Analizavijesti

Iran i Izrael: Scenariji eskalacije i mogućnosti za rat na više frontova

U medijima u Tel Avivu i Teheranu udara se u ratne bubnjeve, usred eskalacije napetosti u više aspekata između dvije strane u regiji.

Mohamed Watad

Pojačavaju se prijeteći tonovi i zastrašivanja na relaciji Izrael – Iran zbog posrnulih pregovora u Beču i odgađanja potpisivanja novog nuklearnog sporazuma na neodređeno vrijeme.

Čini se da se u medijima u Tel Avivu i Teheranu udara u ratne bubnjeve usred eskalacije napetosti u više aspekata između dvije strane u regiji.

Vijeće Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), koja se sastoji od 35 zemalja, usvojilo je odluku u kojoj se iznose kritike na račun Teherana jer nije pružio objašnjenje za tragove uranija pronađene na tri neprijavljene lokacije. Također je usvojilo i izraelski narativ o navodnom ubrzanju iranskog nuklearnog programa, što predstavlja važnu tačku zakulisnog sukoba između Tel Aviva i Teherana, a pojedini znakovi tog sukoba su isplivali u javnost usred kontinuiranih regionalnih i međunarodnih polemika oko iranskog nuklearnog pitanja.

U svjetlu kontroverzi i međunarodnih pritisaka koji se vrše na Teheran da se vrati nuklearnom sporazumu sklopljenom 2015. godine, i u vrijeme dok Izrael opkoljava Iran kroz “Abrahamske” sporazume o normalizaciji odnosa s državama Zaljeva, rastu napetosti između Tel Aviva i Teherana u više aspekata.

Pod izgovorom iranskih raketnih prijetnji, izraelski ratni avioni bombardirali su u petak međunarodni aerodrom u Damasku, što se poklopilo i s eskalacijom verbalnog rata, nakon što su izraelski mediji otkrili informacije o raspoređivanju izraelskog radarskog sistema u Zaljevu. Uslijedile su i prijetnje načelnika Generalštaba izraelske vojske Aviva Kochavija libanskom Hezbollahu, te priče kako je osujećen iranski pokušaj napada na izraelske ciljeve u Turskoj, čemu su prethodili atentati na naučnike u Teheranu i oficire Iranske revolucionarne garde tokom proteklih godina.

Živi li Izrael u atmosferi pravog rata s Iranom?

Vojne vježbe koje je izraelska vojska provela u junu odražavaju stanje rata i egzistencijalnih prijetnji koje Tel Aviv pokušava promovirati. Izraelska ratna avijacija pojačala je svoje manevre i izvela četiri vježbe koje su simulirale napade na Iran. Tokom vježbi, piloti su obučavani za napad na ciljeve koji podsjećaju na prave iranske ciljeve.

Izraelski avioni su napali brojne ciljeve tokom obuke u kratkom vremenskom roku i na dometima od 1.100 kilometara, koristeći avione F-15 i F-35. Izraelske snage su, također, uvježbavale spašavanje pilota koji su skakali iz aviona na područjima udaljenim od izraelske granice.

Izraelska ratna mornarica je provela opsežnu obuku za raketne ratne brodove i podmornice u Crvenom moru, s ciljem “postizanja pomorske prevlasti u Crvenom moru i proširenja opsega pomorskih vojnih operacija”.

Na Kipru je izraelska vojska izvela manevar pod nazivom “Vatrene kočije” u kontekstu priprema za mogući rat na više frontova, dok su deseci izraelskih ratnih aviona sudjelovali u obuci koja simulira napad na Iran.

Prema izvještaju objavljenom na web stranici ”Walla”, izraelska Uprava za razvoj naoružanja “Rafael” razvila je bombu od jedne tone koju avion “Adir” može nositi bez da ugrozi svoje sposobnosti izbjegavanja proturaketa. Također je unaprijedio avion F-35 “Adir” koji ima mogućnost da leti iznad Irana, odlazak i povratak, bez potrebe da dopunjava gorivo.

Koje su implikacije manevara i kakvi su scenariji eskalacije i rata?

Izraelski analitičari smatraju da vojne vježbe koje provodi vojska govore kako postoji strah od ratnog scenarija s Iranom, kao i o nespremnosti vojske za izvođenje vojnih napada na iranske ciljeve i položaje, kao i to da Tel Aviv ne može pokrenuti rat protiv iranskih nuklearnih postrojenja bez partnerstva i podrške Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Uprkos tome, izraelski analitičari pridaju veliki značaj povećanju vojne aktivnosti protiv Irana, ali upozoravaju da bi to moglo dovesti do rata koji može izbiti na nekoliko frontova, što bi nanijelo velike gubitke na domaćem frontu u Izraelu.

Prema izraelskim tvrdnjama, Iran nastavlja dosljedno provoditi aktivnosti sve dok ne postane “latentna nuklearna država” koja posjeduje sposobnosti i tehnologiju za proizvodnju nuklearnog oružja, a da ga zapravo ne proizvodi.

U skladu s tim, Tamir Hayman, bivši šef izraelskog Vojno-obavještajnog odjela (Aman) i direktor Centra za istraživanje nacionalne sigurnosti na Univerzitetu u Tel Avivu, smatra da ”svjedočimo značajnom porastu interveniranja kroz vojne operacije, tajne ili otvorene. To ukazuje na cjelovitu i višedimenzionalnu kampanju: atentati, onesposobljavanje i elektroničko ratovanje, s ciljem da se onemogući iranski nuklearni program sa svim njegovim komponentama”.

Hayman smatra da ovo nije savršeno rješenje i da još dugo neće biti izvedivo, čak i ako nuklearni program bude onemogućen i poremećen. Ističe da ova kampanja neće sama od sebe spriječiti Iran da dosegne status države s latentnim nuklearnim potencijalom, nagovještavajući time da Izrael nema strateške alternative osim vojne opcije za potpuno uništenje iranskog nuklearnog projekta.

Spada li ovo pitanje u kontekst izraelskih unutrašnjih cjenkanja?

Prva godina aktualne vlade na čelu s Naftalijem Bennettom još jednom dokazuje da, kada je riječ o sigurnosnoj politici, nema velike razlike između različitih vlada. Prema tome, eskalacija i prijeteći ton ne može se posmatrati odvojeno od izraelske političke stvarnosti i unutrašnje krize koja pogađa Bennettovu vladu i prijeti njenim raspadom.

Nema velike razlike između politike Bennettove vlade i politike njegovog prethodnika Benjamina Netanyahua u odnosu prema Zapadnoj obali, Pojasu Gaze, Hezbollahu u Libanu, pa čak i Iranu, gdje ne postoji jasna i definirana sigurnosna strategija.

Međutim, glavna stvar po kojoj se razlikuje ova vlada, u odnosu na prethodne, prema Alonu Ben Davidu, vojnom analitičaru izraelske televizije ”Channel 13”, zapravo je u tome da Bennettova vlada ima utjecaj u Bijeloj kući i uživa simpatije i podršku administracije američkog predsjednika Joea Bidena, što povećava slobodu Izraela da djeluje po pitanju Irana. Iranci su itekako svjesni te razlike, bilo u Iranu ili Siriji.

U skladu s tim, Bennettova vlada, kao i Netanyahuova vlada, neće žuriti s vojnom opcijom protiv Irana, i to zbog nedovoljnih kapaciteta. Samo u malo vjerovatnom slučaju da Teheran pokuša ubrzati proizvodnju nuklearne bombe, Izrael će biti prisiljen provesti vojnu opciju širokih razmjera protiv iranskih nuklearnih postrojenja.

Napad širokih razmjera na Iran – koje su posljedice takvog scenarija?

Izrael se utrkuje s vremenom kako bi spriječio Iran da postane država na nuklearnom pragu, i to kroz operacije i napade koji mu se pripisuju, na čijoj meti su iranska nuklearna postrojenja i naučnici koji nadziru nuklearni projekt.

Iako je mala vjerovatnoća da će doći do direktnog vojnog udara na iranska nuklearna postrojenja, slično bombardiranju iračkog reaktora 1981. godine ili bombardiranju sirijskog reaktora 2007. godine, zbog straha od posljedica takvog napada i izbijanja rata na više frontova, Tel Aviv se zadovoljava ciljanim napadima koji neće rezultirati sveobuhvatnim ratom s Iranom i njegovim saveznicima u regiji, posebno Hezbollahom.

Međutim, prema izraelskim procjenama i očekivanim scenarijima, izraelski vojni napad na Iran mogao bi eskalirati u bitku velikih razmjera s Hezbollahom, a mogao bi zapaliti i sjeverni fronti sa Sirijom, kao i front s Pojasom Gaze, a stvar bi mogla prerasti u dugotrajni regionalni rat.

Koliko je izraelska vojska spremna za rat na više frontova?

Izraelske sigurnosne procjene ukazuju da će, u slučaju bilo kakvog izraelskog napada na nuklearna postrojenja u Iranu, čak i individualnog, Teheran smatrati da je suočen s napadom SAD-a i Zapada. Stoga su pojedini rezervni oficiri izraelske vojske stava da je preporučljivo da se takva akcija i bilo kakav izraelski vojni napad na Iran izvede uz širok ”međunarodni’ legitimitet” i uz američku podršku.

Sigurnosne procjene u Tel Avivu sugeriraju da će učinkovitost izraelskog napada na nuklearni program biti vrlo visoka. Međutim, mogućnost da stvari eskaliraju u rat na tri fronta zahtijeva veliku pripremu i snažnu podršku, što iziskuje od Izraela da bude spreman za to iznutra i izvana.

Što je s domaćim frontom u Izraelu u slučaju Hezbollahovog bombardiranja?

Ocjene istraživačkih centara za nacionalnu sigurnost i vojnih analitičara slažu se u tome da je izraelski unutarnji front krhak i da je vojska nedovoljno pripremljena za  rat na više frontova, što bi moglo rezultirati gubitkom stotina života svakog dana. Također, domaći front će biti bombardiran s hiljadama projektila dnevno s položaja Hezbollaha ili čak iz Irana, što će dovesti do razaranja velikih razmjera u srcima izraelskih gradova, na strateškim i vitalnim položajima te infrastrukturnim projektima.

U pokušaju da odvrati Hezbollah, načelnik Generalštaba izraelske vojske zaprijetio je da će hiljade ciljeva u Libanu i Siriji biti uništene u sljedećem ratu.

No, Kochavi je priznao poteškoće, rekavši: “Moramo iskreno govoriti o poteškoćama na izraelskom domaćem frontu tokom budućeg rata s Hezbollahom, jer će mnogo projektila pasti na Izrael i uzrokovati štete i gubitak imovine i života.”

Izraelska vojska je procijenila da bi Izrael mogao biti bombardiran s 1500 Hezbollahovih raketa dnevno, što će dovesti do potpunog uništavanja 80 lokacija na domaćem frontu.

Šta bi dakle moglo zapaliti rat ili dovesti do odgađanja te opcije?

Izrael u posljednje vrijeme radi na tome da se spriječi uklanjanje Iranske revolucionarne garde s američke crne liste “terorističkih” organizacija. Prema izraelskim procjenama, čini se da američka administracija to i ne namjerava učiniti, a također se zalaže za nastavak istraga koje vodi IAEA o navodnim iranskim kršenjima u razvoju vojnog nuklearnog projekta, što povećava izglede za rat.

Kako se šanse za potpisivanje novog nuklearnog sporazuma s Iranom smanjuju, moglo bi doći do povećanja međunarodnog pritiska na Teheran, a kao rezultat toga povećat će se pritisak Iranaca na cijelu regiju, što bi moglo ojačati regionalni savez Izraela sa zemljama u Zaljevu.

U svjetlu ovo saveza, očekuje se povećanje vojne koordinacije i zajedničkih vojnih vježbi. Primjer toga je i pratnja koju su izraelski borbeni avioni pružili američkim bombarderima B-52 u izraelskom zračnom prostoru na putu prema Zaljevu, te najava raspoređivanja izraelskog radarskog sistema u Bahreinu i Emiratima, što bi privremeno moglo odgoditi zvuk ratnih bubnjeva.

Izvor

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
%d bloggers like this: