kinematografijakultura

Kinematografija u službi politike: “Ide li Dara iz Jasenovca” stopama “Boja na Kosovu”

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik poručio je danas da Srbi nikad nisu bili svjesniji svog identiteta nego što su u ovom trenutku i da je najvažnije da svi Srbi imaju zajedničke stavove po pitanju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Ovo je Dodik rekao u intervjuu za, na ovom prostoru, relativno nepoznatu televiziju srpske dijaspore “MIS”, sa sjedištem u australskom gradu Sidney. U ovom intervjuu, koji se može pronaći na YouTube kanalu pomenuute televizije, Dodik je iznio niz skandaloznih izjava poput one da su se preci svih Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu borili u Handžar diviziji, kao i da BiH ne treba postojati jer narodi koji u njoj žive ne mogu jedni bez drugih.

Bitan je tajming

Pomenutom televizijom, njenom uređivačkom politikom i izborom gostiju koji komentiraju stvari o kojima, blago rečeno, nemaju ni elementarnog znanja, ovaj put se nećemo baviti. Dodikove izjave, ma kako gnusne one bile, također ne treba komentarisati jer više nikog ne čude. Ono što je u ovom Dodikovom, a i jučerašnjem medijskom istupu reditelja Predraga Antonijevića, gdje se ismijavao sa logorima u okolici Prijedora, simptomatično i bitno jeste tajming.

Prije nekoliko dana bila je zvanična TV premijera srbijanskog filma “Dara iz Jasenovca” na ovim prostorima. Film koji se bavi veoma teškom tematikom, zločinima u najvećem koncentracionom logoru na ovim prostorima – ustaškom logoru Jasenovac, najavljen je kao remek djelo srpske kinematografije i kandidat Srbije u ovogodišnjoj utrci za nagradu Oscar. No, već nakon prikazivanja za usku publiku koju pretežno čine filmski kritičari, postalo je jasno da ovaj film nema umjetničku, nego isključivo propagandnu vrijednost.

Namjera da se prikaže tragično stradanje Srba u jednom od najvećih zločina nad ovim narodom u njegovoj historiji, koje je neosporno i koje niko pri zdravom razumu ne dovodi u pitanje, u potpunosti je (namjerno) potisnuta strahovitim vizuelnim scenama klanja, seksa i mučenja koje svakog normalnog gledaoca tjeraju da okrene glavu od filmskog platna. I tu se zapravo, bez ikakve suptilnosti šalje poruka publici – a ta poruka nije o ljubavi i poštovanju žrtve svog naroda, nego upravo suprotna – mržnji i osveti prema onom drugom, u ovom slučaju hrvatskom.

Svesrpsko jedinstvo

I tu se sad vraćamo na početak i medijske istupe Dodika, Marića, Antonijevića i mnogih drugih srpskih zvaničnika, koji su nakon gledanja ovog filma poslali “snažne” poruke, one o srpskom jedinstvu. A svi narodi bivše Jugoslavije dobro znaju šta je to, u ne tako davnoj prošlosti značilo.

Jer, prije samo 32 godine snimljen je još jedan film o velikom stradanju srpskog naroda – “Boj na Kosovu”. Film je poslužio svrsi kojoj je i namjenjen – kao pamflet velikosrpske ideje i kao podloga za osvetu zbog velikog poraza srpske vojske u borbi protiv Osmanlija. Ratni zločinci Slobodan Milošević, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, prije i tokom agrasije na BiH koristili su ga kao motivaciono sredstvo za svoje vojnike.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close