kniževnostkultura

MESNEVIJA: Jedan lahak znak po kome se poznaju munafici

Svi se moramo vratiti sebi i dobro se ispitati, jer svaki od nas nosi potencijalnog munafika u sebi

HADŽI HAFIZ MEHMED KARAHODŽIĆ

    Mesnevija, treći svezak, bejtovi : 790-839, prvi dio (54)

Naslov poglavlja:

Tumačenje ajeta: Ti ćeš ih sigurno poznati po načinu govora

Ovo poglavlje treba povezati s prethodnim u kojima je bilo riječ o lažnim učiteljima (lažnim veličinama), osobama koje se lažno predstavljaju. To je znak munafikluka, prisustva munafičkog svojstva. Evo kako ih je Poslanik (s. a. v. s.) opisao: Munafik je osoba koja laže kad govori, kad obeća, ne ispuni, kad mu se šta povjeri, iznevjeri. U drugoj predaji navodi se i četvrta osobina, a to je – u raspravama pregoni (prelazi mjeru). Mi znamo da sura Bekara, medinska sura, počinje s 5 ajeta koji opisuju mumine, samo 2 ajeti-kerima su posvećena kjafirima, 13 munaficima (licemjerima). Njih nema u Meki, tek u Medini, kada je islam ojačao, a pozicija kjafira slabila, tada se otvorio prostor ovoj sorti ljudi koja je vidjela mogućnost da profitira predstavljajući se kao vjernici, i oni to rade. A u ovom ajeti-kerimu koji nam želi protumačiti hz. Mevlana skreće se pažnja na njihov govor po kojem se mogu poznati. Sad će nam to objasniti:

Bog je rekao Vjerovjesniku u Uputi:

“Ima jedan lahak znak po kome se poznaju munafici.

Ako bi munafik bio krupan, suptilan i osoba

koja ulijeva strah, poznaćeš ga po načinu govora.”

U ovom drugom bejtu ubačen je dio ajeta …poznaćeš ga po načinu govora. U suri Muhammed imaju dva ajeta u kojima se govori o osobinama munafika i o znakovima po kojima se mogu poznati:

Zar onī bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove na vidjelo neće iznijeti? A da hoćemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ćeš ih, uistinu, poznati po načinu govora njihova – A Allah zna postupke vaše. (Muhammed, 29-30)

Da navedemo još jedan ajeti-kerim: Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove (tj. njihova pojava te oduševljava, oni su elokventni – slušatelji s pažnjom prate njihov govor zbog slatkorječivosti koju posjeduju), međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?! (El-Munafikun, 4)

U jednom hadisi-šerifu Alejhis-selam kaže: Najviše se za svoj ummet bojim svakog rječitog munafika.

Jedne prilike, u vrijeme kada su svi muslimani učinili hidžru u Medinu i fino se smjestili, kad u Medini više nije bilo ni jedne kuće u kojoj nije bilo vjernika, Abdullah ibni Ubejj ibni Selul, vođa munafika, s grupom svojih istomišljenika bio je van Medine i sretne jednu grupu ashaba, među kojima su bili i hz. Ebu Bekr, Omer i Alija, radijallahu anhu. Pa kaže svojima: “Gledajte kako ću s ovim maloumnicima postupiti!” Svakog pojedinačno uzeo je za ruku i uz dobrodošlicu počeo ih hvaliti, ističući njihove vrline i žrtvu za islam. Hz. Ebu Bekr i hz. Omer, radijallahu anhu, šuteći su ga saslušali, ništa mu ne govoreći. Potom priđe hz. Aliji, radijallahu anhu, i njega za ruku uhvati pa mu kaže: “Merhaba ti, o, Ali! Ti koji si amidžić Poslanikov, tako blizak njemu i prvak Hašimovića nakon Poslanika!” Hazreti Alija mu kaže: “O, Abdullahu, boj se Boga! Nemoj se pretvarati, jer munafici su najgori ljudi!” A on će na to:

“O, Ebu-l-Hasane, polahko, kako tako govoriš!? Pa zar meni tako da rekneš? Pa mi smo muslimani, pravi vjernici kao i vi, na ubjeđenju isto kao i vi… Kako mi možeš nešto tako reći!?” Onda su se razišli pa kaže svojima: “Vidjeste li kako sam postupio s njima?! E ovako i vi postupite svaki put kad se sretnete s njima!” A ovi njegovi počeše ga hvaliti “Ti si nevjerovatan, nama će biti dobro sve dok si ti prisutan među nama!”

Ovaj vođa munafika uvijek je podlo nastojao unijeti razdor u muslimanske redove. Njegova đavolska intriga vezana je i za hz. Aišu (r. a.), koju je bestidno oklevatao, napričavši strašne gadosti o njoj. On je primio islam tek nakon Bedra, a za vrijeme bitke na Uhudu napusti u zadnji čas Poslanika s čitavom trećinom vojske. U Poslanikovoj džamiji imao je posebno mjesto za vrijeme džuma-namaza i to mu niko nije osporavao. Bila je to naročita čast za njega i njegov narod, među kojim je bio neobično cijenjen. Kad bi Božiji Poslanik sjedio petkom dok bi ljudima držao vaz, on bi ustajao i govorio: “O, ljudi! Pred vama je, evo, Božiji Poslanik, koji vam je sobom ukazao veliku počast i učinio vas mnogo poštovanim. Zato ga podržite i pomognite, dobro ga slušajte i izvršavajte ono što traži od vas!” Potom bi sjeo i nastavio dalje slušati.

Ali kad je na dan Uhuda učinio ono što je učinio, ponovo je na džuma-namazu ustao i izgovorio iste riječi. Međutim, muslimani su ga sa svih strana počeli vući za odjeću, govoreći mu: “Sjedi, Allahov neprijatelju! Nisi dostojan toga. Ti si sve svoje rekao!” On je na to ustao i, prekoračujući preko ljudi, krenuo prema izlazu.

“Boga mi, kao da sam rekao nešto ružno”, govorio je, “time što sam ustao i podupirao ga!”

Na vratima mesdžida susreo ga je jedan Ensarija i upitao: “Šta je tebi, čovječe!?” Odgovorio je: “Ustao sam da ga poduprem, a njegovi ljudi su sa svih strana skočili na mene, počeli me vući za odjeću i oštro me koriti, kao da sam rekao nešto ružno!”

“Teško tebi!”, rekao mu je ovaj Ensarija. “Vrati se, pa neka ti Božiji Poslanik uputi dovu za oprost!”

“Bogme”, odgovorio je, “ja ne želim da mi se on moli za oprost!”

Ovaj lažljivac neumorno će izmišljati razne spletke sve do smrti koja ga je zadesila 8. godine po Hidžri.

Za vrijeme svog hilafeta čuo je hz. Omer (r. a.) da u Iraku jedna osoba veoma lijepe riječi skuplja svijet oko sebe. Hazreti Omer (r. a.) ga odmah pozove u Medinu i onako, službeno, progovori nekoliko riječi s njim, ali ga zadrži u Medini danima. Ovaj ne zna zašto ga drži tu, a njemu je stalo da se vrati. Nakon dva i po mjeseca, hz. Omer (r. a.) zovne ga sebi i kaže mu: “Znaš li zašto sam te zadržao? Zato što sam čuo Poslanika kada je rekao: Najviše se za svoj ummet bojim svakog slatkorječivog munafika. Pobojao sam se da to nisi ti kad sam čuo koliko svijeta skupljaš oko sebe. Sad sam se, hvala Bogu, uvjerio da si ti zaista mumin, pa se slobodno vrati tamo.”

Dva i po mjeseca ga je držao na oku u Medini jer je ta kategorija ljudi pokrivena milošću Poslanikovom, u smislu da ih ne možeš kazniti, jer rade ono što rade muslimani… Njih se treba dobro čuvati; otrov izbija iz svake njihove riječi, iz svakog poteza kojeg čine.

Sad se svi moramo vratiti sebi i dobro se ispitati jer svaki od nas nosi potencijalnog munafika u sebi. Jesmo li od tih – kad govorimo, lažemo li!? Kad obećamo, ispunjavamo li obećanje!? Da li povjerene emanete iznevjeravamo!? Da li u raspravama prelazimo granice!? Ako imamo jednu od ovih stvari, onda nek znamo da imamo tu jednu osobinu, jedno svojstvo munafika. Valja se boriti protiv tog jer je ta vrsta ljudi na samom dnu Džehennema. Hz. Osman (r. a.) je rekao: “To što oni taje neće ostati skriveno. To će izraz njihova lica i ta jezička omaška pokazati ko su.”

U sljedećim bejtovima hz. Mevlana nas upozorava i savjetuje kako da ih prepoznamo, jer se moramo paziti…

Kad glinene vrčeve kupuješ,

provjeri ih, o, mušterijo!

Rukom kuckaj po tom vrču! Zašto?

Da bi putem zvuka ciknutost poznao.

Zvuk ciknutog biva druge vrste.

Zvuk je čauš. Pred njim (vrčem) ide.

*cíknuti: (na)puknuti

Dakle, ispituj ga, kuckaj, provjeravaj da ne bi bio žrtva tih lažova. Na jednom drugom mjestu hz. Mevlana govori: Vjetar puhne pa se podigne zastor i onda čovjek vidi šta se krije u kući. (Izazvan ćeš biti da progovoriš, pokrenut će nešto tvoj govor i tad će se podići zastor s tvoje nutrine, kao što vjetar kada puhne podiže zastor s kućnih vrata i prozora, otkrivajući nam šta se u kući krije…)

Zvuk dolazi da ga predstavi,

kao što masdar formuliše glagol.

Glagol koji je u arapskom označen u formi masdar (infinitiv), ovdje (u bejtu) upoređuje se s glasom koji nam ukazuje na kvalitete (karakteristike) osobe ili stvari od koje nam taj glas ili zvuk dolazi. Zvuk ili glas, kad ti dođe do uha, dolazi da te poduči o nečemu; kao što masdar služi kao temelj (formula) iz koje se razvijaju ostali glagolski oblici.

Kad tema ispita lice pokaza,

odmah mi u sjećanje dođe priča Harutova.

Zašto hz. Mevlana hoće da otvori ovu priču? Sjećate se da je u prošlom dersu spomenuo Iblisa i Bel’ami Ba’ura (primjer šejtana i čovjeka) – oba su propala; a evo sad i primjer meleka koji se pokliznuo, odnosno dvojice meleka koji su pali na iskušenju, pa pazi se dobro! Kao da hoće da nam kaže: ako si, dok sam sve ovo vrijeme govorio i upozoravao na lažne veličine, pomislio kako je to odvratno, kao što i jeste, a zaboravio si na sebe, onda ti nisi ništa čuo šta sam govorio. Pa će nam, dok kazujemo ove bejtove, skrenuti pažnju na nas, da vidimo u kojem smo se smjeru okrenuli. I još nešto: ako sudiš, ne pritišći previše, jer ne znaš ti kako ćeš i sam završiti. U nastavku će govoriti o ljubavi koju imaju meleki prema Gospodaru i ljubavi onog nedozvanog svijeta koji se okrenuo prolaznom.

Prvi dio 22. dersa, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 7. oktobra 2020. godine u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.

Priredio: Šaban GADŽO

Izvor

Show More

Leave a Reply

Back to top button