politika

Izborna pometnja od Amerike do Balkana

Nema se što više reći kako loše vlada Amerikom od onoga što sami Amerikanci govore i pišu, ali Trump ne može odgoditi izbore niti namjestiti da na njima pobijedi njegov kandidat, kao što se događa u Rusiji ili Kini

Hajrudin Somun

 

Otkako je ustanovljena izborna demokratija, ili bar dok se ne dokaže da nije namjerno izazvan, nikad jedan prirodni faktor poput pandemije smrtonosnog virusa nije unio toliko pometnje oko ljudskog prava da bira svoje predstavnike u vlasti kao u ovoj godini. Već prvog dana 2020, da uzmemo samo najbližu Evropu, na izborima u Slovačkoj poražena je ljevica, a petog je Hrvatska dobila novog predsjednika. Tokom godine trebalo je da se održe izbori za različite stepene vlasti u Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Nije ni sredina godine, a oni koji su na vlasti, ili koji namjeravaju da je osvoje, još se kolebaju da li zakazati izbore ili na njih izići.

Greška za greškom

Tako je, uglavnom, u cijelom svijetu. Održati ili ne održati izbore, zavisi od mnogo čega što je nametnulo, politici i demokratiji strano, stanje jedne prirodne pojave. Ona pruža priliku mnogim politikama i političarima da ostanu na vlasti pozivajući se na uspješno suočavanje s pandemijom i njeno vođenje ka smirivanju. Mnogi političari očekuju da će dobiti novi mandat koristeći se strahom ljudi koji se u takvoj smrtnoj opasnosti oslanjaju na vlasti, kakve god one bile. Neki ubrzavaju izbore kako taj strah ne bi prerastao u nezadovoljstvo, otpor, štrajkove pa i nerede kada se smanji opasnost od pandemije, a nastupe neizbježne ekonomske posljedice. “Riječ je ne samo o zdravlju naših građana nego i zdravlju naših demokratija”, zaključuje u jednoj studiji britanski Foreign Policy Center, pa postavlja pitanje: “Je li moguće postići balans između to dvoje pa organizovati izbore?” Autori te studije Beata Martin-Rozumilowicz i Rasťo Kužel čak smatraju da se “neki lideri više brinu o svome političkom životu nego o životu svojih građana kad krenu u pripreme za izbore”. Uzeli su za primjer Aleksandra Lukašenka, koji namjerava da na predsjedničkim izborima krajem avgusta dobije novi mandat, iako od 1994. vlada Bjelorusijom. Iako njegova zemlja ima jednu od najvećih stopa oboljelih, on nije zbog koronavirusa prekidao čak ni fudbalsko prvenstvo s punim stadionima, a kad su tražili da odgodi paradu na Dan pobjede nad fašizmom, odgovorio je: “Ne možemo to otkazati. Ti su ljudi dali živote za nas.”

Neke države moraju održati izbore, jer im tako nalaže ustav koji im je svetinja, poput SAD-a ili Južne Koreje. Nekima je svetinja politička partija ili lider, kao u Kini, Rusiji i centralnoj Aziji, pa narod izlazi na izbore kad oni odluče. Kad predsjednik Kine Xi Jinping želi da suzbije priče o nezadovoljstvu naroda zbog nekog problema, kao što je kršenje ljudskih prava Ujgura ili skrivanje pravih razmjera koronavirusa, on sazove plenum KP-a, pa neka neko ne digne ruku kad se glasa o povjerenju. Vladimir Putin se, u jeku pandemije, skrivao od javnosti, ali se pojavio kad je i predsjednik vlade zaražen, pa je do nepoznatog datuma odgodio ustavni referendum koji bi trebalo da mu omogući vladanje Rusijom do sredine 2030-ih. Američki predsjednik Donald Trump pravi grešku za greškom. Sve više Amerikanaca umire od Covid-19, a on se i dalje ponaša nonšalantno. Ipak se ne može sakriti panika koja je zahvatila Republikansku stranku zato što se Trumpu smanjuju šanse za drugi mandat. Kakav je da je, on mora izići na izbore u utorak iza prvog ponedjeljka novembra svake četvrte godine. A ove 2020. to pada na 3. novembar. Tako je propisano još 1845. Nema se što više reći kako loše vlada Amerikom od onoga što sami Amerikanci govore i pišu, ali Trump ne može odgoditi izbore niti namjestiti da na njima pobijedi njegov kandidat, kao što se događa u Rusiji ili Kini.

Do kraja maja u svijetu su ipak zbog pandemije odgođeni izbori u preko pedeset država. Političke stranke na vlasti se, pored ostalog, plaše male izlaznosti građana. Francuski predsjednik Macron morao je da odgodi drugi krug lokalnih izbora, jer je na prvi izišlo samo 45 posto birača. Zbog toga je otkazan i italijanski referendum o smanjenju broja poslanika u parlamentu sa 630 na 400. Poljski klero-nacionalistički čelnici su namjeravali da po svaku cijenu održe izbore, makar putem pošte, ali su se tome usprotivili ne samo poštari nego tri četvrtine birača, pa su ih odgodili do daljnjeg. Britanci su klasični pragmatici, oni su majske izbore zakazali za maj 2021. I na drugim kontinentima, manje ili više zahvaćenim pandemijom, otkazuju se izbori, kao u Boliviji, Čileu, Etiopiji, Indoneziji. U siromašnom afričkom Burundiju kao da su kopirali Lukašenka. Na mitinzima su ljudi bili zbijeni jedan uz drugog, bez maski, ali su izbori 20. maja bili kraj dugotrajne vladavine predsjednika Pierrea Nkurunzize.
Iako u jeku pandemije, jedino je Južna Koreja bila uporna da ne odgađa aprilske parlamentarne izbore, jer to nije učinila od 1952, kada je usred Korejskog rata birala prvog predsjednika. Suprotno očekivanjima, pobijedila je Demokratska stranka lijeve orijentacije. Njen predsjednik Mun Dže In, ujedno šef države, tako je nagrađen za način na koji je zemlju izveo iz prve faze pandemije koja kao da je, iako prva na udaru poslije Kine, samo preletjela preko Južne Koreje. Predsjednik Mun i njegova stranka su uspjeli striktnim praćenjem kretanja virusa i mjerama masovnog testiranja da broj zaraženih do izbornog 15. aprila smanje na trideset. Ali su mjere ostale iste i na izborima. Svi glasači nosili su maske i rukavice, dezinfikovali ruke gelom, bili metar udaljeni jedan od drugog. Oni s temperaturom većom od 37,5 glasali su u odvojenim kabinama, a koji su testirani pozitivno, imali su posebne termine i kabine. Javni prevoz bio je zabranjen, ali su birači stizali pješke ili svojim kolima. Izlaznost je bila 66 posto, najveća u tri decenije. Vrijedi i detalj klasične azijske snalažljivosti: otisak prstiju bio je obavezan dio registracije, ali da ni to ne bi ugrozilo zdravlje drugih ljudi, birači su umjesto toga pokazivali svoju ličnu kartu i skidali masku kako bi bili identifikovani.

Tu je i misa za tzv. blajburške žrtve

Iskustvo Južne Koreje vjerovatno će biti primijenjeno i u Americi, koja ni u kom slučaju neće odgađati izbore. A vrijedilo bi i za izbore u našem balkanskom susjedstvu, pa i BiH, bilo kada da budu održani. Iako je predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel na Balkan poslao poruku da u EU postoji “široka podrška” da se odgode najavljeni izbori u regionu. On smatra kako je kriza oko koronavirusa uticala i na izborni proces u više država članica EU. Srbiji se, međutim, žurilo ne samo zbog mogućeg bojkota opozicionih krugova i stranaka nego zbog bojaznosti od male izlaznosti. Tako se ovih dana govori kako predsjednik Vučić “razmišlja” o odgađanju junskih izbora. Hrvatskoj se, iako je još predsjedavajuća EU, takođe žuri kako bi vladajuća HDZ stranka izvukla kapital iz uspješno vođene pandemije. Premijer Plenković i HDZ se, plašeći da će se prednost koju su stekli istopiti kada tek nastupe prave ekonomske posljedice, a plaže na Jadranu budu prazne, zakazali izbore za 5. juli. Predizborna kampanja se zahuktava iz dana u dan, a političke i religiozne vođe se ne libe ni od bacanja klipa u Bosnu i Hercegovinu kako bi, koristeći se čak i misom za tzv. blajburške žrtve, privukli bh. hrvatsku zajednicu da glasa za HDZ, kojoj se u vlastitoj zemlji smanjuje prednost nad opozicijom.
U svakom slučaju, što kaže S. Y. Quraishi, bivši šef izborne komisije Indije: “Bilo ne bilo izbora, demokratski principi su pod stresom.”

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close