religija

Kriminal, korupcija i pobožnost

Iza prividne pobožnosti, mafijaši skrivaju okrutnost, oni su ubojice s krunicom u ruci ili oko vrata, baš kao što je bio Bernardo Provenzano, šef Cosa nostre

Jozo Š.

Papa Franjo je prošle godine (2020) zatražio od Papinske međunarodne marijanske akademije da napravi studiju o tome u kojoj mjeri mafija zloupotrebljava pučku pobožnost, posebno kult prema Blaženoj Djevici Mariji i da se pronađe rješenje kako bi se pobožnost očistilo od strašnih zloupotreba. Cilj je također i da se oslobode pojedina svetišta i sakralna mjesta koja mafija i kriminalni političari koristi za svoje interese. U projekt su uključeni stručnjaci iz raznih sfera društvenog života: teolozi, sociolozi, pravnici, kriminolozi…

[O cijelom projektu popularni katolički talijanski televizijski kanal Tv2000 snimio je nekoliko emisija pod nazivom „Granice svetoga“. U ovom tekstu ukratko ćemo se upoznati sa sadržajem prve emisije.]

Mafija je kroz povijest nastojala ovladati pučkom pobožnošću, praveći od nje parareligiju u kojoj su oni bili protagonisti, stavljajući sebe na mjesta svetačkih likova. Takve pojave su i danas naveliko prisutne, posebno u južnom dijelu Italije, ali i u drugim dijelovima svijeta.

Gian Matteo Roggio, svećenik, mariolog, smatra da se pobožnost ne mjeri u materijalnoj dobiti ili nekoj drugoj dobiti, kako misle mafijaši, nego se pobožnost očituje u sposobnost da se surađuje sa svima, da svatko napreduje kako bi dao pozitivan doprinos društvu i mogao iza sebe ostaviti bolji svijet u odnosu na ono što je zatekao kad se rodio.

Iza prividne pobožnosti, mafijaši skrivaju okrutnost, oni su ubojice s krunicom u ruci ili oko vrata, baš kao što je bio Bernardo Provenzano, šef Cosa nostre. Dok se skrivao od policije, sklonište mu je bilo prepuno nabožnih predmeta, baš kao i zatvorska ćelija, Bibliju je čitao svaki dan.

Nije uvijek lagano uočiti zloupotrebe, jer su vrlo suptilne, stvarne namjere se često dobro prikrivaju. Mafija obično svoju „odanost“ Bogu izražava prilikom godišnjih procesija u određenim mjesta i na proslavama patrona. Oni žele biti protagonisti tih događaja i pokazati da su prisutni i da upravljaju „svetim“ stvarima, žele da ljudi prihvate njihovu djelatnost koja, kako smatraju, ima božansku autorizaciju.

Ovakve zloupotrebe i probleme treba imenovati, izdvojiti i odstraniti. Naglašava se da to ne radi samo „službena“ mafija, nego i druge osobe koje trgujući pučkom pobožnošću nastoje lakše ostvariti neke partikularne interese.

Karakteristika mafije nije samo u tome da želi uvećati materijalno bogatstvo, nije njima stalo jedino do novca i zarade. Mafija i kriminalni političari žele vlast, žele vladati narodom, držati ga podčinjenog. Mafija je organizacija koja generira korupcija na najvišoj razini, na razini čak višoj od ekonomske koristi: žele u kulturološkom smislu ovladati glavama ljudi. Žele obrazovno, medijski, duhovno ovladati ljudima. A da bi to postigli, žele ovladati pučkom pobožnošću, posebno kultom prema Djevici Mariji. Tako se događalo u prošlosti da su kipovi Marije ili svetaca, koji su bili postavljani u nekom mjestu, okretani prema kući glavnog mafijaša toga mjesta. Time bi se simbolički mještanima odašiljala poruka tko je gospodar mjesta, dakle mafijaš kojemu se i „nebesa“ pokoravaju. A ako mu se „nebesa“ klanjaju, to bi isto morali činiti i obični smrtnici. I doista je tako i bilo: kada bi procesija naišla pokraj kuće glavnog lokalnog mafijaša, svi bi zastali, okrenuli se prema kući, naklonili i nastavili dalje.

U pučkoj pobožnosti Marija se razumijeva kao posrednica između Boga i ljudi. Upravo tu činjenicu koriste mafijaši i kriminalni političari, tražeći uvijek načina da sebe postave na to „posredničko“ mjesto, umjesto Marije. Mafija se vidi duboko ukorijenjenom u povijest određenog teritorija, povijest koja često ide stoljećima unatrag. Stoga mafija želi biti predstavnik te kulturne povijesti.

Prvi otvoreni obračun koji je došao s vrha Katoličke crkve protiv mafije i infiltriranja kriminala u religioznu praksu bio je govor Pape Ivana Pavla II, koji je održao 9. svibnja 1993. u Agrigentu, gradu na Siciliji. Papa je otvoreno osudio zločinačko djelovanje mafije koje ugrožava mir i živote normalnih ljudi. Uputio je svoj nezaboravni krik protiv onih koji ubijaju nevine, uništavaju život. “Rekao sam: Ne ubij? Nitko, nijedan čovjek, nijedna skupina ljudska, mafija ne smije promijeniti niti pogaziti to najsvetije božansko pravo. Ovaj narod, sicilijanski, životno jer ugrožen, a voli život, ljubi život, daruje život, taj narod ne može stalno živjeti pod opresijom protivne civilizacije, civilizacije smrti. Ovdje mora biti civilizacija života. U ime Krista raspetoga i uskrsloga, u ime Krista koji je život, put, istina. Kažem odgovornima, obratite se…“

Po učenju Katoličke crkve, svatko tko se ponaša na ovakav način, tko je član organizacije koja generira zlo u društvu po samoj je toj činjenici ekskomuniciran, izopćen, nije član Crkve. Ali se vrhunska perverznost mafije očituje upravo u tome što se oni kod naroda predstavljaju kao oni koji narodu čine dobro, a zapravo su proizvođači zla i uništavatelji zajedničkoga dobra.

Devijantna duhovnost kod samih vjernika također ide na ruku mafijašima, jer takva duhovnost ima ekonomsku računicu. U izopačenim glavama se smatra da onaj tko stoji dobro, tko ima materijalno bogatstvo, kao takav je od Boga blagoslovljen i može raditi što god hoće, dok oni koji stoje loše, prokleti su i od Boga i može ih se odbaciti. Devijantna duhovnost uvijek ima vezu s novcem i ekonomskim interesima.

Poslije govora Pape Ivana Pavla II. protiv mafije, uslijedila je serija napada i ubojstava na suce, istražitelje i svećenike koji su otvoreno govorili protiv mafije. Svatko tko u određenom mjestu progovori protiv mafijaša koji se smatraju gospodarima mjesta, riskira da bude ubijen. Posebno je potresan slučaj svećenika, župnika Pino-a Puglisi-a, koji se evanđeljem i socijalnim naukom Crkve borio protiv mafijaša (Cosa nostra). Ubijen je u Brancacciu, kraj Palerma u rujnu 1993. Proglašen je blaženim (2013), prvim mučenikom ubijenim od mafije. Mafija nema selekciju, nego ubija sve, bez skrupula.

Papa Franjo također izravno i stalno govori protiv društvenoga zla korupcije i kriminala. Poznata je njegova izravna, povijesna ekskomunikacije mafijaša, koje je nazvao “klanjaocima zla“, u Cassanu allo Ionio (Calabria), 21. 6. 2014. Papa je otvoreno imenovao trenutno najmoćniju talijansku mafijašku organizaciju, i jednu od najmoćnijih u svijetu, kazavši: “Ndrangheta je ovo: klanjanje zlu, prezir zajedničkog dobra… Tome zlu treba reći – ne! Crkva koja toliko odgaja savjesti treba se uvijek više založiti da prevlada dobro. To od nas traže naši mladi… naši mladi potrebni nade… Oni koji su u svome životu izabrali ovaj put, zlo, zli put, kao što su mafijaši, nisu u zajedništvu s Bogom, oni su ekskomunicirani.“ Onaj tko sistemski korumpira ili onaj koji na bilo koji način pristaje uz mafijaške organizacije, obredom inicijacije ili podrškom sa strane, izopćen je, zato što se tu radi o smišljenom i razrađenom planu proizvodnje društvenoga zla zbog kojega pate nevini.

Mariolog G. M. Roggio tvrdi da pučku pobožnost treba očistiti ne samo od ovakvih teških koruptivnih zloupotreba, nego i od svega što nije u naravi pobožnosti. Stoga on predlaže nekoliko načela kojima bi se trebalo voditi pri sudjelovanje u pučkoj pobožnosti, posebno u procesijama: 1. međusobno poštovanje; 2. Bogu bez novca – ne treba nositi novac u pobožnosti (vjernici često oko kipova ostavljaju novce, s tim treba prestati); 3. potrebna je svijest da se čovjek uvijek obraća Bogu, po zagovoru Marije ili svetaca, i da rezultat pobožnosti bude više humanosti, da naša mjesta, kvartovi, putevi, naši životi postanu ljudskiji, dakle – uvećavanje humanosti; 4. nikada se ne traži samo vlastito dobro, nego, kako je kazao sv. Pavao, staviti dobro drugoga iznad vlastitoga.


Nadamo se da će i crkvene strukture na našim prostorima odazvati ovoj inicijativi Pape Franje za Italiju i da se barem započne pričati o zloupotrebama religije od strane mafijaških organizacija koje su kod nas u dobroj mjeri, kako mnogi tvrde, utjelovljene u političkim organizacijama i državnim strukturama. No, imajući u vidu činjenicu bliskih odnosa spomenutih organizacija s crkvenim strukturama.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close