kniževnostkultura

MESNEVIJA: Susret dva mora – zahira i batina

susret Hidr, alejhis-selam i Musa alejhis-selam

HADŽI HAFIZ MEHMED KARAHODŽIĆ

Kaže mu hz. Hidr: Ako ćeš me slijediti, ne pitaj me nizašto dok ti ja to ne pojasnim. Dakle, imamo ovdje susret ta dva mora – zahira i batina, ono što je vanjsko i ono što je nutarnje, skriveno. Put zahiren nauke znamo kako ide: trudimo se, ispitujemo, istražujemo, analiziramo i tu naravno treba da dođe do izražaja jedan lijep odgoj, ali kad je u pitanju ova strana – batin znanje, ovo hidrovsko znanje, onda se ovdje putuje samo šutnjom i teslimijetom. Nema ovdje pitanja.

Da ponovimo posljednji bejt iz prošlog dersa kako bismo povezali prethodni s večerašnjim dersom:

Ko god je u dunjalučkim poslovima umješniji,

on je po značenju iza, a sureten ispred.

(Dunjalučki ljudi one koji su u poslovima dunjaluka umješni vide kao predvodnike, a one istinske Allahove robove na začelju. Sada će nam u nekoliko narednih bejtova hazreti Mevlana nešto o tome kazati.)

On je rekao: “Vratiti”, a primjer za povratak

jeste vraćanje stada kući.

Ovom riječju rādžiūn upućuje nas na ajeti-kerim, esteīzubillah: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti! (Bekara, 156)

Kad se stado vraća s pojilišta,

onda zaostaje ta koza koja je bila vodič stada.

(Kada dođe vakat povratka Allahu Uzvišenom, onda zaostaje ta koza, ona osoba koja je u očima dunjalučara bila predvodnik ona zaostaje.)

Ispred je ta posljednja šepava koza.

Nasmijan povratak, namrštena lica.

(E, sad se vidi ko je suštinski predvodnik. Sad su poslanici i Allahovi prijatelji naprijed koji su u očima dunjalučara bili prezreni ljudi ili, kako se u ovom bejtu kaže, neko ko šepa, takvim su ih smatrali, a za njih je to nasmijan povratak, a oni drugi, dunjalučari, vraćaju se namrštena lica.)

Zar je besmisleno ova skupina hroma postala,

dajući ponos, a kupujući ljagu?!

(Daleko od toga da nešto fali, nedostaje poslanicima i Allahovim odabranim robovima. Oni su na Allahovom putu dali čast, odrekli se položaja i prvenstva, a ostali ljudi ih preziru i potcjenjuju jer ne vide njihov stepen. Oni veličaju one koji su naprijed istureni, ove dunjalučke ljude, jer u njima vide ispunjenje svojih potreba na dunjaluku, a ove istinske Allahove robove vide na začelju.)

Nogu slomljenih ide ova hadžska skupina.

Od tjeskobe, skriven put je do razgale.

(Šta su sve morali da pretrpe Allahovi poslanici, a i danas šta trpe oni koji su njihovi varisi, nasljednici, poput nekoga ko je na začelju. Ali, Od tjeskobe, skriven put je do razgale, upravo prolazak kroz ova iskušenja jeste put koji je Allah Uzvišeni za njih pripremio. Upućuje nas na ajeti-kerim, esteīzubillah: Allah će, sigurno, poslije tegobe, olakšicu dati. (Et-Talak, 7) Sjećate se da se prenosi kako se hazreti Mevlana pred preseljenje obratio Gospodaru, a bio je bolestan, pa pita: “Gospodaru, kakav je hikmet u ovome što si mi dao ovakvu bolest?” Ne protivi se, već traži mudrost u ovome halu. I Allah mu je spustio nadahnuće i odgovorio mu: “Ja sam za tebe pripremio specijalno mjesto u Džennetu, a to je put do njega.” Bol, dert, iskušenja – to krči put do razgale i ferahluka. Da navedemo još jedan ajeti-kerim, esteīzubillah: Zaista, uz poteškoću je i olakšica! (El-Inširah, 5)

Slijedi nekoliko veoma značajnih bejtova:

Srce od znanjā oprala je ova skupina,

zato što to znanje ne poznaje ovog puta.

/Ova odabrana skupina očistila je svoja srca od znanjā koja ne znaju ovaj put na Ahiret, koja ne znaju put do Istine. Zato nam Poslanik (s. a. w. s.) u dovi ostavlja poruku kako da se obraćamo Allahu, dž. š., u pogledu znanja: Allahum-me in-ni eūzu bike min ilmin la jen-fe-u – Allahu moj, Tebi se ja utječem, da me sačuvaš od znanja od kojeg nema koristi.

Ovu današnju nauku Frithjof Schuon usporedio je s otrgnutim suhim lišćem koje je zaboravilo na granu, na stablo, a što je još pogubnije, bihaber je od sokova u stablu i samog korijena. U jednom hadisi-šerifu Poslanik (s. a. w. s.) ovako nam poručuje: Malo znanja bolje je od mnoštva ibadeta. Čovjek je dovoljno učen ako robuje Allahu Svevišnjem, a dovoljno je neznalica ako je zadivljen svojim mišljenjem. Pitali su Sahla Tustarija: “Šta je to najvrednije podareno čovjeku, možeš li nam odgovoriti?” On ovako odgovara: “To je znanje koje mu povećava ovisnost o Allahu Svevišnjem.” Ovo je to znanje koje će te prevesti na drugu stranu – ono poznaje Put, a ovo drugo znanje – to je ono što te zaustavlja ili je sāmi zastor na putu ka Gospodaru Uzvišenom./

Treba znanje čiji asl je od te strane,

zato što je svaka grana svome aslu rehber.

(asl – izvor, korijen, osnova; rehber – predvodnik, vodič, pokazivač puta)

/Potrebno nam je takvo znanje koje potječe s nepresušnog izvora Allahovog znanja; svaka grana toga znanja vezana je za taj izvor i vodi nas do tog izvora.

Da spomenemo jedan primjer koji navodi hz. Mevlana na jednom drugom mjestu u Mesneviji: Jedan vladar bio je izuzetan ašik na svoj život i maštao je da što duže živi – htio bi da vječno živi, da nikako ne preseli. Jedan dan, na divanu gdje su se okupili razni njegovi prijatelji i gdje su razmjenjivali mišljenja, bio je prisutan i jedan mudrac. Kada je došao red i na njega da on nešto progovori, on kaže: “Ima jedno stablo života, raste u Indiji, ko njegov plod kuša taj vječno živi.” Ovo je bio jedan od onih Allahovih evlija koji je gledao s onim prozirnim, dalekovidim pogledom. Kad je to vladar čuo, odmah je našao nekog svog bliskog dvorjanina i dao mu zadatak da ide u Indiju i da se ne vraća dok ne nađe taj plod: “Evo ti blaga na raspolaganju koliko ti god treba!” Taj dvorjanin dolazi u Indiju i počne tragati za tim stablom i njegovim plodom. Svuda ga je tražio, ali od tog stabla nije bilo ni traga. Zbog toga biva poznat Indijcima, koji su ga već prozvali ahmakom: “Traži stablo života u Indiji, a ne vidi da, kad bi nešto tako postojalo kod nas, mi bismo bili vječni, ne bismo selili s ovoga svijeta.” Kada je na kraju izgubio svaku nadu da će naći to stablo, čuo je za jednog dobrog čovjeka, za kojeg je narod govorio da poznaje odgovor na svako pitanje. (Evo vidimo i ovdje, a tako je i u svakoj ovakvoj priči gdje se spominju ovi velikani, vidimo da su oni negdje na začelju, na margini. I kad se istroše sve ove opcije, onda mi pokucamo i na ta vrata.) On odlazi do tog čovjeka, koji živi negdje sam u planini, i kaže mu svoj hal. Ovaj se nasmija i reče mu: “Istinu je rekao taj starac tvom vladaru. Ima to stablo.” “Kako ga ja nisam uspio naći?”, u čudu se pita dvorjanin. Ovaj mu kaže: “Nije to stablo koje iz zemlje raste, to je stablo znanja, a njegov plod mogu ubrati samo učeni, oni koji su upućeni.” Evo, i mi sad možemo da vidimo kako to znanje vječno drži čovjeka živim. Svaki ovaj stih hz. Mevlane, mudrost koju nam je ostavio, zar ga ne vraća ovdje nama, prosto kao da je s nama, osjećamo njegovu prisutnost. I tako Allahovi robovi nikada ne umiru, gledano suštinski. Dakle, uhvati se za ovu granu, ona zna put za onu drugu stranu. Znanje je drvo života, a samo učen čovjek može okusiti plod s njega. Učen čovjek živi vječno jer je mudrost koju je ostavio ljudima u naslijeđe trajna i čini da uspomena na njega vječno traje./

Može li svako krilo letjeti iznad sinjeg Mora?

Hadretu vodi ilmi-ledunni.

(Ilmi-ledunni – znanje od Allaha darovano; ono vodi Njegovoj blizini. Svaka pamet ne može prodrijeti u visine pravog, istinskog znanja. Jer to znanje ima svoju visinu i zastore iza kojih se krije. Zahirski učenjaci, formalisti, niječu ilmi-ledunni, a to je ono znanje koje je hazreti Hidr pokazao Musau, alejhis-selam. To je znanje koje na prvi pogled i po našem shvatanju nema logike, a tu se kriju dublji uzroci. Da se malo podsjetimo tog kur’anskog kazivanja. Mi znamo da je nakon jednog dersa Musaa, alejhis-selam, jedan od Benu-Izraelićana upitao: “Ko je najučeniji, o, Musa?” On je odgovorio, kao jedini poslanik u tom vremenu: “Pa ja.” A onda mu je Allah Uzvišeni objavio: “O, Musa, ima jedan rob koji je učeniji od tebe.” Čim je to čuo, Musa (a. s.) moli Gospodara da mu omogući susret s njim. Gospodar mu kaže: “Naći ćeš ga na sastavu dvaju mora. Uzmi ribu, ona će ti biti išaret, znak da si došao do traženog.” I on kreće na taj put s mladićem Jušom b.

Nunom, koji će kasnije biti Allahov poslanik i koji će Benu-Izraelićane uvesti u obećanu zemlju. I kaže njemu: “Neprestano ću ići do sastava dvaju mora, ili ću dugo, dugo ići.” Kad su na tom svom putu sjeli pored jedne stijene da se malo odmore, ona je riba čudnovato oživjela (a bila je pečena), iskočila iz torbaka i put mora nestala. Oni nastavljaju putovanje i, kad su se onako podobro nahodali (u jednoj predaji se kaže da su išli dan i noć) i tek sutra ujutro, Musa (a. s.) kaže mladiću: “Daj nam onu našu ribu, od ovog našeg puta smo se umorili.” On mu odgovara: “Kad smo bili kod one stijene, sam šejtan je učinio da to smetnem s uma i da ti to ne kažem. Riba je čudnovato iskočila u more.” “Upravo je to ono što mi tražimo”, kaže Musa, alejhis-selam.

Vraćaju se tim tragovima kuda su išli i nalaze tog čovjeka. Musa, alejhis-selam, poselami ga, a Hidr mu odgovori na selam i pita ga ko je, a on mu kaže da je Musa, Allahov poslanik. “Koju potrebu imaš, o, Musa?”, pita ga ovaj. “Imam potrebu da me podučiš onome čemu je tebe Allah Uzvišeni podučio.” (Traži da mu Hidr otkrije ovo ilmi-ledunni znanje, znanje darovano direktno od Gospodara Uzvišenog.) On mu odgovara: “Ti se nećeš moći strpjeti sa mnom. Kako da se strpiš na onome o čemu nisi obaviješten!?” (U hadisu je rečeno: Čovjek postaje neprijatelj onoga što ne zna.) Musa, alejhis-selam, kaže: “Inšallah, naći ćeš me strpljivim i neću ti ni u čemu oponirati.” “Ako ćeš me slijediti, onda me ne pitaj nizašta dok ti ja to ne pojasnim”, kaže mu hz. Hidr. I tako krenuše.

Došli su do mora. Lađa koja je bila tu spremna da prevozi putnike primila ih je jer su njeni vlasnici poznavali Hidra i nisu htjeli ni novac da uzmu za tu uslugu. Hidr, alejhis-selam, jednu gredu ošteti (malo probuši lađu), a Musa, alejhis-selam, kaže mu: “Zašto to uradi? Ljudi nas poveli, još nam ikram učinili besplatno, a ti im načini štetu. Uradio si nešto krupno!” Hidr mu odgovara: “Ne rekoh li ja tebi da se ti nećeš sa mnom strpjeti?! Musa, alejhis-selam, pravda se: “Ne kori me što sam zaboravio i nemoj mi otežavati ovu stvar.” (Ovu moju želju da naučim od tebe to što ti znaš.) Dalje su nastavili svoje putovanje i dođu do neke djece koja su se igrala i jednog od tih dječaka koji je bio izuzetne ljepote Hidr ubije. “Pa šta to uradi?!”, kaže mu Musa, alejhis-selam. “Ubio si čisto, bezgrešno dijete koje nikoga nije ubilo, zaista si uradio jednu tešku stvar!” Hidr mu opet odgovara: “Jesam li ti rekao da se nećeš moći sa mnom strpjeti?!” Musa, alejhis-selam, kaže mu: “Ako te još jednom upitam, eto imaš opravdanje.” Nakon toga, dolaze do jednog grada. Zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. Oni negdje u dijelu toga grada nailaze na jedan zid koji samo što se nije srušio. Hidr, alejhis-selam, ponovo ga je prezidao, a Musa, alejhis-selam, reče: “Mogao si za ovaj svoj trud i naknadu tražiti.” Onda mu Hidr, alejhis-selam, kaže: “Ovo je rastanak između mene i tebe! A sad ću te obavijestiti o onome na čemu se nisi mogao da strpiš. Ona lađa je pripadala siromasima, koji su radili na moru, a tamo je na čeki bio jedan vladar silnik, koji je otimao zdrave lađe. Ja sam je malo oštetio da bi je sačuvao od te otimačine. (U zahiru je to izgledalo kao šteta, a ja sam je na ovaj način sačuvao; tako će ovaj vladar dići ruke od oštećene lađe, a oni će je brzo popraviti.) Onaj dječak, on je sin dvoje Allahovih iskrenih robova, čestitih vjernika, i Mi smo se pobojali da ih on ne navede na kjufur (Allah mu je otkrio da će to dijete, kad poraste, biti od kjafira, i moglo bi da utječe na svoje roditelje negativno), pa smo ga Mi uklonili da im Allah zamijeni boljim djetetom to dijete. (Kaže se u predaji da su dobili kćerkicu, koja je kasnije bila majka jednog od Božijih poslanika.) I na kraju, ispod onoga zida je blago koje je jedan dobar čovjek ostavio za svoje dvoje jetima, i Allah je htio da oni porastu i da uzmu to blago. Jer, ako bi se sada srušio taj zid, neko će vidjeti to blago i odnijeti ga.”

Ovo je jedno neiscrpno more i moramo ga ovako podrobno izložiti i preispitati onoliko koliko je to u našim mogućnostima. Mi, kao ljudi koji, inšallahu teala, želimo da idemo ovim putem, putem koji vodi u hadret Hakkov, nećemo se ovdje puno baviti tumačenjima, jer su to mora tumača naših velikana, kako su sve ovo vidjeli i šta im ovaj primjer, sve do danas, govori. Ali ćemo ukazati na nekoliko mjesta, nama vrlo bitnih. Ovaj put mora krenuti od tog prvog koraka, od te tvoje odluke, čistog nijeta. Hakkov hadret ako tražiš, ništa te ne smije smȅsti na tom putu. Od sebe ćeš morati dati sve što možeš da kreneš. Jer, kaže Musa, alejhis-selam, neprestano ću putovati, ili dugo, dugo sve dok ga ne nađe. Dakle, ako treba, ja ću cijeli život putovati da nađem tog čovjeka. Druga stvar vrlo bitna: ljudi smo, insani – insan-nisjan (onaj koji je zaboravan), zaboravit će se, desit će se ovakvih stvari (zaborava), ali neće biti problem ako je nijet čist, ako samo Hakka Jedinog tražimo. Dat će Gospodar da se sjetimo, jer evo vidite – Musa, alejhis-selamu, i ovom mladiću nije palo napamet da jedu sve dok nisu promašili taj cilj. Otišli su skroz daleko, daleko i tek tad im (nakon cijelog dana i noći putovanja) na um pada opskrba, tek tada bivaju gladni. (Znači, ako želimo Allahov hadret, to bi takvu žeđ trebalo da probudi kod nas da nam ne pada na um ova fizička hrana.) A da bi ih Gospodar vratio tamo gdje su promašili cilj, osjetit će glad. To je povratak na onaj išaret, na onu ribu. E onda ovaj mladić kaže: Šejtan je učinio da zaboravim, nije rekao zaboravio sam, nego kaže: Šejtan je učinio da zaboravim. Kao što i Jakub, alejhis-selam, kaže da je šejtan među braću Jusufovu ubacio taj fitneluk. Nije htio da tu spletku, koju su oni napravili, veže za svoje sinove, nego kaže: Šejtan je čovjeku otvoreni neprijatelj. Kad kaže Jusufu: Nemoj da govoriš svoga sna braći svojoj da ti ne pozavide, jer je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj. (On će iskoristiti tu slabost ljudsku, prići će s te strane, i evo – desi se zaborav.) Sad se vraćaju natrag. Dolaze do tog čovjeka… (Ne zaboravimo da se kaže u ajetu: Daj nam hranu, jer smo se od ovog našeg puta umorili. Nemojmo očekivati da na ovom putu nećemo morati da se dobro, dobro umorimo, da ne pomislimo da to može nekako lahko da ide. Ali, uzvišenost cilja prema kojem idemo daje nam snagu da, ako Bog da, istrajemo u tome. Itekako trud valja uložiti. Ovo je jako bitna stvar.)

I sada dolaze do tog čovjeka. (Mi smo isto tako, elhamdulillah, imali priliku da dođemo do Allahovih robova, do našeg učitelja Hadži Hafiza – to su ti ljudi koji nose sa sobom ovu hidrovsku vodu, Vodu života, kojom, biiznillah, naša srca oživljavaju.) Kako sad teče taj razgovor? Odnosno, kako sad svi mi koji smo krenuli na taj put moramo da postupimo? Musa, alejhis-selam, kaže: Mogu li da te pratim, ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen? Pogledajmo pristupa kroz ajeti-kerim, kako ga pita ponizno. Kad mu on odgovara da se neće strpjeti, Musa (a. s.) kaže: Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da, i da ti se neću ni u čemu protiviti. Sad dolazi jedna ključna stvar. Dobro, kaže mu hz. Hidr, ako ćeš me slijediti, ne pitaj me nizašto dok ti ja to ne pojasnim. Dakle, imamo ovdje susret ta dva mora – zahira i batina, ono što je vanjsko i ono što je nutarnje, skriveno. Put zahiren nauke znamo kako ide: trudimo se, ispitujemo, istražujemo, analiziramo i tu naravno treba da dođe do izražaja jedan lijep odgoj, ali kad je u pitanju ova strana – batin znanje, ovo hidrovsko znanje, onda se ovdje putuje samo šutnjom i teslimijetom. Nema ovdje pitanja. Kako kaže Imami Kušejri: “Ako je čovjek pristao na terbijet (na jedan odgoj), prišao učitelju – taj njegov lev (zapitkivanje) čini da nikada ne dođe do svoga murada.” To njegovo pitanje učitelju, po pitanju bilo čega – zašto je neka stvar takva, odvratit će ga od cilja. Da to dobro razumijemo: ako nisi pristao na terbijet učitelja ovoga tipa, onda ti slobodno pitaj, ali ako si pristao na njegov odgoj i da te on provede tim putem, onda, vidite šta ajet kaže: Ne pitaj me nizašto dok ti ja to ne objasnim, jer će ti to samo otežati razumijevanje. Sad se ove stvari odvijaju i vidimo kako mu je to objasnio Hidr, alejhis-selam, onu drugu stranu, jer mu je bilo sve poznato od strane Gospodara. To je to darovano znanje gdje je došlo do izražaja poznavanje suštine stvari. I na kraju Hidr mu kaže: Sve ovo, o, Musa, nisam ja uradio po svom nahođenju, ovo je sve emr od Gospodara. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!

U jednom hadisi-šerifu prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: Ima jedno znanje koje blista kao skupocjeni biser. To znanje dato je samo onim učenjacima koji uče u ime Allaha Uzvišenog. Kad oni progovore, svako im se divi i s pažnjom ih sluša. To znanje niko neće zanijekati osim oni oholi i umišljeni koji misle da nešto znaju.

Priredio: Šaban GADŽO

Izvor

Show More

Leave a Reply

Back to top button