historija-i-kulturakniževnost

MESNEVIJA: Ispeci pa reci: “Gospodaru naš, mi smo sami sebi zulum učinili”

Nedim Hasić

PRIREDIO: Šaban Gadžo

 

Treći svezak, bejtovi: 1672-1720/III, prvi dio (92)

Euzubilla, bismilla, elhamdulillah, salavat

Rabbi-šrahli sadri…

 

NASLOV VEČERAŠNJEG DERSA

 

Prisiljenost fakira koji se zavjetovao da trga kruške sa stabla i stizanje Hakkova ukora bez odlaganja

Pet dana taj vjetar krušku ne obori.

Od vatre gladi nestade njegova sabura.

(Nije mogao više da trpi.)

Na kraju jedne grane vidje nekoliko krušaka.

Opet osaburi i sebe zauzda.

Vjetar zapuha i krāj grane spusti.

Ćud ga navede da jede.

/Evo nam ovdje upozorenja ako ruka sudbine razara i ruši našu riječ (obećanje) i naš zavjet, zakletvu. E, zato, oprez: Ispeci pa reci! Dobro promislimo prije nego što poželimo da se na nešto zavjetujemo i dobro promislimo možemo li nešto izvršiti, pa tek potom obećati!/

Glad, slabost i privlačna snaga sudbine

učiniše da zahid svoj zavjet prekrši.

Kad je od kruškina stabla voćku otkinuo,

u svom zavjetu i obećanju je klonuo.

/Možemo se možda pitati zašto je uopće on i činio ovakav zavjet da neće brati kruške, osim ono što vjetar obori? Pa, Allahu alemu, moglo bi biti da je on želio da se jekinen uvjeri kako Allah Uzvišeni hrani bez truda, kako je to nafaka zasigurno svakome propisana. Jer mi imamo jedan primjer u predajama (kažu da je to vezano za Ibrahima ibni Edhema) da se on tako jedanput obratio Gospodaru, kazavši: “Gospodaru, volio bih da vidim kako hraniš svoje robove. Ne sumnjam u to nimalo, ali bih volio da se uvjerim i evo, dajem Ti zavjet da neću ništa okusiti dok me Ti ne nahraniš, i to devinim mlijekom.” I potom se sklonio u pećinu. Nakon sedam dana, kad je bio gotovo na ivici smrti, Allah, dž. š., dao je jaku oluju, a upravo je tada blizu pećine prolazila jedna karavana. Vođa karavane, vidjevši pećinu, naredi da se sklone unutra, kad imaju šta vidjeti – čovjek na samrti. I on kaže onim svojima: “Brzo pomuzite devu!” I tako su ga napojili. On je došao sebi i pita ga taj karavandžija: “Šta ti radiš ovdje? Šta je s tobom, čovječe?! I onda mu on sve ispriča, šta je želio da vidi. Karavandžija mu je opalio jedan šamar i rekao: “Dakle, ova oluja je radi tebe!” A on je to sa smješkom prihvatio: “Ja sam” – kaže – “dobio ono što sam želio.” Mi imamo i u Kur'ani-kerimu dovu Ibrahim, a. s., kad kaže: “Gospodaru, pokaži mi kako stvaraš.” I Allah Uzvišeni mu postavlja pitanje: “Zar sumnjaš, Ibrahime?”

“Ne, Gospodaru, ali da mi se srce smiri.” (v. El-Bekara, 260. ajet) Moguće je da je ovaj velikan, jer kasnije ćemo vidjeti o kakvoj se osobi radi, imao želju da vidi kako Allah hrani. Samo za razliku od Ibrahima ibni Edhema, koji je ostao do kraja na tom nijetu, ovaj zahid iz ove priče ipak je ubrao krušku koju mu je grana spustila do njega./

I u tom trenu Hakkov ukor stiže:

njegovo oko otvori i njegovo uho potegnu.

(To se manifestiralo tako što je osjetio grižnju savjesti zbog toga što je to uradio.)

 

NOVO POGLAVLJE

Taj je šejh optužen s kradljivcima i ruka mu je odsječena

 

Dvadeset i više kradljivaca bili su tamo.

Između sebe dijelili su pokradeno.

(Dakle, tu u blizini njegovoj grupa lopova dijelila je plijen.)

Uhoda prijavi šefu policije.

Njegovi ljudi ih odmah zaskočiše.

/Neko je pratio tu grupu, prijavljeni su i odmah su bili pohvatani. Uz ove bejtove bismo mogli malo razmisliti o tome šta znači blizina pojedinih kategorija ljudi. Evo, ovdje, blizina lopova. Nedužan, suštinski nema ništa s njima, ali je i on zatvoren zajedno s ovom grupom i vidjet ćemo – ostat će bez ruke. Tako isto smo, biiznillah, i kroz Kur'ani-kerim i hadisi-šerife poticani da što više budemo u društvu dobrih Allahovih robova: Budite s iskrenim! Ovo je imperativ iz Kur'ani-kerima: “O, vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni” (Et-Tevba, 119). Upravo ovaj šejh (on se zvao Ebul Hajr Akta; ovo Akta jeste nadimak koji je dobio, a znači: onaj kome je ruka odsječena) je rekao: “Čistoća srca ne može se nikako zadobiti dok svaka tvoja namjera ne bude iskrena, a tijelo se ne može očistiti osim hizmetom dobrima i druženjem s njima.” Dakle, da ti svi nijeti budu potpuno čisti, a čistoća tijela nikako se ne može zadobiti bez hizmeta i druženja s dobrim Allahovim robovima. Pa eto, uz ove bejtove malo razmislimo šta znači blizina tih ljudi. Što bismo mi rekli, da se čovjek makar i u mimohodu susretne s njima i da im se približi. Poznati velikan Bišr Hafi, k. s., kaže: “Jedan dan sam prolazio kroz mezarje…” (Allah, dž. š., otvorio mu je srčani vid – doživio je kešf i vidio kako svi ti umrli nešto dijele između sebe), pa se on obrati Gospodaru: “Gospodaru, šta ovo treba da znači?” Dobiva odgovor: “Pitaj njih.” On je upitao jednog od njih: “Šta je ovo?” Taj mu kaže: “Prije sedam dana ovuda je prošao jedan Allahov rob, proučio je 3 Ihlasa i sevabe tog učenja poklonio nama. Evo mi još nismo uspjeli za 7 dana da podijelimo te sevabe, toliko je toga!” I kad prođu takvi ljudi pored nas, kolika je to samo korist! Ali pod uvjetom da smo otvoreni za ovu stranu, za takve Allahove robove./

I na licu mjesta lijevu nogu i desnu ruku

dželat svima odsiječe i halabuka se podiže.

(Takva je kazna bila: desna ruka i lijeva noga da budu odsječene.)

Ruka zahidova, također, greškom bi odsječena.

Kad mu je (dželat) htio i nogu odsjeći,

U tom času izbi vrli konjanik

i povika na dželata: “O, pseto, gledaj!

(Pogledaj šta si učinio!)

Ko bi bio ovaj vrli konjanik? Allah najbolje zna, možda melek ili neko od ridžalul-gajba…, dakle Allahova pomoć je ovako stigla:

Ovo je taj i taj šejh i Božiji odabranik.

Zašto si njegovu ruku odsjekao?!”

Taj dželat razdera odjeću i hitro ode.

Šefa policije odmah izvijesti.

Šef policije stiže bosonog, ispričavajući se:

“Nisam znao, Bog mi je svjedok.

(Nisam znao da se radi o takvoj osobi.)

Sad mi oprosti ovo ružno djelo,

o, plemeniti i predvodniče džennetlija!”

Zahid reče: “Ja znam sebeb ovog ujeda.

Ja sam svjestan svog đunaha.

/Ja znam šta je uzrok ovog odsijecanja ruke, ja sam svjestan svog đunaha, ja sam svjestan svog propusta. Evo, ovdje imamo jednu ključnu stvar koju je tako teško primijeniti u praksi. Ovaj zahid, vidi se, Allahov veliki rob, kako postupa? Nema ovdje pravdanja da kaže: pa ja nemam ništa s lopovima, nisu se policajci dobro raspitali, naprečac su mi odsjekli ruku. Ne, ne, on govori: da, ja sam svjestan zbog čega se ovo desilo. Nema krivice na drugom, nego je krivica na nama samima. Jedino tako možemo riješiti probleme koji nam se svakodnevno nameću. Razmislimo dobro o ovome. Znači, Adem, a. s., podučava nas: Gospodaru naš, mi smo sami sebi zulum učinili… (El-‘Araf, 23) Ne govori pa šejtan me naveo! Nema te priče. On grijeh pripisuje sebi. Junuz, a. s., u ribi ne govori: Gospodaru, pa narod me je odbijao, bihuzurio; nisam mogao opstati tu; bacili su me ovi ljudi s lađe… Ne, ne, on kaže: Ja sam prema sebi zulum uradio! (El-Enbija, 87). Dobro razmislimo o ovome, o ovoj suptilnosti i perfidnosti nefsa, kako nas napada i zavodi. Unazad 2-3 dersa imali smo slučaj gdje hz. Mevlana spominje 72 frke, razni pravci, razne škole; od njih 73, jedna je na pravom putu. Da li nam se ikad desilo, kad smo čuli ovaj haber, da je iko od nas pomislio da izvaga svoj din? Razmislite o tome, pa ćete tu vidjeti kakav je to prevarant, taj naš nefs. Odmah nam dođe ono: pa ima šija, ima sufija, ima mutezelija, ima ovakvih ima onakvih… Ako smo danas dobro obaviješteni o raznim sektama, more sekti će nam proći ispred nas, a nijednog trenutka nećemo pomisliti da izvagamo svoj din i da se zapitamo: “Gospodaru, je li ovo taj din s kojim si Ti zadovoljan?” E, ovo je jedini put da se spasimo od ovakve zamke. Međutim, nefs potiče čovjeka na pomisao da je uvijek u pravu./

Ja sam prekršio svetost zakletve Njemu,

pa mi je desnu ruku odnijela Njegova presuda.

Ja sam prekršio obećanje i znao da je to loše,

tako da mi je ta nesretna smjelost stigla ruku.

/Tj. ta nesretna smjelost mi je odsjekla ruku. Upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: ‘I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite. I ne budite kao onā koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela, i ne služite se zakletvama svojim da biste jedni druge prevarili samo zato što je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo iskušava, a na Sudnjem danu će vam, doista, objasniti ono oko čega ste se razilazili” (En-Nahl,91-92).

(Jedna luda žena bi, sa svojim robinjama, do podne prela pređu, a onda bi im, bez ikakva razloga, naredila da je raspredu. Malobrojna arapska plemena stavljala su se u predislamsko doba pod zaštitu mnogobrojnijih i jačih plemena. Ali, čim bi naišli na još jače pleme, pogazili bi zakletvu i stavljali se pod zaštitu onoga jačeg.)

Prošli put smo govorili o Hudejbiji i vidjeli smo onu tačku ugovora koja je najviše pogađala ashabe, to je ono iz ugovora gdje se kaže da se mora vratiti onaj koji iz Meke pobjegne u Medinu. Odmah se ta stvar desila pred njima samim. Ebu Džendel je vraćen svome ocu. Gledaju to ashabi i plaču. I ne zaboravimo ovo da Poslanik, a. s., tada kaže: “O, Ebu Džendele, osaburi i nadaj se, ako Bog da, izbavljenju!” Tako će i nama, meni i tebi, Gospodar dati (pružiti) izbavljenje. A vidjeli smo kako je to Poslanik rekao: “(…) a i onima koji će ti se uskoro pridružiti. Jer” – kaže – “mi smo se sada obavezali na to…” (A još taj ugovor nije bio stavljen na papir!) Pogledajmo ovdje šta je riječ! I izvagajmo se kakvi smo po pitanju obećanja! Sjećate se kad smo govorili o smirenom srcu, jer je taj ajet spušten nakon Hudejbije… A ovo je jedan od glavnih šarta koji daje smirenost, taj sekinet – to kako se odnosimo prema obavezama koje preuzimamo, obećanjima koja dajemo… Ne zaboravimo da je to dug! (Obećanje je dug, to je hadisi-šerif.) Pa ako si obećao vratiti jedno zrno, ne drži to malim! Zrno po zrno i veliku ćeš stvar iznevjeriti!/

Neka moja ruka, moja noga, moja srž i moja koža

budu, o, valijo, žrtva hukmu Dosta!

(Žrtva presudi Dosta, dakle Voljenog, to jest Gospodara mog. Neka to bude žrtva. Pitali su hz. Rabiju: “Kad je čovjek zadovoljan, koji je znak da je čovjek zadovoljan s Allahovom odredbom; kad će to moći registrovati kod sebe?” Odgovorila je: “Kad mu musibet bude na istoj ravni kao i ni'met.” Da ponovimo ovo još jednom: “Kad će jedan rob biti zadovoljan i u duši sretan?” “Kad ga bude radovao i musibet kao što ga raduje ni'met.” Dakle, kad udarac koji te pogodi dočekaš na isti način kao i ni'met, jer oboje od Gospodara dolazi. Nije lahko, ali svijest od koga je to došlo daje ti snagu da izdržiš, a onda će čovjek ubrzo i vidjeti posljedicu toga./

To je bio moj udio. Halalio sam ti.

Ti nisi znao i nedužan si.

/Oni koji imaju pravi uvid znaju da je ta osoba bila samo neko preko koga je, ono što je Allah odredio, došlo. To je bio neko ko je izvršilac odredbe. Zato ovaj zahid i kaže: Ti si samo izvršitelj kazne koju sam ja zaradio (za grijeh koji sam prije uradio)./

A taj koji zna On je Jedini čiji se ferman

sprovodi. Pa gdje je ovdje prostor za sporenje s Bogom?!”

/Kaže Sehl Tusteri, k. s.: “Imaju tri vrste ljudi: prva vrsta su oni koji se radi Boga bore protiv sebe; druga vrsta su oni koji se radi Boga bore protiv drugih, a treća vrsta su oni koji se radi sebe bore protiv Boga, pa govore: Gospodaru, zašto si nam dao ovakvu sudbinu koja nam se nimalo ne sviđa; zašto nas nisi konsultirao prije nego što si nam poslao takvu sudbinu!” Da nas Allah sačuva! Možda mi nećemo naše prigovore ovako formulisati, a znate dobro koliko ovakvih stvari ima, dok gunđamo – zašto nam to Gospodar daje! Ne zaboravimo ove riječi šejha Tusterija./

O, mnoge ptice lete zrno tražeći,

kojima grlo presiječe, njihova briga za grlom.

O, mnoge ptice od stomaka i žestoke gladi

na rubu nadstrešnice kafeza dopadnu!

/Spominjali smo mi i prije taj primjer hz. Mevlanin, o ptici koja je sletjela na zid i sad gleda zrno koje je u avliji, a tamo na drugoj strani je polje gdje ima mnoštvo toga zrnevlja. Pa ptica pogleda ono veliko zrno, a onda baci pogled na drugu stranu, pa tamo pa vamo i onda odluči da sleti na ovo zrno i bude uhvaćena u zamku. E, taj nam primjer govori o toj jednoj boji ljudskoj koja je pri nama, a to je da nam je što brže doći do nečega, i to na što lakši način. Ovaj nam primjer govori: pazi dobro kad ti se nešto tako ponudi. Iza toga se sigurno krije belaj! A da je ta ptica samo malo uložila truda i otišla tamo na ono polje, našla bi cijelo polje tog zrnevlja potpuno dostupno, bezbjedno. Većinu ljudi privukla bi pohlepa da posjeduju tajnu i želja da imaju više od ostalih. Iskender Belhi ovako govori svome sinu: “Sine moj, cijelog svog života bio sam učitelj umjerenosti, nadajući se da će ona umiriti pohlepu koja uništava čovjeka, čak i ako žudi za vrlinom.”/

O, mnoge ribe u vodi nepristupačnoj

Budu, zbog pohlepe grla, uhvaćene udicom!

/U ova dva primjera govori nam o pticama i ribama. Ptice i ribe žive u nepristupačnim staništima; ptice gore u visini, a ribe dolje u dubini, skrivene, ali budu uhvaćene zbog pohlepe grla. Pa i ptica, ova letačica, bude uhvaćena! Kao da nam hz. Mevlana ovim primjerom hoće da kaže: Pazi dobro! Koliko god da se visoko uzdigneš, ili u dubinu prodreš, na duhovnoj stazi nemoj biti siguran da (kad ti se ovako neka grana pruži, s plodom nadohvat ruke) da nećeš posegnuti za njom i onda biti ulovljen. Kako je lijepo rekao Iskender Belhi svome sinu, upozoravajući ga, odnosno odgovarajući na pitanje zašto je babo na jedan način sve do svoje smrti prikrivao taj jedan svoj hal koji je imao. Sin ga pita: “Zašto to nisi obejanio ljudima, pa da se ljudi okoriste s tim?” A on odgovara: “Zato što bi mnoge pohlepa natjerala da posjeduju tajnu i želja da imaju više nego drugi. A, sine moj, tvoj babo je cijeli život njegovao umjerenost, nadajući se da će se putem nje zaštititi od pohlepe koja uništava čovjeka, makar da je usmjerena na vrlinu.” Dakle, možemo se visoko uzdići ili duboko prodrijeti na duhovnoj stazi a da budemo prevareni. Imamo primjer Bel'amija Baura, pa i Adema, a. s., kako nam predaje govore o tome – pohlepa ga je potakla da pruži ruku za tim zabranjenim plodom. Jer, kažu, s ova tri grijeha svi ostali idu, a to su: oholost, koju je Iblis pokazao kada je rekao: Ja sam bolji od njega; pohlepa, koja je potakla Adema, a. s., da pruži ruku za zabranjenom voćkom; i zavist, koja je potakla brata da ubije brata. Iz ta tri grijeha idu svi ostali, to je izvor svakog zla./

O, mnoge neporočne iza perde

putem sramotnog mjesta i grla budu osramoćene.

/Mnoge djevice budu na ovakav način izvučene iza te perde, perde čestitosti: putem sramotnog mjesta i grla, i budu osramoćene. Sve su ovo bejtovi o pohlepi, za ovim ili za onim./

O, mnoge učene kadije lijepe naravi

zbog grla i mita problijede.

/Ovdje vidimo na jedan način isticanje predispozicije raznih kategorija ljudi: visokoletača, dubinskih ronilaca, neporočnih, a onda učenih kadija i onih lijepe naravi. Ne govori sad o tim niskim ljudima, nego o nekom ko se okitio ovakvim svojstvima, i kaže: zbog grla i mita, problijede ovakve kadije, to jest osramote se. Nipošto nemoj kazati ja to ne bih nikad uradio, gledajući druge koji su pali na tom iskušenju, jer ne znaš šta će biti s tobom, sa mnom kad se sve to bude pred nama serviralo. I jedan, mislim, najbolji primjer, da nam ova tema bude zaokružena i potpuno jasna je hz. Mevlanin primjer s onim mladićem koji traži od Musa, a. s., da ga poduči govoru životinja. I vidite kako on nastupa. To će nam, ako Bog da, doći taj ders. Kako taj mladić nastupa? On kaže: “O, Musa! Poduči me govoru ptica, možda na taj način moja vjera osnaži. Jer ovaj govor što ljudi upražnjavaju ne zadovoljava moju težnju!” Pogledajte kako uzvišen pristup ima taj mladić, ali mladić nedozreo, nedozrela osoba. I nije problem što je postavio takvo pitanje, problem je kako će reagirati na ono što mu sad kaže Musa, a. s., a on mu kaže: “Ne traži to, mladiću! To je pogibelj po tebe!” A sad vidite kako nefs gura čovjeka u pogrešnom smjeru i mladić kaže Musau, a. s.: “Pa zar ti, koji si svojim svjetlom svakoj stvari dao ljepotu, zar bi mogao sad jednog čovjeka zagrijanog za takvu stvar odbit?! To ne dolikuje tebi, tebi takvom velikanu, sagovorniku Gospodara!” Pogledajmo dobro na koji način ta osoba razgovara s Musaom, a. s.! Ja ne bih rekao da je on naopak (pokvaren), on samo ne zna u šta ulazi. I kad se Musa, a. s., obraća Gospodaru: “Ja Rabbi, pa ovo što on traži to je propast po njega!” Allah mu odgovara: “Poduči ga govoru pasa i kokoši.” I on ga je podučio. Da skratimo tu priču, on sljedeće jutro izlazi u avliju, sretan da vidi, da isproba kako to funkcionira. Služavka je izašla iz kuće i bacila malo veći komad hljeba, koji je horoz uzeo. Pas mu kaže: Pa ti možeš i zrnevlje jesti, što meni nisi ostavio hljeb?! – Ma ne brini se, danas će, kaže horoz, uginuti gazdin konj pa ćeš imati puno mesa. Kad je to čuo ovaj mladić, odmah prodade konja. Sutra se ista scena ponavlja. Cuko pita: Šta je s tvojim obećanjem? Horoz se pravda: Bogami, tako se desilo, samo na drugom mjestu, ali ne brini se, danas će mazga gazdina krepati, pa ćeš opet imati i ti i sve cuke iz mahale u izobilju hrane. Odmah gazda ode i prodade mazgu. Sutra ista scena. Samo sad cuko još ljući, pa mu kaže: Ti si pravi lažac! Gdje je tvoje obećanje? Gdje je rezultat toga? Horoz se pravda: Prodao je opet i mazgu, pa je krepala na drugom mjestu. Ali ne brini se, danas će mu umrijeti njegov rob, pa će iz mahale ljudi na taziju dolaziti i donijet će hrane, bit će svega u izobilju. Gazda ode i prodade i roba. Sad se on vraća kući i ovako razmišlja: “E baš sam se okoristio ovim govorom životinja, hvala Bogu. Spasio sam se od tri velika zijana!” Vidite kako nefs reaguje! Njemu ne pada napamet da je on prebacio zijan drugom! I on misli da je dobro uradio, da je to njemu u prilog što je spasio sebe od te štete, ali sutra, kad se sve to ponovilo, u razgovoru psa i horoza kaže horoz psu: “Ne brini se, danas će gazda umrijeti!” E, kad je to čuo, gazda leti Musau, a. s., i u prašinu je zabio glavu pred njim, vičući: “Pomagaj!” A onda mu Musa, a. s., kaže: “Hajd sad sebe prodaj, pa sebe izbavi tako, izbavi se na taj način! Vidiš koliko si vrijedan!” Mladić (gazda) i dalje ponavlja: “Pomagaj! Zauzmi se za mene!” I Musa, a. s., mu kaže: “Zauzet ću se, ali strijela je ispaljena i neće se vratiti, (tj. smrt je sigurna, neće se odložiti) ali ću se zauzeti kod Gospodara da odeš s imanom.” Allah, dž.š., je ukabulio dovu Musau, a. s., i taj čovjek je otišao s ovog svijeta s imanom. Pogledajmo na ovom primjeru šta je pohlepa. Tom gazdi ni na kraj pameti nije bilo u šta će ga to dovesti. Nezreo, nespreman za jedan takav dar od Gospodara, a on je mislio da će, spašavajući dunjaluk, sebe usrećiti, a nije vidio kako sa svakim svojim potezom sve više tone i propada./

Osim ovoga svega što je naveo prije, još nam jedan primjer navodi:

Osim togau pogledu Haruta i Maruta,

to piće je bila zapreka njihovom uspinjanju na nebo.

(Piće požude; žudjeli su da imaju tu Zuhru koja im je kao iskušenje ušla u život. I na takav način, sad neko ko je bio nebeski stanovnik izgubio je mogućnost da se ponovo vrati na nebo. Zato, čovječe, pazi! Ti si suštinski nebeski i ta tvoja krila čekaju da budu razvijena, i razvit će se, osim ako ih ti sam na ovaj način ne sputaješ i ne spališ, a onda su vrata neba zatvorena. Da Allah sačuva!)

Bajezid je, iz tog razloga, oprez ispoljio

kad je na sebi primijetio tromost u pogledu namaza.

(Ebu Jezid el-Bistami, k. s., svoju hranu je sveo na minimum kad je vidio da ga hrana čini tromim, pa ne može poskočiti na namaz.)

Kad je o sebebu promisliotaj posjednik srčike

uvidio je da je razlog tome u obilnom pijenju vode.

(Posjednik srčike, tj. osoba koja je dokučila srž.)

/Nemojmo da nas ovo zavede pa da sad pomislimo kako ne treba piti vodu. Ovo je njegov hal, a kroz ovaj hal hz. Mevlana želi da nam pojasni ovo što hoće da nam kaže./

Rekao je: “Jednu godinu neću se vode napiti!”

Tako je i postupio. Bog mu je snagu dao.

/Nek nas ovo ne čudi. Kod ovih Allahovih robova koji su se riješili (izbavili) ovih okova prostora i vremena drukčija su pravila. Za njih važe drukčija pravila: Bog mu je snagu dao, tj. Allah ga je pomogao, jer je njegova zakletva bila radi namaza. Vidio je u tom svom pijenju vode problem, da ga to sputava i veže. Mi ćemo, umjesto vode, promišljajući o tome šta nas sve sputava da poletimo, pronaći kod sebe mnogo čega drugog, pa da se na neki način rješavamo toga, da to od sebe odbacimo. Pomislimo samo koliko toga ima što nas veže da ne poletimo na namaz! Evo kako se u Kur'ani-kerimu opisuju munafici: Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu (En-Nisa’ 42)./

Ovo je bio njegov najmanji napor radi dina.

Postao je sultan i kutb arifa.

(Znači, stožer istinskih poznavalaca Hakka Uzvišenog. I vidite šta kaže: Ovo je bio njegov najmanji napor radi dina. Kakvi li su bili veći napori koje je on podnio Allaha radi!?/

Kad odsječena bi radi grla, ruka

zahidova, vrata žaljenja on zatvori.

(On je mirno podnio taj udarac i strpljivost ispoljio. I kad je sve to tako dočekao, slijede počasti:

Šejhi Akta postade njegovo ime u narodu.

Time ga poznatim učini ta nesreća grla.

(Akta – osoba čija je ruka odsječena; odsječena ruka)

/Način na koji je prihvatio sudbinu ga je učinio poznatim. Njega je spomenuo i Feriduddin Attar u Spomenici, samo ne ovoj što je mi imamo u prevodu, to je izbor iz njegovog djela. A ima posebno poglavlje u originalnom djelu gdje on navodi da je bio iz zemlje Magriba, ovaj Šejh Akta (Ebul-Hajr Akta). A Abduraman Mula Džami kaže u svom djelu Nefehatu-l-uns da je on živio u jednom selu desetak milja udaljenom od Kaira.)/

Slijedi jedno kraće poglavlje o njemu.

Prvi dio 40. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 10. 2. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.

Izvor

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
%d bloggers like this: