politika

Leteći cirkus Čovića i Izetbegovića

Ne postoji apsolutno ništa novo što jedan drugome mogu ili imaju reći, a i vrijeme za dogovor je već poodavno iscrpljeno, posebno kad je o Mostaru riječ

DRAGAN MARKOVINA

Da ne rezultira potpunom blokadom Mostara i Federacije, a dijelom i države, proces pregovora i zajedničkih medijskih istupanja Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića bio bi prilično zabavan. I to ponajprije stoga jer je sadržajno nadrealan i neodoljivo podsjeća na kultni Leteći cirkus Montyja Pythona. Bizarne situacije, još bizarniji dijalozi, utemeljeni u parodiji društvenog momenta i političke teorije kao da su se preslikali u suvremenu Bosnu i Hercegovinu. Ono što nas, međutim, sprečava da stvari čitamo isključivo u tom ključu je ta spomenuta konstantna blokada institucija, uslijed čega pregovore promatranog dvojca možemo jednako tako usporediti s onom uzaludnom, više tragičnom, nego komičnom turnejom šestorice republičkih predsjednika koji su kao pokušavali spriječiti rat za jugoslavensko nasljeđe. Ishod ovih pregovora, koji izgledaju kao kombinacija Montyja Pythona i turneje republičkih predsjednika, na svu sreću neće biti toliko tragičan zbog čitavog niza okolnosti, i to je jedina dobra vijest u vezi s tim. Ona lošija je da nema nikakvih naznaka kako bi mogao donijeti bilo šta novo, a to konkretno znači da ova agonija u vidu pat-pozicije može trajati još godinama. Posljedice te agonije bit će kao i do sada, daljnja demotivacije građana za sudjelovanjem u društvenom, javnom i političkom životu i sve veća nefunkcionalnost institucija.

Mostar grad zatrpan smećem
Kako to konkretno izgleda, možemo vidjeti upravo prethodnih mjeseci i posebno posljednjih dana u Mostaru, u kojem je odavno eksplodirao ozbiljan komunalni i zdravstveni problem vezan uz deponiju smeća, kojeg nisu u stanju riješiti niti pet postojećih komunalnih poduzeća, niti gradonačelnik koji to zapravo nije, niti više vlasti kojih nema. Poanta je da život prolazi i još nitko nije uspio zaustaviti vrijeme, a ista dva lidera, istih dviju stranaka razgovaraju i tvrde da će nastaviti razgovarati i da su rješenja moguća. Nitko, naravno, ne dvoji oko toga da su rješenja moguća i da uvijek treba razgovarati, samo da bi do bilo kakvog dogovora došlo, neovisno o tome radi li se o gradskoj, federalnoj ili državnoj razini, obje strane moraju biti spremne na neke kompromise, odnosno na činjenicu da će zbog tih kompromisa naići na osude manjeg ili većeg dijela vlastitog biračkog tijela. Jednostavno ne postoji nikakav način da se dvije strane oko bilo čega dogovore bez kompromisa, jednako kao što je nemoguće voditi politiku bez rizika i zamjeranja biračima. Samo, da bi se to priznalo, valja zaista imati liderske sposobnosti i želju da se stvari pokrenu i riješe, što je u konkretnom slučaju, u najmanju ruku, vrlo upitno.

Vrijeme za dogovor poodavno isrpljeno
Kako drugačije tumačiti činjenicu da su ta dva čovjeka već godinama neupitni lideri dviju neupitno najjačih nacionalnih stranaka, da se već godinama savršeno dobro poznaju, kako njih dvojica, tako i njihove stranke, da je ne samo njima nego i svima koji prate politička zbivanja jasno koja je dominantna pozicija jednih i drugih i što bi ih konkretno žuljalo kad bi pristali na bilo koji način izaći u susret drugoj strani na svakom od ovih pitanja, da im je obojici jasno kako se u nekom času jednostavno mora postići dogovor, ali ga svejedno već godinama ne postižu? Ne postoji apsolutno ništa novo što jedan drugome mogu ili imaju reći, a i vrijeme za dogovor je već poodavno iscrpljeno, posebno kad je o Mostaru riječ. Jedino što im je zapravo preostalo su dvije stvari. Ili da kažu jedan drugome, a onda i cijeloj javnosti, idemo se konačno dogovoriti i spremni smo popustiti na vrlo konkretan način, slijedeći isti princip za Mostar i za Federaciju, ili da izađu pred javnost i kažu da se nisu spremni dogovoriti jer nisu lideri i boje se posljedica i nepopularnosti te onda zajedno ponude ostavku na sve političke funkcije, kako u stranci, tako i u državi. Jedino nešto od ovoga dvoje bilo bi moralno i društveno odgovorno, a sve drugo smo već imali prilike gledati i znamo napamet.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close