politika

Kriza u Kazahstanu: Prijeti li Rusiji opasnost od ponavljanja ukrajinskog scenarija?

Fahim Sourani

Poput snježne grudve, ubrzava se iznenadni i dramatični razvoj događaja u Kazahstanu, državi koja se isticala po svojoj političkoj stabilnosti već gotovo 30 godina u odnosu na druge bivše sovjetske republike nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Nasilni protesti u Kazahstanu doveli su do smrtnih ishoda i paralize zračnog saobraćaja. Predsjednik te države je proglasio vanredno stanje na cijeloj teritoriji i prihvatio ostavku vlade, a najistaknutiji predstavnici opozicije pozvali su da se protesti nastave sve do pada režima.

U neredima koji potresaju Kazahstan već nekoliko dana poginulo je osam pripadnika snaga sigurnosti i vojske, a stotine ih je povrijeđeno, javljaju lokalni mediji pozivajući se na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Razvoj događaja i zabrinutost
Brzi razvoj događaja u ovoj zemlji izaziva logičnu zabrinutost Moskve, koja doživljava vrhunac pogoršanja odnosa sa Zapadom zbog krize s Ukrajinom i namjere Sjevernoatlantskog saveza (NATO) da se pod krinkom ove krize proširi na istok.

Komentarajući događaje u Kazahstanu, rusko Ministarstvo vanjskih poslova je saopćilo da pomno prati razvoj tamošnjih događaja, te je u saopćenju izrazilo nadu da će se situacija u susjednoj republici normalizirati.

Kazahstan je najveća republika po površini i količini prirodnih resursa među bivšim sovjetskim republikama nakon Rusije. Drugim riječima, po strateškom značaju nadmašuje Ukrajinu.

Tokom 30 godina nakon raspada Sovjetskog Saveza, ova zemlja se nije suočavala sa značajnijim previranjima. Bivši predsjednik Nursultan Nazarbajev uspio je izgraditi efikasan politički i sigurnosni sistem, a istovremeno se smatra političarem koji je potpuno prihvatljiv za Zapad.

Kontrola i utjecaj
Politički pisac Maxim Artyunov smatra da je potpuno razumljivo da Moskva pomno prati dešavanja u Kazahstanu. Pouke iz ukrajinskog iskustva još uvijek su bolne i svježe u sjećanju, kao što je slučaj i sa poukama iz događaja u Bjelorusiji prije nekoliko mjeseci.

Smatra da bi svaka unutrašnja politička nestabilnost u susjednoj državi poput Kazahstana, koja ima najdužu granicu s Rusijom među svim susjedima, a na čijoj se teritoriji nalazi kosmodrom Bajkonur pod ruskom upravom, mogla ozbiljno utjecati na interese Moskve.

Shodno tome, smatra Artyunov, Moskva neće dozvoliti da Kazahstan izađe iz njenog kruga utjecaja, jer eventualna promjena vlasti u toj državi, konkretno govoreći, predstavlja prijetnju da dođe do preusmjeravanja na nove saveznike, protivnike Moskve, kao što je sada slučaj sa Ukrajinom.

Međutim, u isto vrijeme ističe da će objektivni razlozi učiniti sadašnju ili bilo koju buduću vladu u toj zemlji više ovisnom o podršci Kremlja. Moskva je najjači i najbrži kandidat u pružanju pomoći sadašnjim vladajućim vlastima u borbi protiv posljedica izbijanja ”obojene” revolucije koja bi mogla gurnuti zemlju u skupu spiralu haosa.

Događaji i značaj
Prema tome, smatra isti sagovornik, događaji koji se počinju odvijati u zapadnom Kazahstanu su od velike važnosti za budućnost Kazahstana, a naredni dani će pokazati hoće li se nemiri moći ugušiti u korijenu ili je ovo početak nekog novog i dugotrajnijeg trenda, kaže on.

U tom kontekstu, Konstantin Zatulin, prvi zamjenik predsjednika Komiteta Državne dume za poslove Zajednice nezavisnih država (ZND), isključio je mogućnost da će Kazahstan doživjeti ponavljanje scenarija sa Majdana u Ukrajini, jer je vlast u Nursultanu stroža nego u Kijevu.

Međutim, ukazao je da postoje dva moguća pravca: ili će vlasti ugušiti proteste, ili će protesti dovesti do kolapsa sadašnje strukture vlasti. Međutim, smatra da postoji ”malo razloga” koji bi doveli do pojave drugog scenarija.

Domino efekt
S druge strane, istraživačica međunarodnih odnosa Julia Osmolovskaja kaže da Moskva sa posebnom zabrinutošću prati situaciju u Kazahstanu.

Prema njenom mišljenju, veoma bitnu stvar predstavlja dinamika protestnog raspoloženja. Zvanični uzrok protesta u Kazahstanu bio je rast cijena goriva, ali je to zapravo reakcija na opasne pojave povezane s krizom režima i vlasti u susjednim zemljama, u kojima vladaju autoritarni režimi vladajuće elite i loši socio-ekonomski uslovi.

Osmolovskaja stoga ne isključuje mogućnost domino efekta u cijelom okruženju Rusije, kao i da će se posljedice ovih dešavanja odraziti na značajan dio zemalja srednje Azije.

Prema njenim riječima, u slučaju teorijske pretpostavke da Ruska Federacija bude prinuđena preusmjeriti svoje resurse i snage sa granice sa Ukrajinom kako bi zadržala kontrolu duž svojih drugih granica, Ukrajina će biti prva koja će vidjeti korist u tome.

Turski otisci
S druge strane, stručnjak za pitanja ZND-a Vladimir Lepikhin smatra da vlasti u Kazahstanu neće dozvoliti ”obojenu revoluciju” ni po kojoj cijeni, i da će sada morati uzeti u obzir stajališta liberalnih i zapadno orijentiranih krugova, te nacionalističkih snaga u zemlji.

Pojašnjava da se Kazahstan uvijek trudio ne uplitati u konfrontaciju između Rusije i Zapada, za razliku od bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, koji je, po njegovom mišljenju, savladao igru s ruskim i kineskim kontradikcijama sa zapadnim svijetom kako bi zaštitio režim u Minsku.

Također očekuje da će se slični protesti održati u bilo kojoj drugoj zemlji turkijskog govornog područja u regiji. Objašnjava da Ankara ne nastavlja uzaludno iscrtavati mapu “Organizacije turkijskih država”, ističući da postoje ”turski otisci” u trenutnim protestima u Kazahstanu.

Uloga Zapada
Vladimir Shapovalov, zamjenik direktora Instituta za historiju i politiku Moskovskog pedagoškog univerziteta, ne vjeruje da u trenutnim protestima ima bilo kakvog traga Kine, Turske ili Rusije, jer su ove tri zemlje, prema njegovim riječima, bile zadovoljene aktualnim vlastima u Kazahstanu.

Međutim, što se tiče Zapada, Shapovalov ističe da su trenutna dešavanja dosta slična vanjskom uplitanju i da u tom kontekstu podsjećaju na atlantske taktike zadavanja udaraca “ispod pojasa” Rusiji uoči predstojećih pregovora sa Sjedinjenim Američkim Državama i Sjevernoatlantskim savezom (NATO) 10. januara.

Dodaje da tajming protesta nije nimalo slučajan, te da se u protestima može vidjeti djelovanje ”lutkara” koji pokreću svoje marionete, a to su u ovom slučaju, kako je rekao, velike svjetske sile u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama.

Inostrano uplitanje
Prema Shapovalovu, finansiranje protesta i slanje poruka demonstrantima putem društvenih mreža potkrepljuju ovakvo mišljenje. Smatra da je ovo dobro osmišljen posao, te kako se ovaj proces neće ubrzo završiti u Kazahstanu. Riječ je o pokušaju pokretanja još jedne obojene revolucije, a ne unutrašnjoj konfrontaciji između “klanova”, kazao je.

Podsjetio je na događaje iz 2019. u Kazahstanu, koji su se desili u istim područjima gdje su izbili sadašnji protesti, a doveli su do ostavke Nazarbajeva.

Međutim, trenutna situacija, prema njegovom mišljenju, sadrži “znakove obojene revolucije”, bilo da je riječ o upotrebi istih tehnika, o taktikama koje se koriste ili parolama koje proklamiraju demonstranti.
Izvor

Show More

Leave a Reply

Back to top button