Analizavijesti

Kruga 99 : U BiH ne treba uvoditi elektorski sistem glasanja po uzoru na SAD

Elektorski sistem u Sjedinjenim Američkim Državama, koji neki žele prenijeti u Bosnu i Hercegovinu, dosta je zastario i pogrešan je, a mi ćemo ga još nakaradnije prenijeti u BiH, poručeno je danas na redovnoj sesiji “Kruga 99” koja je održana u online formatu na temu “Kvantitativni aspekti izbornih modela i pošteni izbori”.

Uvodničar sesije je bio prof. dr. Ismar Volić sa američkog Wellesley Collegea i direktora Instituta za matematiku i demokratiju, koji je tom prilikom istakao da je kvantitativna politička pismenost apsolutno krucijalna u modernom demokratskom društvu.

– Bez kvantitativne pismenosti u doba tehnologije nema napretka. Ali vrlo se malo pažnje posvećuje političkoj kvantitativnoj pismenosti, i to nije slučaj samo u Bosni i Hercegovini. U Americi je isti slučaj. Ipak, sve više je akademskih radnika i statističara koji su u kolaboraciji sa historičarima i koji su posvećeni tom pitanju – kazao je Volić.

Pojasnio je da su izborni sistemi ogromno polje za istraživanje, dodajući da je to pitanje bitno za Ameriku ali i za BiH. U svom izlaganju posebnu pažnju je posvetio modelu izbora koji je, kako je kazao, bolji nego model relativne većine koji koriste svi, i u Americi i BiH.

Postoji šansa da je izabran neko ko je dobio manjinu glasova

Također je govorio i o elektorskom sistemu u Sjedinjenim Američkim Državama, a koji neki žele prenijeti u BiH.

– Taj sistem je dosta zastario i pogrešan je, a mi ćemo ga još nakaradnije prenijeti u Bosnu i Hercegovinu – istakao je prof. Volić.

Napomenuo je da je i relativna većina “s kojom mi glasamo uglavnom svugdje u svijetu vrlo nesuvisla, nedovoljna, matematički nedovršena”.

– Biranje onog kandidata koji postigne najveći broj glasova zvuči dobro ali je apsolutno pogrešno. Čim postoji tri ili više kandidata, postoji šansa da je izabran neko ko je dobio manjinu glasova, ne nužno više od 50 posto glasova – kazao je prof. Volić.

Istakao je da postoje mnogo bolje alternative, matematički suvisliji modeli glasanja.

– Ipak, elektorski sistem glasanja, koji je u SAD uspostavljen pri osnivanju Amerike, nakon 40 godina već se pokazao lošim u Americi. On je već 200 godina loš sistem u Americi, ali je toliko duboko ukorijenjen u američki sistem, upisan u Ustavu, da ga je teško promijeniti. On je u koliziji sa građanskim glasanjem i oni nisu kompatibilni. Ide na ruku interesnim grupama, određenim američkim državama, tako da ga je teško promijeniti. Svako ko poznaje taj sistem, jasno mu je da taj sistem ne funkcioniše i da treba da se eliminiše. Apsolutno je tragedija da se govori o uvođenju takvog sistema u BiH. On nigdje drugo ne postoji nego u Americi jer niko ne želi takav pogrešan sistem biranja predsjednika – pojasnio je prof. Volić.

Ponovio je da se takav sistem ne treba uvoditi u Bosni i Hercegovini te da je matematički neprimjenjiv.

– Ima probleme kvantitativne i matematičke i pokazuje da on nije model koji može da služi reprezentativnoj demokratiji, jedna osoba jedna glas. Apsolutno je u koliziji sa tim osnovnim principom – kazao je prof. Volić.

Za pobjedu apsolutna većina elektora

Elektorsko glasanje je sistem prema kojem, naprimjer, američkog predsjednika zapravo bira tijelo koje se zove izborni kolegij. Izbornike, odnosno elektore, u kolegij delegira svaka savezna država, ovisno o broju njenih stanovnika, pa ih tako najmnogoljudnija Kalifornija ondje šalje 55, a slijede je Teksas s 38 te New York i Florida, svaka po 29. Slabo naseljene države poput Aljaske, Vermonta, Delawarea, Wyominga ili Montane imaju samo po tri elektora.

Kandidati za američkog predsjednika takmiče se u svakoj državi zasebno, a pobjednik, neovisno kojom razlikom, osvaja sve njene elektore. Pravilo je to u svim saveznim državama, osim u Nebraski i Maineu koje svoje elektore dijele.

Predsjednički kandidat za pobjedu mora dobiti apsolutnu većinu elektora, odnosno 270 od njih 538. Većina od 50 američkih saveznih država tradicionalno je naklonjena nekom od kandidata – republikanskom ili demokratskom i u njima se pobjednik zna unaprijed.

Zato se predsjednički zapravo kandidati bore za glasove u onih desetak saveznih država koje od izbora do izbora ‘šetaju’ na jednu ili drugu stranu. U zadnjih nekoliko izbornih ciklusa tako se najviše pažnje posvećivalo Floridi, Pennsylvaniji, Ohiju ili Michiganu, saveznim državama koje su bogate elektorima, a nisu zabetonirane za jednog kandidata.

Izvor

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
%d bloggers like this: