kniževnostkultura

Lamekani : Očisti česmu svoga srca dok se izbistri

Na razmeđu šesanestog i sedamnaestog stoljeća djeluje još jedan izrazito sufijski pjesnik Husein Lamekanija, (Bezmjesni) (? – 1625). Lamekanija je pjesnik čija je poezija natopljena upitnošću o načinu spoznaje Univerzuma, isticanjem ideje o prolaznosti, odnosno ništavosti ovozemaljskog života i okrenutosti jedinoj Istini za koju vrijedi živjeti i stvarati. Njegova poezija obiluje tesavvufskim simbolima i alegorijama. On nastoji putem mirisa, boje i zvuka dovesti do zanosa duha. Ističe estetstko stanje, koje briše razlike između ja i ne-ja, između tuge i radosti. Ideal njegovog življenja, kao i kod drugih sufijskih pjesnika, je duboko vjerovanje u Vječnu Istinu, i upravo to daje snagu njegovom umu i ruci. To je uostalom ideal življenja sufija.

Alija Isaković : Lamekani — Zna se da je Bošnjak. Umro u Carigra­du 1625. Pokopan u bašči Šah-Sultan džamije. Bašagić (1912.) samo ga spominje kao naučnika i pis­ca, na­­­­vo­deći godinu smrti. M. Handžić (1941.) govori o La­me­­ka­ni­­­ju iscrpno i prevodi njegove pjesme s turskog: “U rukopisnoj me­džmui, koja se nalazi u mome posjedu i u kojoj je zabi­lje­žena većina pjesama ovog šejha, on se na­­zi­va poglavicom pri­staša ta­rikata Husamudinom, pozna­tim po­d pseudonimom La­me­ka­ni, rodom Rumi, tj. iz evrop­ske Turske, pristaša bajramijskog tarika. Pravo mu je im­e Husejn. Najpoznatiji mu je pjesnički pseu­do­nim Lameka­ni, tj. Bezmjesni (…) “Pjesnik je svojim pseudonimom Lamekani i Lazemani bez sumnje htio naglasiti da je čovjekovo ‘ja’, prema tome i sam pjesnik, samo jedan produkt objektivnog svijeta – go­­vo­­reći jezikom panteističke filozofije – čovjek je jedan si­­­ćuš­ni odraz jedino bivstvenog Boga. Čovjek je prema ne­iz­­mje­r­no­sti prostora i vremena zaista bezmjesni i bez­vre­me­n­­ski, ka­ko bi se to dalo zaključiti prema učenju La­mekanije.” (Mu­hamed Hadžijahić, 1968.) Učeni Katib Čelebi u svo­joj Fezleki iz­ri­či­to kaže da je Bosnevi, tj. Bošnjak. Meh­med Tahir u svome Osmanli muellifleri spominje da je Lamekani na­pisao u pro­zi jedno djelo pod imenom Vahdetnama. Ajvansaraji u svo­me Vefajkatu spominje da imaju i četiri njegove ras­pra­ve (risale). Katib Čelebi spominje da je imao prilike vid­­jeti po rubu nekih djela bilježaka i rasprava pisanih La­me­kanijinom rukom, iz kojih se vidi da je imao sposob­no­st i u raspravama koje ne spadaju u domen mistike.”

 

Kad si Ti sve, kad je sve zakon

Kad si Ti sve, kad je sve zakon

Šta je ovaj svijet:
suncokreta cvijet il’ mjehurića let?

Tragah dugo, učih iz sveg sebe

al’ ne nađoh ništa osim Tebe.

Šta je briga, šta li strah?

Kamo hrle misli koje nemir tvore?

Sve je prah, sve je tek dah

Prolaznosti koje svemir pore.

U varljivosti ovoj, pitam ja,

Čovjeku gdje mjesto života sja?

“Bez Njega, baz zakona” čitam često

“I čovjek bi postojati presto”.

S turskog: Smail Balić

Pjesma zaljubljenih
Mi smo potpuno pijani od očiju naše ljubavnice,
Zaljubljeni smo u njene solufe.
Poput onog solufa na njenu licu
Mi izludjeli od ljubavi mira nemamo.
Poput njena oka uvijek smo pijani,
I kao svemir uvijek smo u okretanju.
Zaneseni smo i u vrtoglavici kao svemir
Zaljubljeni smo kao vrijeme.
Oprali smo ruke od oba svijeta,
Pogledaj samo kakvi smo ljudi.
O Ti, koji pojiš vječnim pićem,
Pogledaj samo kakvi smo ljudi.
Do ljubavi da stignemo kao Lamekani
I ako smo, prijatelju, kao atom sitni.
S turskog: Mehmed Handžić

 

Dođi na mjesto Harabata da šetamo…

Dođi na mjesto Harabata da šetamo,
Da tamo gledamo krčmaricu mladu, dođi.
Da žrtvujemo razum, srce i vjeru za luk njenih obrva,
Da dušu stavimo štitom od strijele njenih trepavica, dođi.
Da se poklonimo prema mihrabu njenih obrva,
Da onaj madež na njenu licu učinimo svijetlom našeg vida, dođi.
Možda će jedan gutljaj natočiti, od vina svojih rubinskih usana.
Da prosimo nešto uime Boga, da iz duše molimo, dođi.
Da glavu spustimo pred noge starog krčmara (piri-mugana).
Da ovu dušu i srce njemu poklonimo, dođi.
Mlada krčmarica je Božansko svjetlo, otvori oči i vidi.
Da kuću srca učinimo njoj boravištem, dođi.
Krčmarem, piri-muganonom, zovu pira prave spoznaje.
Da opašemo pojas robovanja njemu, dođi.
Za jedan srk ljubavi, da dadnemo bivstvovanje svoje.
Da ostavimo ponos, da odstranimo ime i čast, dođi.
Prijatelju, ako si mi drug, ostavi ovu prolaznu kuću.
Da odlučimo krenuti duhovnome svijetu, dođi.
Hodi, da carstvo bivstvovanja spalimo vatrom ljubavi,
Da njegovu državu porušimo, dođi.
Da na Bajram sastanka s onim koga ljubimo zakoljemo ovna srca svoga.
O Lamekanija, i mi da vještinu pokažemo, dođi.
Očisti česmu svoga srca dok se izbistri.
Upravi oči pravo svome srcu dok ti srce ne postane okom.
Mani se raznih misli, nego posudu svoga srca upravo toj česmi prinesi.
Dok se ta posuda ne napuni tom tekućinom koja daje ugodnost.
Kada je Bog tebe postavio vratarem na vratima svoje kuće,
Onda ti stani na vratima, ne puštaj drugog dok njega ne nađeš.
Sada ne puštaj, jer je kasnije izbaciti teško,
Kada se sotonska vojska postavi u kuću srca.
O zaljubljeni, podaj kuću njenu vlasniku, a ti se s površine
izgubi.
Bez sumnje će vlasnik u svoju kuću doći kada se ti povučeš.
Na ovom svijetu potego sam na hiljade muka i tegoba,
Dok sam našao Božanskog pira i savršenog muršida.
O moj Bezmjesni, ja sam tebe mnogo i mnogo tražio
Dok se nisam uvjerio da ti u mojoj duši boraviš.
S turskog: Mehmed Handžić

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close