer su mu tako kazali, naučili su ga tako i on je uvjeren da raznosi Istinu… A kad bi sada prošlo to što nudi ovome čovjeku kod kojeg je do izražaja došla ta iskonska čistoća, koji Gospodara ovako doživljava i prepoznaje u svemu što vidi oko sebe, ono što je živo, on bi njemu presjekao put. A sad školski, teološki, da priđeš tome, rekao bi čovjek, misionar pravo govori (normalno, među kršćanima koji drže da je istinit taj put koji oni zastupaju), a da je ovaj Indijanac u zabludi. A priroda njegova govori o Istini, ona miriše.

Zato mi danas možemo primijetiti, bez obzira na to o kojoj se vjeri radi, kad i islam nudi neko ko nema veze s Izvorom, kome je put precvikan. On ima znanje, ali je precvikan put s Izvorom. Kako je to oporo! Poput nuđenja ovoga misionara. Ono što bi ponudio, makar to izgledalo lijepo (lijepa riječ), to bi bilo mrtvo kad dođe u kontakt s tobom. Tebi bi presjeklo put. E, zato, ono kako smo počeli ders: Izaberi vrata ovih Allahovih robova, pokaži edeb na toj kapiji; pravilno uspostavi vezu i, inšallahu teala, s kim god dođeš u kontakt, ti ćeš širiti nešto što se životom zove, pa će ta riječ kad dođe u kontakt sa srcima željnim istine naći puta.

Nastavit ćemo, inšallah, sljedeći put.

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!

II. dio 19. dersa, održan 16. septembra 2020. godine u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
Izvor

Show More

Leave a Reply

Back to top button