kniževnostkultura

MESNEVIJA: Oni hoće da ugase Allahovo svjetlo, a Allah će to upotpuniti

U toku nam je kazivanje o pokušaju Faraona da spriječi sudbinu da se rodi Musa, a. s.

HADŽI HAFIZ MEHMED KARAHODŽIĆ

Ovo je rat, a rat je varka! Oni su poveli rat protiv Istine! Oni u ovom ratu hoće da ugase Allahovo svjetlo ne birajući sredstva. Imran je potpuno svjestan šta bi se desilo kada i ako bi se saznalo ono što on zna. I zato pokriva to da bi sačuvao tu zvijezdu koja se tek rodila, da ne bude ugašena u startu. I ovdje nam je poruka kako se u ovakvim okolnostima treba poslužiti i varkom da bi se spasila Istina. Valja mudar biti.
NASLOV POGLAVLJA

Pojava Musaove, alejhis-selam, zvijezde na nebu i krik zvjezdoznanaca na mejdanu (trgu)

(Krik očaja kada su vidjeli da se pojavila zvijezda i po tom znaku shvatili da je sve što su poduzeli palo u vodu.)

Na nebu se pojavila ta Musaova zvijezda,

uprkos Faraonu i njegovoj varci (mekru) i prepredenosti.

Ovom riječi mekr – varka upućuje nas na ajeti-kerim, Este îzu billah: Ve mekeru ve mekerellah, vallahu hajru-l- mākirīn. Nevjernici smišljaju spletke, a Allah je njima postavio zamke. Jer Allah najbolje umije to osujetiti (i njihove spletke razoriti i uništiti). (Ali-Imran, 54.)

Dan svanu i on reče: “O, Imrane, idi

i izvjesti se o tom metežu i klicanju!”

(Kaže svom sekretaru, a znamo da je to babo Musaa, a. s. )

Imran upravi k mejdanu i reče:

“Šta znači ovaj metež? Car careva ne spava!”

Svaki zvjezdoznanac otkrivene glave i poderane

Odjeće ljubio je zemlju, kao ožalošćeni.

Sada nam opisuje to jadno stanje ovih munedždžima:

Glasovi im kao u ožalošćenih.

Obuzeti jaucima i rastrojenošću.

Bradu i kosu čupali su, lica grebali.

Zemlju po glavi sipali, a oči im krvlju ispunjene.

Imran reče: “Hajr bio! Šta li znači ovakav nemir

i ovaj hal? Loše li to znake pruža fatalna godina?!”

(Imran nastupa kao da ništa ne zna šta se desilo.)

Izražavajući ispriku, rekoše: “O, emire,

ruka Njegove odredbe (takdir) nas je zarobila!

(Tj. ruka Božije odredbe nas je zarobila.)

Ovim izrazom takdir upućuje na ajeti-kerim: To je odredba Silnoga i Sveznajućeg.(Yā-sīn, 38)

Dakle, ljudi snuju, a Allah određuje! Dešava se i sprovodi Allahova volja.

Zabilježene su riječi Davuda, alejhis-selama, upućene Gospodaru: “Gospodaru, zašto se sruši po noći ono što po danu napravim?” (On je počeo da gradi Bejtul-Makdis.) Gospodar mu odgovara: “O, Davude, ima nešto što ti hoćeš, a ima ono što Ja hoću! Ja ću te namučiti pa će opet biti onako kako Ja hoću!‘”

Kada dođe uspjeh od Gospodara, onda nema toga ko to može osujetiti, i obratno. Ako izostane Gospodareva podrška, ko je taj ko će ti pomoći da dođeš do željenog cilja? Evo, sve su zvjezdoznanci poduzeli, do perfekcije razradili plan, a uspjeh je izostao.

Sad ćemo to još dalje vidjeti u bejtovima, na kakvom, da kažemo nivou je bila ta spletka urađena, ali uzalud.

Ovo sve poduzesmo, a uspjeh izostade.

Carev dušman se pojavi i dominantnost ispolji.

Noćas, zvijezda tog djeteta, očitovala se

na čelu neba, protivno našoj želji.

Oni hoće da ugase Allahovo svjetlo, a Allah će to upotpuniti, i to nije bilo samo u ovome vremenu nego i prije ovoga, a i sve do Sudnjega dana bit će onih koji žele i riječima i postupcima da ugase Allahovo svjetlo. Ali Allah će ga upotpuniti, makar to njima bilo mrsko. Oni žele ustima svojim utrnuti Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.(Et-Tevba, 32)

Pokaza se zvijezda tog pejgambera na nebu.

Mi, plačući, brojne suze, poput zvijezda, lijemo!”

(Ovdje završavaju munedždžimi svoj govor.)

Sa srčanom prijatnošću, razdragani Imran,

iz prijetvornosti, rukama se udaraše

po glavi govoreći: “Ah… el-Firak – Rastanak!

Šta bi moglo biti ovo el-Firak? Zašto govori – Rastanak? Po onome što će kasnije doći, moglo bi biti da se aludira na rastanak sa svim onim što su uživali od Faraona: gubljenje privilegija i počasti koje su do tada imali. Sada će to sve izgubiti. El-Firak je ujedno i rastanak s njihovim željama koje su tako gorljivo očekivali da se ispune, tj. da ugase ovo svjetlo. El-Firak – Rastanak! – Zaboravite to što ste htjeli!

Imran se prikazao srditim i namrgođenim.

Tumarao je, poput divanije, bez pameti i ošamućen.

Sebe je strancem predstavio i, naprijed

istupajući, vrlo grube riječi skupini je upućivao.

(Kritikovao ih je.)

Sebe je namrgođenim i tužnim gradio.

On je izvrnutim kockicama igrao.

(Da nas ovo ne zbuni, ovo Imranovo pretvaranje, ali, ovo je rat, a rat je varka! Oni su poveli rat protiv Istine! Oni u ovom ratu hoće da ugase Allahovo svjetlo ne birajući sredstva. Imran je potpuno svjestan šta bi se desilo kada i ako bi se saznalo ono što on zna. I zato pokriva to da bi sačuvao tu zvijezdu koja se tek rodila, da ne bude ugašena u startu. I ovdje nam je poruka kako se u ovakvim okolnostima treba poslužiti i varkom da bi se spasila Istina. Valja mudar biti.)

Rekao im je: “Moga cara ste obmanuli!

Izdaje i pohlepe vi se niste prošli!

(Izdaja fitreta i pohlepa za dunjalukom.)

K mejdanu cara ste potakli!

Našeg cara ste osramotili!”

(Jer vi ste ovo sve smislili i rekli: – Na mejdan pozovi sve Izraelićane!)

Stavljali ste ruke na prsa, jamčeći i

govoreći: “Mi ćemo našeg cara osloboditi od briga!”

(Ovdje nam je sada upozorenje: – Pazi dobro, čovječe! Ne uzdaj se u svoje sposobnosti ma kako ti one izgledale superiorne u odnosu na druge. Bez inšallah, bez “Ako Allah hoće”; bez tevfika-podrške Gospodara i Njegove pomoći, nema uspjeha. Sve će to pasti u vodu, svako pouzdanje u svoje sposobnosti, bez svijesti o Bogu.)

Car je također to čuo i rekao: “O, vjerolomni,

ja ću vas povješati, ne pružajući vam pribježište!

Sebe sam u podsmijeh hitnuo.

Imetak sam s dušmanima proigrao,

da bi večeras svi Israelćani

ostali daleko od sastanka sa svojim ženama.

Ode imetak, ode ponos i posao nedovršen.

Je li ovo prijateljstvo i postupanje plemenitih?!

Ovdje nas hazreti Mevlana upućuje na ajeti-kerim: Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali – u Džehennem će biti potjerani. (El-Enfal, 36)

(Za sva vremena važi ovo pravilo! Uvijek će biti onih koji će se boriti protiv Istine!)

Godinama ste izdašno nagrađivani i počasnu odjeću

nosili. Omogućeno vam je gutanje carstava.

Je li ovo vaša mjera, odgoj i zvjezdoznastvo?

Vi ste čankolisci, varalice i loš predznak!

Ja ću vas raskomadati i zapaliti!

Noseve, uši i usta vam potrgati!

Ja ću vas triješćem vatri učiniti!

Minuli život vam zagorčati!”

(Tj. vaš prošli život i uživanja ja ću učiniti neprijatnim za vas. Skočit će vam na nos sve što ste pojeli i popili!)

Sad se munedždžimi obraćaju Faraonu:

Sedždu učiniše i rekoše: “O, vladaru,

ako smo jedanput od demona pobijeđeni,

godinama smo belaje odbijali.

Predodžba je hajran (zbunjena) od tog što smo učinili.

To nas je mašilo i njegovo začeće se očitovalo.

Njegovo (očevo) sjeme je put našlo i u maternici se smjestilo.

(Oprost tražimo za ovo, govore zvjezdoznanci. Imaj u vidu da je ovo prvi put propust s naše strane, a godinama smo belaje od tebe odbijali čitajući znakove na pravi način; molimo te da nam oprostiš!)

Ali, istigfar činimo za ovo. Na dan rođenja

ćemo paziti, o, care i vladaru!

(Dakle, ako nam je mašio dan njegovog začeća, sad ćemo dobro paziti kada treba da se rodi i da to osujetimo.)

U čéki ćemo motriti na dan njegovog rođenja,

da nam ne promakne i to se obistini.

Ako to ne prozremo, onda nas ubij,

O, ti čijem rješenju su misli i pameti robovi!”

(Tj. naše misli i pameti su u tvojoj službi.)

Tokom devet mjeseci brojao je on dan za danom

da ne poleti strijela hukma, probijajući neprijatelja.

(Da strijela hukma – presude Faraona ne pogodi.)

Ko god poduzme iznenadni noćni napad na sudbinu

na nos će pasti i vlastitu krv piti.

(Ko god vodi borbu sa sudbinom taj polaže svoju glavu – stavlja na kocku svoj život i pije svoju vlastitu krv. A ovaj noćni napad odnosi se na noć i tminu našeg enanijeta koji se proba suprotstaviti odredbi Božijoj. Ako se u to upustiš, neka znaš, na nos ćeš pasti i vlastitu krv piti!)

Kad bi zemlja prema nebu neprijateljstvo ispoljila,

slana bi postala i glavu iz umirućeg stanja podizala.

(Kada bi se suprotstavila zemlja nebu, u smislu zaustavljanja onoga što znači za nju život, da se, recimo, bori protiv kiše, milosti koju Gospodar spušta; ako bi ušla u rat s nebom, šta bi uradila? Ona bi postala slana i u stanju umiranja, ništa iz nje živo ne bi niklo.)

Kad bi se slika sa slikarom šakama udarala,

svoje brkove i bradu bi čupala.

Klesar udara čekićem po kamenu da bi isklesao kip – kamen trpi, ne može se braniti. Slikar prevlači kistom preko platna da bi naslikao jednu sliku. Lice platna se mijenja, ni ono se ne može braniti. Isto tako i grijesi ljudi… Zbog njih ljudi moraju otrpjeti kaznu koju su zaslužili, dok se Allah ne smiluje i ne oslobodi ih tog belaja. Kada Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti! (Er-Ra’d, 11)

Da se ovdje sjetimo jedne dove koju nas je podučio Poslanik (s. a. v. s.):

اللّهُمَّ لا مانِعَ لِما اَعْطَيْتَ

ولا مُعْطِىَ لِما مَنَعْتَ

وَ لا رادَّ لِما قَضَيْتَ

وَ لا مُبْدِلَ لِما حَكَمْتَ

وَ لا يَنْفَعُ ذَالْجَدِّ مِنْكَ الْجَدُّ

Allhu-m-me la mani-a lima e-a’tayte, we la mu’tiye lima me n’ate, ve la rad-de lima qadayte, we la mu-bdile lima hakemte, we la yenfe-u zel džed-di minke-l-džed-du.

O, moj Allahu!

Nema zapreke za ono što Ti daješ;

nema davaoca za ono što Ti sprečavaš;

nema da neko odbije ono što Ti predvidiš;

nema da se promijeni ono što si Ti presudio:

ničiji trud ne može biti (od koristi) osim od Tebe!

NOVO POGLAVLJE

Faraonov poziv ženama s novorođenom djecom da dođu na mejdan (trg), također mekrom (varkom) vođen

(Kada nije uspio poziv muškarcima, evo sada drugog poziva upućenog ženama, opet s mekrom, varkom)

Nakon devet mjeseci car je naložio taht na

mejdan iznijeti i striktan poziv uputiti:

“O, žene s dojenčadi, na mejdan idite!

Svi Israelićani, izlazite!

Tako kako je prošle godine ljudima dodijeljena

počasna odora i svaka osoba, od njih, zlata ponijela,

pazite, žene, ove godine je vaša sreća tako da

će svaka osoba naći stvar koju želi.

(Evo vidimo opet ona reklama o kojoj smo govorili, dolaze pozivi, obećanja…)

Ženama će se davati počasna odora i pokloni.

Također, djeci će se zlatne kapice stavljati.

(Vidite kako hz. Mevlana govori! Ovo se nigdje ne može pročitati! Allah najbolje zna, ali tako govori kao da sve ovo gleda …)

Svaka, koja se ovog mjeseca porodila, odmah

će blago primiti od postojanog cara.”

Te žene s dojenčadima izađoše ushićene.

Do carevog čadora stigoše.

Svaka žena koja se upravo porodila izašla je

iz grada k mejdanu, nesvjesna prepredenosti i nasilja.

Kada se sve žene oko njega sakupiše,

svako muško dijete od majke oduzeše.

(Dakle, čovječe, ako se polakomiš na ove pozive gdje se nudi zlato, svila i kadifa, šta će se onda desiti? Bit će ti oduzeto srčano čedo, tj. iman! Jer, nefsanska žudnja za zlatom oduzima plod srca – iman! Da nas Allah sačuva toga!)

Pošto svako muško dijete od majki oduzeše:

Glavu mu odsjekoše govoreći: “Ovo je mjera

opreza, da neprijatelj ne poraste i

da se lutanje ne uveća.”

Prvi dio 24. dersa koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 21. 10. 2020. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.

Priredio: Šaban GADŽO

Izvor

Show More

Leave a Reply

Back to top button