Neophodno je osmisliti i specifične mjere koje oslobađaju potencijal privatnog sektora za investiranje u profitonosnim industrijama, koje nagrađuju inovacije i digitalnu transformaciju
Jedna američka doskočica o inflaciji (pretvorena u KM) glasi: Ubrzana inflacija je kada muškarac danas šišanje plati 9 KM za uobičajenu frizuru od 6 KM koju je inače plaćao 4 KM u vrijeme dok nije patio od opadanja kose.
Statistički podaci govore o dvocifrenoj stopi inflacije u Bosni i Hercegovini još od marta, godišnja stopa rasta opšteg nivoa cijena premašila je 10%, da bi već narednog mjeseca skočila na preko 13% popevši se u maju za dodatni podiok na iznad 14% te u junu na 15,8%. Zvanični podaci o još uvijek podnošljivoj stopi inflacije su slaba utjeha za domaćinstva koja glavninu svojih nevelikih zarada troše na hranu i osnovne potrepštine. Cijene pojedinih artikala su, u usporedbi sa stanjem iz 2015, povećane i mnogo više, hrane za 30%, stanarine za 22% itd, dakle više od prosječnih veličina. I dok običan svijet smišlja kako osigurati kakav-takav životni standard, svi se pitaju (a neki i čupajući kosu pritom) koliko dugo će cijene rasti. Šalu na stranu.
Počelo je pandemijskim zastojima u lancima snabdijevanja i logistike, najprije u Kini i jugoistočnoj Aziji, a onda i u drugim zemljama, sa negativnim utjecajem na procese proizvodnje i, posljedično, na opskrbljenost tržišta robama. Uslijedio je nastavak pritiska na stranu ponude uz neizvjesnost oko hrane i energije zbog invazije Rusije na Ukrajinu. Pokušavajući se oduprijeti negativnim šokovima pandemije i pružiti podršku stanovništvu i privredi, vlade zemalja su posegnule za izdašnim programima koji su zahtijevali jeftin novac. Tako je kreirana novčana masa iznad realnih potreba i mogućnosti procesa proizvodnje – školski primjer uzroka nastanka inflacije.
Ekonomisti su, početkom godine, dvojili oko trajanja inflacije. Jedni su je smatrali kratkotrajnom, prolaznom pojavom, dok su drugi upozoravali na rizik njenog produženog dejstva. Promjena višegodišnjih niskih očekivanja u pogledu inflacije (u posljednjih 20 godina prosječna stopa inflacije u BiH iznosila je “bezbrižnih” 1,5%) prometnula je inflaciju kod svih tržišnih aktera u dio nezaobilazne poslovne kalkulacije, što je dokaz u prilog tvrdnji da se inflacija privredi “uvukla pod kožu”. Trgovci i proizvođači visoku i rastuću inflaciju ne mogu zanemariti u svojim planovima poslovanja, nakon realizacije robe na tržištu mora se imati dovoljno novčanih sredstava za kupovinu i nabavku novih resursa i roba po uvećanim cijenama. Sindikati, očekivano, pokušavaju zaštititi životni standard svojih članova zahtijevajući porast plaća. Poslodavci pristajanjem na više plaće zaposlenih dodatno podižu cijene svojih roba i usluga jer su plaće radnika zapravo trošak rada u procesu proizvodnje. Jednom promijenjena, očekivanja tržišnih aktera sporo se vraćaju na polaznu tačku bez odlučnih antiinflacionih mjera.
Ekonomski sistem u svakoj zemlji određuje donosiocima odluka stupnjeve slobode i raspoložive instrumente za dizajniranje mjera ekonomske politike. U monetarnom aranžmanu valutnog odbora u našoj zemlji instrumentarij monetarne politike nije u domenu mjera za obaranje naraslih inflatornih pritisaka. Iz globalnog okruženja stižu signali stezanja monetarne politike podizanjem kamatnih stopa. Izgleda da se odustalo od početnih najava o mjerama za suzbijanje inflacije uz tek blagi rast kamatnih stopa, kako bi se istodobno obuzdala inflacija, ali i izbjegla recesija. Nemoguća je to misija monetarne politike – kako pojesti ručak a da on pritom ostane netaknut pred nama na stolu.
LOV U MUTNOM
Toga je svjesna i guvernerka Evropske centralne banke pa je od zamagljenih izjava o tome da će biti okončana politika monetarnog popuštanja u nekom vremenu početkom trećeg kvartala ove godine, donesena odluka o podizanju tri ključne kamatne stope u eurozoni za 0,50 procentnih poena. Vodeće banke u BiH već najavljuju usklađivanje svojih kamatnih stopa prema klijentima, što neveselo osluškuju domaćinstva i poslovni sektor sa kreditima ugovorenim po promjenjivim kamatnim stopama. I jedni i drugi bi, stoga, mogli odgoditi ulaganja planirana u budućnosti, kupovinu trajnih dobara (stanovi, automobili, bijela tehnika…) ili investiranje u opremu za širenje i razvoj biznisa. Usporavanje ekonomije je neminovna žrtva u borbi protiv inflacije.
Određeni rast kamatnih stopa označava povratak njihovoj osnovnoj ulozi, a to je da kamatna stopa, kao cijena kapitala, odražava oskudnost kapitala na tržištu. Shvaćena na taj način, realna kamatna stopa ne može biti negativna. Takva vrsta korekcije cijene kapitala u svijetu je sasvim očekivana. Na domaćem planu, iz opservacija o tome da je inflacija u većoj mjeri uzrokovana na strani ponude i proizvodnje i da, posljedično, u toj sferi treba tragati i za rješenjima, u BiH se može prepoznati prilika, imajući u vidu spomenutu sistemsku onemogućenost za posezanjem za mjerama iz domena monetarne politike.
Ono što svakako treba zaustaviti jest nekontrolirano povećanje tržišne koncentracije jer smo svjedoci da su pojedini (ne svi) tržišni akteri skloni lovu u mutnom – neopravdanom podizanju prodajnih cijena sa ciljem ostvarivanja enormnih profita. Tržišna moć izvan kontrole otvara veći prostor za takva mešetarenja. Zagovornici ravnopravne podjele tereta inflacije između vlasnika kapitala i radnika, nadalje, pozivaju i na progresivnu stopu poreza na dobit kao metod kojim vlasnici kapitala daju veći prinos stabilnom finansiranju pružanja javnih dobara građanima. Ovakva mjera, prema našem uvidu, još nije razmatrana u razgovorima predstavnika vlade, poslodavaca i sindikata u našoj zemlji.
Mehanizam robnih rezervi pokazuje svoju stratešku važnost za “peglanje” cjenovnih šokova. Osim toga, ciljani programi podrške kategorijama stanovništva i firmama teže pogođenim rastom cijena su potpuno opravdani. Takve mjere treba energičnije provoditi, vremenski ograničiti i ciljano fokusirati kako se ne bi izazvao dodatni porast cijena zbog utjecaja na agregatnu tražnju. Neophodno je osmisliti i specifične mjere koje oslobađaju potencijal privatnog sektora za investiranje u profitonosnim industrijama otpornim na pandemijske šokove, mjere koje nagrađuju inovacije i digitalnu transformaciju poslovanja. Nadalje, potrebno je kreirati posebne stimulativne finansijske programe podrške za pojedince spremne na poduzetnički rizik i pokretanje novih biznisa. U protivnom, prepustimo li se pukoj tržišnoj stihiji, alopecija građana u BiH će biti još i najmanji problem.
