kniževnostkultura

Michael Sells nije pristao da šuti o Genocidu nad Bošnjacima

Profesor u oblastima kur'anskih studija; Sufizam; poezija; mistična literatura (grčka, islamska, kršćanska i jevrejska); i religija i nasilje u univerzitet Chicago

MIRZET HAMZIĆ

Bio je jedan od osnivača Bosanske zajednice pri Haverfordu, neprofitne organizacije koja je posvećena otporu vjerskim progonima, rasizmu i genocidu i bori se za tolerantno multireligijsko društvo u Bosni i Hercegovini i širom svijeta. Njegovi komentari i pojavljivanja u medijima imali su za cilj da američku javnost trgnu iz mrtvila, a posebnu pažnju zaslužuju njegove argumentirane polemike s uvaženim neodgovornim ličnostima američke javne i političke pozornice, uključujući, između ostalih, i Henryja Kissingera. Za knjigu Iznevjereni most rečeno je da je učvrstila bivšu ministricu vanjskih poslova SAD Madeleine Albright u njenoj odlučnosti da se silom suprotstavi sili, a američkog predsjednika Clintona s puta kolebanja i nedoumica gurnula ka aktivnijoj ulozi.
Da je neko od evropskih plemena pokorilo Balkan na kraju 15. stoljeća, pravoslavni narodi mogli bi ostati u svojoj vjeri jedan dan. Isto bi bilo da se desilo i u nekoliko narednih stoljeća jer je parola Čija je zemlja, onoga je i vjera (Cuius regio, eius religio) i u različitim oblicima ostala dugo na snazi. Ovim nikako ne želimo kazati da je potpadanje pod bilo čiju vladavinu dobro ili čak prihvatljivo, ali svakako da možemo potvrditi da su narodi koji su potpadali pod tuđe utjecaje imali i različite posljedice. Nećemo zastajati na suprotnim primjerima kojih je kroz historiju bilo i ponovit ćemo ono što je Hegel rekao za povijest ljudskog roda – krvavi mesarski panj.

Međutim, Evropa se poslije Drugog svjetskog rata pacificirala do mjere da je rat postao tabu i jedini prostor koji je ostao kao moguće ratno žarište jeste Balkansko poluostrvo. Ostavili su etikete tipa bure baruta, područje drevnih antagonizama i sl. a da za to nije bilo opravdanih historijskih razloga. Zla i ubijanja je bilo, ali ništa više nego u ostalim dijelovima svijeta. Idući dublje u historiju, uvidjeli bi da su sukobi bili manje intenzivni nego, recimo, na zapadu ili sjeveru Evrope.

Zašto je od Balkana napravljena crna legenda ili zašto su mit i religija nadvladali historijske činjenice, doticali su naučnici različitih interesiranja, a jedan od onih koji se u pravom smislu riječi bavio ovom vrstom problema jeste američki historičar Michael Sells. Kada je ova tema u pitanju, dragocjene su napomene koje možemo naći u knjigama: Lars Fredrik Händler Svendsen – Filozofija zla, Alexander Demandt – Vandalizam: nasilje nad kulturom jer su pojedini balkanski narodi našli svoje mjesto u temama koje Svendsen i Demandt globalno obrađuju. Zlo i vandalizam nad kulturnom baštinom u Agresiji na Bosnu i Hercegovinu ispisali su nove stranice ove pošasti duge koliko i ljudsko trajanje. Nije nam tema nabrajanje novijih ozbiljnijih istraživanja Balkana koja su dobrim dijelom inicirana Agresijom na Bosnu i Hercegovinu, a koja su trebala, bar donekle, razbiti stereotipe o Balkanu kao prostoru nepremostive mržnje. Ono što su radili Robert J. Donia, John Van Antwerp, Noel Robert Malcolm, naprimjer, koliko je god dragocjeno, ne nudi onu vrstu analize koja će precizno imenovati razloge koji su u konačnici doveli do genocida u Bosni i Hercegovini.

Za tu vrstu hirurški preciznog istraživanja i nedvojbenog imenovanja zahvalnost dugujemo Michaelu Sellsu, danas penzioniranom američkom historičaru i izuzetnom poznavaocu religija. Islama posebno. Studijom Iznevjereni most: religija i genocid u Bosni (printana 1998, a na bosanski prevedena 2002) Sells se nametnuo za jednog od najboljih poznavalaca o ulozi religije na putu do genocida u Srebrenici. Inače, Michael A. Sells rukovodio je Odjeljenjem za religiju na koledžu Haverford u američkoj državi Pennsylvaniji. Osnovan prije gotovo dvije stotine godina u maloj kvekerskoj zajednici, koledž je održavao ideje i težnje svog okruženja. Koledž ni danas nije povezan ni s jednom religijom, no vrijednosti individualnog dostojanstva, akademskih pregnuća i tolerancija, na kojima je ova institucija utemeljena, ostaju težište njenog karaktera. Sells, dakle, odbija svaku vrstu nasilja (sadržaj knjige neke je mogao začuditi), ali u slučaju Bosne nije se mogao dvoumiti: nametanje embarga na uvoz oružja za odbranu predstavljalo je saučesništvo s ubicama, a organiziranje humanitarnih konvoja kroz predjele kojima su gospodarili raspojasani lokalni pljačkaši moglo je značiti samo pranje ruku od genocida koji se odvijao pred očima svijeta.

Michael Sells u svoja je mnogobrojna interesiranja uključio Bosnu i Hercegovinu kao kveker i učenjak koji odgovornost intelektualca vidi u onome što taj preduzima, ili ne preduzima, na građenju istinskih vrijednosti humanog društva, ali i kao čovjek porijeklom iz ovih krajeva. Profesor je komparativne religije (islama, hinduizma, budizma, taoizma, kršćanstva i judaizma), znalac više jezika (arapski – klasični, savremeni standardni i njegovi egipatski i tuniski dijalekti, te francuski, latinski, klasični grčki, italijanski, španski, njemački, plus nešto hebrejskog i perzijskog), proučavalac filozofije (islamska misao, Kur’an, sufizam), mistike (grčke, kršćanske, islamske, hebrejske) i književnosti (Kur’an, sufizam, savremena arapska književnost, klasična kasida, ljubavna lirika – arapska, turska, hebrejska, perzijska, urdu, i sveti tekstovi u hinduizmu, islamu, budizmu, kršćanstvu i judaizmu), te prevodilac (između ostalog i sa srednjovjekovnog francuskog i njemačkog) i putnik i gostujući predavač (Egipat, Italija, Tunis). Objavio je četiri knjige o arapskoj ljubavnoj poeziji, a za knjigu Pristup Kur’anu, objavljenu 1999. godine i u formi CD-a, s novim prijevodima, esejima i komentarima, dobio je prestižnu nagradu (jednu od mnogih) “Columbia Arabic-English Translation Prize”. Bio je jedan od osnivača Bosanske zajednice pri Haverfordu, neprofitne organizacije koja je posvećena otporu vjerskim progonima, rasizmu i genocidu i bori se za tolerantno multireligijsko društvo u Bosni i Hercegovini i širom svijeta. Njegovi komentari i pojavljivanja u medijima imali su za cilj da američku javnost trgnu iz mrtvila, a posebnu pažnju zaslužuju njegove argumentirane polemike s uvaženim neodgovornim ličnostima američke javne i političke pozornice, uključujući, između ostalih, i Henryja Kissingera.

Za knjigu Iznevjereni most rečeno je da je učvrstila bivšu ministricu vanjskih poslova Sjedinjenih Država Madeleine Albright u njenoj odlučnosti da se silom suprotstavi sili, a američkog predsjednika Clintona s puta kolebanja i nedoumica gurnula ka aktivnijoj ulozi Amerike u navodno evropskim pitanjima. Profesor Michael A. Sells održava jednu od najopsežnijih web-stranica na internetu posvećenih ratnim zločinima i ljudskim pravima na Balkanu, s hiljadama stranica dokumenata i fotografija vjerskih objekata i gradova, prije i poslije razaranja, koji su pretrpjeli “etničko čišćenje”.

Sells knjigu adresira na uspomenu svoje majke Simone Sally Trbovich, a posvećuje desetinama hiljada bosanskih civila o čijoj se sudbini ništa ne zna; posvećena je naporima da se oni pronađu ukoliko su živi, da se ispriča njihova sudbina ukoliko nisu i da se privedu sudu pravde oni koji su im naudili; posvećena je mogućnosti da se ostvari istinski mir.

S prvim rečenicama razvijanja pitanja koja knjiga donosi Sells imenuje polaznu poziciju: dokazi u Bosni navode na zaključke koji su koliko neizbježni toliko i nesvarljivi. Došlo je do genocida. Genocid je izveden uz odobrenje zapadnih vlada i uz kršenje Povelje Ujedinjenih naroda i Konvencije o genocidu iz 1948. godine. Genocid je motiviran i u velikoj mjeri opravdan vjerskim nacionalizmom utemeljenim na vjerskim simbolima, koji su finansijski i vojno potpomagale Srbija i Hrvatska. Žrtve tog genocida prije svih su bili Bošnjaci, odabrani za uništenje zbog svoje vjere.

Sve što nalazimo u ostatku studije posvjedočit će da je genocid logička posljedica svega što se dešavalo od početka 19. stoljeća i načinima kako će se tumačiti period od Kosovske bitke do sprovođenja genocida na terenu.

U srži vjerskog nacionalizma koji je iskorišten kako bi se motivirala i opravdala agresija na Bosnu i Hercegovinu, a posebno na Bošnjake, kaže Sells, leži isti mit o ubici Krista, koji je u prošlosti eksploatiran kako bi se potakli napadi na Jevreje. Kako su Bošnjaci, narod čija je religija nastala šest stoljeća poslije Isusa, mogli biti izabrani za genocid kao ubice Krista i izdajnici nacije – to ova knjiga pokušava razjasniti. Stoga srpski i hrvatski kleronacionalisti formirali su mitski lik zlog Osmanlije. Priče o osmanskoj izopačenosti koje leže u srcu tih nacionalističkih mitologija, po Sellsu, ne odgovaraju dokazima. U daljem tekstu autor se pita: Ukoliko su – kako to tvrde hrvatske i srpske vjerske vođe i akademici – Osmanlije neprekidno klale hrišćane, otkud to da su tako velike grupe katolika i pravoslavaca ne samo opstale već su se u nekim slučajevima razvijale i doživjele procvat pod osmanskom upravom? Ukoliko su – kako danas tvrde nacionalni mitovi – Osmanlije provele pet stotina godina pomno iskorjenjujući sve tragove kršćanstva, kako to da je tako veličanstveno drevno naslijeđe katoličkog i pravoslavnog hrišćanstva – rukopisi, likovna umjetnost, arhitektura – tako dobro očuvano tokom osmanske uprave? Ukoliko je islam u suštini vjera zasnovana na prisilnoj konverziji i progonima, kako to da su pravoslavno i katoličko stanovništvo ne samo uspjeli da se održe tokom pet stoljeća osmanske uprave već su se i namnožili?

Na liku mitski zlog Osmanlije u 19. stoljeću srpski nacionalisti razvijaju tri mita – prelazak na islam zasnovan jedino na kukavičluku i pohlepi, stabilne etnoreligijske grupe koje se održavaju tokom stoljeća i potpuna izopačenost osmanske uprave – postali su temelj nove vjerske ideologije, hristoslavizma, vjerovanja da su Slaveni hrišćani po prirodi i da bilo kakvo prelaženje iz hrišćanstva u drugu vjeru podrazumijeva izdaju slavenske rase.

Međutim, razvijanje kosovske priče prema kojoj su slavenski muslimani i Srbi drevni i sudbonosni neprijatelji skorijeg je porijekla; nju su konstruirali srpski nacionalisti u devetnaestom stoljeću i projicirali unatrag na Kosovsku bitku iz 1389. godine, a onda još dalje unatrag, do samog postajanja svijeta. Ova prilično nedavna nacionalna mitologija ponovo je oživjela krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća u Jugoslaviji.

S tako uspostavljenim relacijama agresija je mogla početi. Istrebljenje poturica sprovedeno sredinom 19. stoljeća doživljava svoju reprizu. Za izmišljeno zlo – stvarano surovo uništavanje.

Sells, kojemu je majka srpskog porijekla, nije pristao da šuti. Uložio je ogroman intelektualni napor kako bi pojasnio skoro dvjestogodišnji kontinuitet zločina nad Bošnjacima, opečaćen genocidom u julu 1995. godine na području Srebrenice.

Kako to obično biva (nerijetko prerasta u stereotip), Sells ne gubi nadu: Vojske srpskih i hrvatskih vjerskih nacionalista uzele su za cilj bosansku kulturu, spomenike, kulturne prvake, učitelje i studente, tako da bi jednog dana zagovornici vjerskog aparthejda u Bosni mogli izjaviti: Bosanska kultura ne postoji, ali kulture je teško ubiti. Vatra koja je bila namijenjena da ih uništi može ih umjesto toga očeličiti.

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button