kniževnostkultura

MESNEVIJA: Budi prašina na pragu plemenitih!

Dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu - Sarajevo

HADŽI HAFIZ MEHMED KARAHODŽIĆ

 

Jedne je prilike hazreti Hasan, Poslanikov, s. a. v. s. pjesnik, o jednom Alkami izrecitirao stihove u kojima se vidio određeni podsmijeh na njegov račun, pa mu Poslanik, s. a. v. s., na te stihove kaže: “O, Hasane, nemoj ga nikada u mom prisustvu tako spominjati.” A on kaže: “Ya Resulallah, on je bio mušrik koji je umro kao mušrik.” “Kada je bio pred Heraklom i kada je Heraklo pitao delegaciju koja je došla pred njega o meni, on je istinu rekao. Zato ga nikada više u mom prisustvu nemoj po ružnom spominjati. Ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu”, odgovorio mu je Poslanik, s. a. v. s.

“Mesnevija”, treći svezak (47)

“(…) On mu to pojasni riječima: ‘Ja sam taj za čijom sofrom si ti više puta jeo ukusnu hranu. Tog i tog dana tebi sam kupio tu robu. Svaka tajna koja pređe dvije osobe raširi se. (…)” Sada građanin govori sve kako bi se seljak njega prisjetio. “Sjećaš se da sam tog i tog dana od tebe kupio robu koja nije imala prođe, o tome sam šutio i nikome nisam govorio”, govori mu građanin. U ovom drugom polustihu hazreti Mevlana je upleo hazreti Alijevu izreku: “Svaka tajna koja pređe dvije osobe raširi se.” “(…) Za tajnu naše međusobne naklonosti ljudi su čuli. Lice se zastidi kad grlo ni’met pojede. (…)” Dakle, ljudi su čuli koliko su građanin i seljak jedan drugom bili naklonjeni, a onda s ovim drugim polustihom kaže svima nama da pazimo dobro koji smo uživali ni’mete koji su nam ponuđeni da na to ne uzvratimo nezahvalnošću, jer ko je nezahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu Uzvišenom. Ovo je u hadisi-šerifu rečeno. Sjećate se kada je jedne prilike hazreti Hasan, Poslanikov, s. a. v. s., pjesnik, o jednom Alkami izrecitirao stihove u kojima se vidio određeni podsmijeh na njegov račun, pa mu Poslanik, s. a. v. s., na te stihove kaže: “O, Hasane, nemoj ga nikada u mom prisustvu tako spominjati.” A on kaže: “Ya Resulallah, on je bio mušrik koji je umro kao mušrik.” “Kada je bio pred Heraklom i kada je Heraklo pitao delegaciju koja je došla pred njega o meni, on je istinu rekao. Zato ga nikada više u mom prisustvu nemoj po ružnom spominjati. Ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu”, odgovorio mu je Poslanik, s. a. v. s. Ne zaboravi taj ni’met koji si dobio! U konačnici, sve to od Allaha Uzvišenog dolazi, ali vrata preko kojih ti je to došlo nemoj zatvoriti svojom nezahvalnošću.

“(…) Seljak će na to: ‘Zašto govoriš besmislice? Niti znam tebe, niti tvoje ime, niti tvoga prebivališta. Pete se noći naoblači i poče kiša liti da se nebo od takve svoje kiše zapanjilo. Kad taj nož dopre do kosti (…)”, nož neizdrživog hala, bili su pet dana napolju “(…) gospodin zakuca halkom i povika: ‘Starješinu pozovite!’ (…)”, zove seljaka da izađe. “(…) Kad se, nakon stotinu navaljivanja, (seljak) vratima primače, na koncu se obrati: ‘Šta je, o, dušo očeva?’ (…)” Ovaj termin “o, dušo očeva”, “o, ti cijenjeni, uvaženi”, u njemu je veliki podsmijeh prisutan. Kasnije ćemo vidjeti kada cijela njegova porodica sebi bude kazala: “I jesmo zaslužili da nam se ovako desi.” Ako si ušao na naopak način u bilo koju vezu, ovo te čeka. Ali, iako je došlo do tog pada, imamo Gospodara Koji prašta i Koji će ti pomoći. Vrati se brzo Gospodaru svom i, inšallahu te’ala, prebrodit će se sve poteškoće, a mi ćemo naučiti veliku lekciju, jer na padovima učimo. “(…) Gospodin odvrati: ‘Ja se tih hakkova prolazim. Odričem se toga što sam uobrazio. (…)” Kao da kaže: “Prolazim se svega toga što sam ti sada pokušao nabrojati da bi se mene sjetio. Zaboravi to, ne trebaš mi na to uzvraćati. Odričem se toga što sam uobrazio, pa i ovoga da će mi biti lijepo na selu i da ću biti počašćen, da ću se u grad vratiti opskrbljen, prolazim se svega toga. Daj mi sada samo da se sklonim. Pet dana je bio napolju, mjesec dana je tumarao, kiša je, prolom je oblaka. “(…) Petogodišnju muku vidjeh u pet dana. Moja sirota duša u ovoj vrelini izgara.’ Jedno nasilje od rođaka, jarana i porodice u težini je kao tristo hiljada (…)”, onoga što bi čovjek dobio s druge strane. Hazreti Mevlana hoće da nam podvuče zašto je sada ovako tegobno to podnijeti jer je osjećao blizinu s tom osobom, vidio je u njemu bliska prijatelja. Ili, uz ovaj bejt da spomenemo hazreti Alijinu izreku u kojoj on kaže: “Udarac voljenog najviše boli.” To je zato što nikako ne očekuješ da te s ove strane udari nešto. Poznata je i arapska poslovica: “Čuvaj se zla onoga kome si najviše dobra učinio.” Kada smo sve ovo kazali, nemojmo ispustiti ni onaj hadisi-šerif: “Kad voliš, voli umjereno. Kad mrziš, mrzi umjereno. Jer onaj koga voliš može ti jednog dana postati neprijatelj, a onaj koga mrziš može ti jednog dana postati iskren prijatelj.”

“(…) Zato što srce ne računa na njegovo nasilje i grubost. Njegova duša je priviknuta na njegovu susretljivost i odanost. Sve što je u čovjeku belaja i šiddeta (…)”, te žestine “(…) ovo pouzdano znaj, da je od oprečnosti adetu (…)”, oprečnosti onoga na što si navikao. Od svog prisnog prijatelja navikao si na ljepotu, uvažavanje i sve ono što kod tebe izaziva jedan lijep hal i onda sve što je u čovjeku belaja i šiddeta jeste upravo od ove strane kada ti dođe neugodnost odakle se i ne nadaš i ne računaš nikako da bi to moglo biti. “(…) Potom reče: ‘O, sunce, čija ljubav je na zalasku, ako moju krv prospeš, ja ti halalim. (…)” Kao da sada građanin, odnosno naša pamet, zauzima drugu strategiju u borbi s nefsom koji nas je prevario. Bujrum, možeš i moju krv prosuti, ali makar moju porodicu poštedi. “(…) Noć je kišovita. Daj nam jedan kutak da na Kijametu nađeš popudbinu.’ Seljak odvrati: ‘Ima jedan kutak, baščovanov. Tamo on pazi da vuk ne uleti. Sa strijelom i lukom u ruci radi vuka, da ga ustrijeli ako dođe kakav vuk siloviti. (…)” To je kuća baščovanova, da bi se ta bašča njegova sačuvala od dolaska vuka. “(…) Ako želiš taj hizmet obavljati, to mjesto je tvoje. U protivnom, izvoli, drugo mjesto traži.’ (…)” Kao da seljak malo popušta nakon što ga je građanin zamolio i kazao mu da mu je i njegova krv dozvoljena, kao i radi ovoga “o, sunce”, kada mu se obratio. “(…) Gospodin reče: ‘Stotinu hizmeta ću obavljati. Daj mi mjesto! Taj luk i strijelu u ruku mi stavi. (…)” Sve će, pa i stotine hizmeta obavljati radi svoje porodice. “(…) Ja neću spavati. Čuvat ću vinograd. Ako vuk dođe, glavu ću mu strijelom pogoditi. (…)” Vidjet ćemo kasnije kada dođu drugi, naredni bejtovi, kako seljak, odnosno naš nefs uvijek želi sačuvati ono što on drži svojim. I ovo, taj vuk može svašta nešto biti, neka potencijalna opasnost s te strane. Kada mi tako u svom životu nastupimo, dobro vodimo računa da prije toga svog vuka otkriješ u sebi, pa ćeš onda moći zaštititi onoga preko puta sebe. Nefs je takav, on samo gleda u tom smjeru u svoju korist. Sve će se to na kraju završiti protiv njega samog, ako se taj nefs ne odgoji kako treba. Dakle bujrum, ako hoćeš, radi ovaj posao kako bi se zaštitio njegov interes. Ovdje razmislimo svi koji smo u situaciji da nekoga iznajmljujemo, dajemo mu posao, kako to radimo. Da li i mi ovako ostavljamo samo ovoliko malo prostora, da to nazovemo jednom vrstom ucjene, koristeći njegov težak hal. Evo, građanin traži “daj šta daš”, a seljak će tu njegovu tešku situaciju iskoristiti da bi sačuvao svoju bašču. Sve ono što je rekao: ja, moje meni; eto, to je odraz nefsa nepokornog, nefsa koji nagoni na zlo. Vidite, Mesnevija je ovako široka. Prvo ovo sve moraš u sebi prepoznati, savladati i sve ovo staviti na mjesto koje mu pripada, a onda, ako dođe takva situacija, da to preneseš i drugome. Tek će u toj situaciji ta riječ koristiti onome kome budeš govorio.

“(…) Hakka radi, ne ostavljaj me večeras, o, posjedniče dva srca! Nad glavom mi kiša lije, a ispod mene blato.’ (…)” Vidite kako mu se sada lijepo obraća. Ovo “posjedniče dva srca” može se odnositi da je riječ o dvostruko srčanom čovjeku, da je dupla milost kod njega prisutna, a s druge strane može označavati i licemjerstvo kod čovjeka, dva pristupa po potrebi. Allah ni u jednim prsima nije dao dva srca. Možda je htio da mu kaže da je kod njega upravo izraženo to licemjerstvo, ali lijepa konstrukcija “o, posjedniče dva srca! Nad glavom mi kiša lije, a ispod mene blato” to prikriva. Ovaj me polustih asocirao na ono da su bol i muka rudnik i blagodat, ali pošto smo djeca, mi to ne razumijemo. Mi smo uvijek u ovoj situaciji da nam nad glavom kiša lije i da je ispod nas blato. Allah nas je i stvorio tako, ovaj tjelesni kalup upravo je blato – sinteza vode i zemlje. Također znamo i da je Allah dao takav jedan ajet da iz blata raste lotos, jedan tako lijep cvijet. Dakle, u ovoj našoj tegobi, u ovoj takvoj sintezi bola, odnosno, u zemlji i vodi, postoji takav potencijal da se pojavi lotos iz toga svega. Dakle, ako se na pravi način susretnemo s ovakvim iskušenjima, inšallah, to će prouzrokovati da ne budemo više djeca koja će letjeti za igrom, nego će se iz nas pojaviti ova riznica poput ovog lijepog cvijeta. Najbolji Allahovi robovi imali su najteža iskušenja. Koja je razlika po pitanju tih iskušenja kod njih i kod nas? Suštinska je razlika način na koji su oni to prihvatili i iskoristili. Molimo Gospodara da na pravi način shvatimo šta je to i kako da se okoristimo kada dođu ovakvi trenuci.

“(…) Kutak je bio prazan i on s porodicom ode tamo. Mjesto tijesno, za njih preusko (…).” Eh, ovako je kada ti nefs nudi, ovako izgleda ta njegova širina, tjeskobu ti nudi. Ako izabereš njegove nagovore, neka znaš, makar vani izgledalo da je sav dunjaluk tvoj, ti u svojoj duši imaš ovakav hal tjeskobe. “(…) Kao skakavci, jedno nad drugim poredani. Iz straha od bujice u uglu rupe. Svu noć, besanu, govorili su: ‘O, Bože, ovo nam dolikuje, dolikuje nam, dolikuje!’ (…)” Sada će nam hazreti Mevlana objasniti zašto nam dolikuje da naiđemo na ovakav doček s druge strane. “(…) Ovo je naknada onom ko s bijednicima druguje, ili čojstvo nečovjeku iskazuje. (…)” Zapamtimo dobro ovaj bejt, ovakav hal jeste naknada onome ko s bijednicima druguje, ili ko čojstvo prema nečovjeku iskazuje. “(…) Ovo dolikuje onome koji u uzaludnoj nadi odbaci hizmet prašini plemenitih. (…)” Nadajući se, na osnovu ovih poziva koji dolaze ovako lijepi, uljepšani, mi krenemo na tu stranu, a odbacimo hizmet prašini plemenitih, Allahovim prijateljima. Budi prašina na njihovom pragu! I eto, vidimo ovdje ono što su nam velikani kazali. Da bi čovjek očistio svoj nefs i na taj način stekao Allahovo zadovoljstvo, dvije stvari mora usvojiti: savršen uzor i potpuna pokornost njemu. Kada su poslanici dolazili, govorili su: “Fettebi’uni!” (Slijedite mene!) I onda će vas Allah voljeti, to je put. Pošto nema poslanika, ostali su njihovi varisi, nasljednici i ovo isto za nas važi. Slijedimo te ljude, ako Bog da, i onda se neće ovo desiti. Kada se desi, desilo se i shvatimo da je ovo put i brzo se povratimo. “Ovo dolikuje onome koji u uzaludnoj nadi odbaci hizmet prašini plemenitih”, moramo još jednom ponoviti ovaj bejt.

“(…) Lizati prašinu čistih i njihove zidove bolje ti je od prostaka i njihovih vinograda i ružičnjaka. (…)” Pogledajte, svaki ovaj bejt zlata vrijedi. U početku smo rekli da će se na taj način visoki svijet spustiti na tebe i bit ćeš zaštićen od ovakvih poniženja prostaka. Ovdje mi je naumpao Hajjamov stih: “S pametnim i mudrim prijateljstvo veži / Od prostaka i hulja tisuć milja bježi / ponudi li ti pametan otrov popij ga/za nektarom iz ruke prostaka ne teži.” “(…) Biti rob jednog čovjeka prosvijetljenog srca bolje ti je nego po tjemenu carskih glava hodati. (…)”

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button