politika

Janšu treba uzeti ozbiljno

Ne radi se samo o tome da bi se konačni “raspad Jugoslavije” obavio “razlazom” BiH unutar BiH nego o prekrajanju gotovo svih granica zemalja nastalih iz bivše države. Osim slovenačkih, naravno

HAJRUDIN SOMUN

Kad premijer Slovenije Janez Janša kaže da nije poslao nikakav “non-paper” u Bruxelles u kojem se govori o “mirnoj, konačnoj disoluciji SFRJ”, a misli se prije svega na raspad Bosne i Hercegovine, djeluje krajnje neuvjerljivo. Diplomatija je često više u nerečenom, nego izrečenom. Najprije se dogovara u kuloarima, na večerama ili za kockarskim, pa tek onda pregovaračkim stolom. A gdje je tek IT tehnologija. Na Janšin pokušaj izvlačenja odgovorio bi mu “glupi Bosanec” gledajući u svoj pametni mobilni: “Čuj, nije se vidio s Michelom dva mjeseca!”.

PREKRAJANJE SVIH GRANICA, OSIM SLOVENAČKIH

Ako i ima dileme da li postoji takvo pismo, nema je o tome ko ga je mogao poslati i o njegovom veoma mogućem sadržaju koji se može iščitati iz tema koje su izvukli mediji. Oslanjajući se na anonimne izvore i političko stanje na terenu Balkana, ovih dana se pričalo kako se tu ne radi samo o tome da bi se konačni “raspad Jugoslavije” obavio “razlazom” BiH unutar BiH nego o prekrajanju gotovo svih granica zemalja nastalih iz bivše države. Osim slovenačkih, naravno.

Prvo, takav projekat budućeg Balkana mogao je imati upravo Janez Janša, bar što se tiče Bosne i Hercegovine. Ne samo što je bio jedan od pokretača raspada Jugoslavije nego što je nešto posebno kivan što se BiH već tada nije rasturila na Srbiju i Hrvatsku, a od restlova se formirala muslimanska državica kojom bi se Evropi iz Ljubljane, ali ne samo iz Ljubljane, mahalo o njenoj ugroženosti od “islamskog terorizma”. Ovdje bi se u zagradi moglo podsjetiti na ona ne baš davna upozorenja bivše predsjednice Hrvatske o hiljadama takvih terorista u BiH. A što se tiče Janše, on je tu nešto nedavno smušeno tvitovao o Srebrenici. Ne samo da nije spomenuo da je tamo bio genocid nego je i tu vidio prste komunizma. Pa su tim povodom tri slovenska evropska poslanika iz liberalne političke grupe Obnova pisala predsjedniku Evropskog parlamenta i pozvala ga da pokrene ozbiljnu evropsku političku diskusiju o jačanju desničarskog pokreta u EU i “historijskog revizionizma, koji utjelovljuje i Janša”.

Srebrenica je za cijelu Bosnu i Hercegovinu mjerilo odnosa prema njenoj cjelovitosti i suverenitetu, a za muslimanske vjernike ne može biti veće uvrede od one kakvu je počinio Janez Janša kad je početkom marta na svom Twitteru podijelio poruku drugog korisnika u kojoj je pisalo: “Na današnji dan, 21. februara 1848, prvi put je objavljen ‘Komunistički manifest’ koji su napisali njemački ljevičari Karl Marx i Friedrich Engels. Ni jedna druga knjiga nije prouzročila više smrti, patnje, zatiranja, siromaštva i društvene zaostalosti osim Kur’ana”.
Drugo, liberalna Slovenija tvrdi da mišljenje premijera Janše nije mišljenje opozicije i najvećeg dijela Slovenaca. Njegova politička moć dopire samo do četvrtinu glasača, brane se, ali on ipak pobjeđuje na izborima. Kao Berlusconi što je pobjeđivao u Italiji ili Orban u Mađarskoj. Janša je samo vrh ledenog brijega, rasprostranjenog i ekstremno zabrinjavajućeg trenda historijskog revizionizma i relativizma, koji dovodi do alarmantnog porasta desničarskih i populističkih snaga širom Europske unije. Upravo tako kažu i u slovenskom parlamentu. Ali ne mogu da u svojoj zemlji spriječe taj proces, koji je zahvatio dobar dio EU, a prijeti i njenim najvažnijim članicama, Francuskoj i Njemačkoj. Ljevica je odavno uspavana, nesvjesna opasnosti da je nestane na Starom kontinentu. Slušam pa ne mogu da vjerujem kako jedan socijaldemokrata iz Bundestaga, naše “balkanske krvi”, neku večer na N1 kaže kako je njemačka desnica na margini i kako će Janšino pismo završiti u korpi za smeće.
Treće, živi bili pa vidjeli.

Nije li slovenski predsjednik Borut Pahor potvrdio da je članove Predsjedništva BiH Džaferovića i Komšića pitao: “Možete li se u BiH uopće mirno razdvojiti?”. Te da je poslije posjete Sarajevu postao još više uvjeren u to da se “Evropska unija našla pred nezgodnom situacijom” i da “mora, ne preko noći, ali brzo donijeti odluku o budućnosti Zapadnog Balkana”. Inače, “ako nastavi po starome, svašta će se dogoditi”. Vjerujem da je Pahorovo pitanje bilo dobronamjerno, kao što je i većina Slovenaca dobronamjerna prema BiH. Bila je takva i u teškim godinama rata protiv BiH. Tadašnji predsjednik Milan Kučan bio je veliki prijatelj i zagovornik nezavisnosti BiH, na razne načine je pomagao u njenoj odbrani od agresije, ali je znao upozoriti na dvoličnost politike vodećih zemalja tadašnje Evropske zajednice. Sjetim se često sastanka na vrhu EZ-a u Bruxellesu posvećenog krizi u Jugoslaviji, na kojem su posljednji put na istom skupu bili predsjednici svih republika. Kad sam predsjednika Kučana u pauzi uvjeravao u to da će se Bosna spasiti i sačuvati, on je, klimajući glavom, otprilike rekao: “Nemojte biti toliko uvjereni, možda vam se crno piše”. Tako i predsjednik Pahor danas kaže da je “zagovornik teritorijalnog integriteta BiH i da redovno upozorava protiv ideja o raspadu BiH i prekrajanju granica na Zapadnom Balkanu”. Ali se u Bruxellesu svašta priča. Izgleda da tamo premijer Slovenije ima više istomišljenika nego njen predsjednik, koji takođe možda više zna nego što javno kaže.

DODIK IZVLAČI ONO ŠTO NJEMU ODGOVARA

Ono što i Janšinom pismu i Pahorovom pitanju daje posebnu težinu jeste njihov tajming. Nije samo to što jedna mala članica EU želi da se pred velikim pokaže da ima snage za diplomatski megdan, pa se Janez Janša sprema da ispali top prema Balkanu s kojeg misli da se zauvijek iselio. Nego što se istovremeno, iz dana u dan, zaoštrava stanje izvan Balkana i BiH. Ruske trupe se gomilaju na granici s Ukrajinom, a novi kontingent američkih vojnika stiže u Evropu. Zar to ne ide naruku prijetnjama Milorada Dodika, koji iz sata u sat ponavlja prijetnje o otcjepljenju entiteta RS od BiH? Trljao je ruke od zadovoljstva kad je američki državni sekretar Blinken poručio bosanskim liderima da nema ništa od Daytona 2. A iz konteksta jasne podrške Bidenove administracije teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH u jučerašnjem saopštenju američke ambasade Dodik izvlači ono što njemu odgovara, pa kaže da se slaže “da entiteti nemaju perspektive mimo BiH, jer da nema BiH, entiteti više ne bi bili entiteti, već samostalne države”. E takvu jednu državu on sanja i može je sutra proglasiti u entitetskoj Narodnoj skupštini. Ne mora je priznati Bidenova Amerika, ali njemu je dosta da je prizna Putinova Rusija, kao što priznaje, hrani i naoružava tzv. nezavisne državice Abhaziju i Južnu Osetiju na obalama Crnog mora u kojem se takođe baš ovih dana sučeljavaju ruska i američka vojna mornarica.
U taj širi kontekst i ja stavljam navodni Janšin “non-paper” Evropskom vijeću dok se sve pojedinosti ne istjeraju načistac. Možda baš u Bruxellesu. A od mnoštva reagovanja treba uzeti veoma ozbiljno ono jedne liberalne Slovenke, poslanice Evropskog parlamenta Tanje Fajon koja kaže da bi Janšino “neodgovorno ponašanje moglo dovesti do novog rata na Balkanu”. A posebno mi se dopalo još jedno, sjajnog crnogorskog intelektualca Andreja Nikolaidisa. Ne toliko zato što je rekao da bi podjela BiH dovela do toga da bi Bošnjaci i Crnogorci bili pretvoreni u “Palestince i Kurde”, nego da je “sama činjenica da neko u Evropskoj uniji razmišlja o razgradnji Bosne i Hercegovine – poniženje i pljuvanje na žrtve rata i genocida”.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button