politika

Iranski nuklearni dogovor: Trump ostavlja otrovano nasljeđe za Bidena

U dolazećim sedmicama mogle bi se vidjeti povećane tenzije podstaknute sankcijama SAD-a, a mogućnost štrajkova protiv iranske imovine

Marco Carnelos

Historičari će uskoro početi s ocijenom nasljeđa odlazećeg predsjednika SAD Donalda Trumpa u vanjskoj politici. U međuvremenu, Čini se da je Trump odlučan da iskoristi svoje posljednje sedmice na vlasti kako bi ostavio vlastitu ostavštinu u obliku otrovnih tableta svom nasljedniku Joeu Bajdenu – posebno komplicirajući bilo kakvu šansu za nastavu dijaloga s Iranom.

Bez obzira na Trumpovo uplitanje, reanimiranje razgovora s Teheranom i pristupanje nuklearnom dogovoru potpisanom 2015. moglo bi se pokazati izuzetno teškim. Nailaze tri velike prepreke: washingtonski Beltway, saveznici SAD na Bliskom istoku, te stavovi Bajdena i njegovog osoblja o uvjetima po kojima bi se dijalog mogao obnoviti.

Među političkim i sigurnosnim osnivanjem Vašingtona, postoji rasprostranjeno protivljenje ponovnom angažovanju s Iranom. Ako Senat ostane pod republikanskom kontrolom, takva opozicija može biti dodatno pojačana.

Prijetnja sukoba

Problem leži u ogromnom nesporazumu oko toga šta je dogovor iz 2015. Mnogi su to smatrali sredstvom za obuhvaćanje ne samo iranskih nuklearnih ambicija, nego i njegovog raketnog programa i destabilizacije aktivnosti na Bliskom istoku.

Nažalost, nuklearni dogovor nikada nije bio izričito namijenjen za pokrivanje takvih tema; to bi zahtijevalo novi, sveobuhvatan pregovarački proces, koji bi obuhvatio i druge aktivnosti “destabilizacije” i raketne programe drugih zemalja regiona, koju teheran i njegovi saveznici posmatraju kao prijetnju – drugim riječima, pregovore o političkoj i sigurnosnoj arhitekturi za cijelu regiju.

Za Trumpa, Izraela i njihove arapske partnere, iskušenje da stvore uvjete koji bi mogli vezati ruke novog predsjednika u ponoći razgovora s Iranom može se pokazati neodoljivim

Izrael i njegovi novi arapski partneri žele da Washington ostane angažiran na Bliskom istoku kako bi se suočio s Iranom. Oni su za pregovore, pod uvjetom da postignu kapitulaciju Irana. Prema njihovom gledišta, svaki pošteni dogovor sa Iranom bio bi loš ,jer bi mu pružio prostor da nastavi sa svojim tako zvanim destabilizirajućim politikama, odgađajući provedbu onoga što tiho smatraju jedinim prihvatljivim rješenjem: promjenom režima.

Iako nije jasno koji će nivo lobiranja mogućnosti Rijad i Abu Dabi održati pod Administracijom Bidena, posebno nakon bliskog koketiranja sa Trumpom, Izrael će nastaviti prijateljskim terenom sa Bidenom. Kako bi izbjegli bilo kakav nesporazum, izraelski zvaničnici su već upozorili da bi, ako Biden promijeni kurs, moglo biti sukoba između Izraela i Irana.

Iako saudijska Arabija možda osjeća značajnu neustrašivu administraciju Bidena, neki ključni zvaničnici su već pozvali Bidena da se ne pridruži nuklearnom dogovoru.

Šta je dovelo do ćosoka?

Već, dolazeći predsjednik i neki od njegovih pomoćnika su iznijeli komplikovane uvjete za nastavak JCPOA dogovora, izgleda da ignoriraju slijed događaja koji su nas doveli do trenutnog ćorsca. Trumpova administracija 2018. povukla se iz tog dogovora i ustupila sankcije Iranu, kršeći Rezoluciju 2231Vijeća sigurnosti UN-a , kojom je taj sporazum odobren.

Prije nego što je reagirao, Iran je čekao godinu dana uzalud da ostale potpisne stranke iscjede sankcije SAD; tek tada je Teheran počeo da smanjuje svoju u skladu sa dogovorom.

Kontroverza sada riskira da ostane u kafkeskij situaciji, a Biden kaže da će se SAD ponovo pridružiti sporazumu “kao počinjanje pregovora” ako se Iran vrati u skladu s tim. Iranski ministar vanjskih poslova Javad Zarif odgovorio je – daleko artikulirajuće – da ako SAD ispune svoje obaveze iz Rezolucije 2231, “mi ćemo ispuniti naše”, te da, ako SAD nauče da se opet priključe nuklearnom dogovoru, “spremni smo da pregovaramo o uslovima članstva Vašingtona”.

US president-elect Joe Biden speaks to the media in Delaware on 9 November (AFP)
Izabrani predsjednik SAD Joe Biden razgovara s medijima u Delawareu 9. novembra (AFP)

Što se tiče Navodne Bidenove ambicije da nastavi pregovore koji slijede, Zarif je bio otvoren,podvlačeći da “re-angažman ne znači pregovaranje” jer “da smo to htjeli [pregovarati], učinili bismo to s predsjednikom Trumpom prije četiri godine.”

U ocijeni iranske reakcije, treba uociti da Teheran nije zaboravio da je nakon sto je prvi put implementiran nuklearni sporazum, Obamina administracija pocela lobirati i upozoravati banke širom svijeta protiv omogućavanja komercijalnih transakcija u usnim dolarima s Iranom. Iz iranske perspektive, ovo je ispraznio nuklearni dogovor bilo koje stvarne vrijednosti.

Olakšanje sankcija, temeljni stub koji je gurnuo Teheran da potpiše sporazum, nikada se nije stvarno materijalizirao. Neki od savjetnika koji su se zalagli za ove odluke pod Obaminom administracijom će, po svojoj priči, najvjereno biti ponovno u Bidenu.

Mogućnosti za eskalaciju

Ipak, čak i prije nego što su Bidenove stvarne namjere postale jasne, za Trumpa, Izraela i njihove arapske partnere, iskušenje da stvore uvjete koji bi mogli vezati ruke novog predsjednika u ponošenju razgovora s Iranom može se pokazati neodoljivim. U dolazećim sedmicama mogle bi se vidjeti povećane tenzije podstaknute pojačanim sankcijama SAD-a, ne isključujući mogućnost udara SAD i Izraela na iransku imovinu u regionu, ili čak unutar granica Irana.

Tajni sastanak izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, saudijskog prijestolonasljednika Muhameda bin Salmana, i državnog sekretara SAD-a Mikea Pompea koji je, prema izvorima izraelskih vijesti, bio prije nekoliko dana u Saudijskoj Arabiji, mogao je biti prigoda u kojoj je ovaj očajnički pokušaj eskalacije možda konačno dogovoren i fino podešen.

Z

Ima dosta prilika: nesreće u Siriji i Libanu koje bi se mogle koristiti i kao objašnjenje za ciljanje Hezbolaha; daljnje napade pro-iranskih milicija u Iraku; pomorske nesreće u Zaljevu pripisane iranskoj Revolucionarnoj gardi, što bi moglo omogućiti masivne kontranapade; novi napadi na saudijske naftne objekte; eskalacije u Jemenu; ili teroristički napad na interese SAD- a, Izraela ili Arapa u regionu.

Štrajk protiv iranskih nuklearnih objekata mogao bi biti opravdan i prijetnjom svojim aktivnostima obogaćivanja uranijuma od raspada nuklearnog dogovora.

Svaki događaj koji bi mogao povećati tenzije i otežati dolazećem američkom predsjedniku da opravda novu politiku u vezi s Iranom bit će dočekan u tim krugovima. U takvom slučaju, velikim evropskim silama možda je nemoguće kriviti SAD, pošto su toliko dugo molile da u Bijeloj kući ima bilo koga osim Trumpa.

Još jednom će biti na vodstvu Irana da pokaže strateško strpljenje koje je do sada naširoko pokazivao. No, ovaj put može biti drugačije, jer će sljedećeg juna Iran imati vlastite predsjedničke izbore – a iranski jastrebovi također mogu naći casus belli neodoljiv.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close