politika

Hrvatska žurba zbog aviona

Za zaštitu svog zračnog prostora Hrvatskoj bi trebalo 12 novih borbenih aviona, jer MIG-ovima rok upotrebe ističe 2024. godine

ĐURO KOZAR

Republika Hrvatska je na prekretnici: ili će se uskoro odlučiti da kupi nove borbene avione i njima nastaviti štititi svoj zračni prostor, ili će prepustiti jednoj od članica NATO-a da umjesto nje to čini? I pored stalnih najava i planova, još nije na red došla kupovina eskadrile višenamjenskih borbenih aviona, premda se o tome u više navrata javno govorilo, pristizale su ponude, ali je za sada sve propalo, tako da je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ) i dalje ovisno o zrakoplovima MiG-21, koji su stari pola stoljeća. Dakle, vremena za neke nove debate nema, budući da ovim MIG-ovima rok upotrebe ističe 2024. godine. Rok je kratak budući da, nakon kupovine, treba obučiti pilote za upravljanje novim letjelicama.

PORUKA

Bivša JNA je 1991. imala tri zrakoplovna korpusa, a jedan od njih pokrivao je teritorij Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, sa zapovjedništvom u Zagrebu i u njegovom sastavu su bile 152 letjelice, od čega 45 aviona MIG-21 u lovačkoj i izviđačkoj varijanti. Njima sada raspolaže HRZ i oni su u međuvremenu remontovani u Rumuniji i Ukrajini i premda je njihovo stanje daleko od idealnog, oni, ipak, dobro čuvaju hrvatsko nebo. Zanimljivo je da je Ukrajinski remontni zavod u Odesi u proteklih 20 godina sa raznih strana svijeta prikupio rezervne dijelove, pa i čitave avione kako bi se što bolje opremio za pružanje usluga remonta ovog dobrano zastarjelog tipa aviona. Uistinu, predugo leti MIG-21 i bio je korišten i u ratovima 60-ih i 70-ih godina, kao i na početku sukoba u Afganistanu, ali je vrlo brzo zamijenjen novijim tipovima bombardera.

Uz avion MIG-21 ide i priča o hrabrom hrvatskom pilotu Rudolfu Perešinu koji je, kao pripadnik JNA, 25. oktobra 1991. godine poletio s vojnog aerodroma Željava kod Bihaća, pobjegao iz zračnog prostora bivše Jugoslavije, prešao u Austriju i sletio na aerodrom u Klagenfurtu. Nakon toga u Zagrebu se priključio HRZ-u, letio na drugom MIG-u, ali je oboren i poginuo u operaciji Bljesak 2. maja 1995. godine. Austrijanci su Perešinov MIG-21 rastavili i smjestili u jednu vojnu bazu, a Hrvatskoj je, poslije duge diplomatske aktivnosti, vraćen 2019. godine i, nakon što je ponovo sklopljen, izložen je ispred zgrade Ministarstva odbrane RH u Zagrebu. Na svečanosti prilikom predstavljanja javnosti ovog eksponata premijer Vlade RH Andrej Plenković je rekao: “Poruka koju je Rudolf Perešin u listopadu 1991. godine poslao prije svega hrvatskim braniteljima, narodu, ali i cijelome svijetu poruka je slobode, hrabrosti, snage, odvažnost i domoljublja. Ta poruka je danas ponovo s nama ovdje”.
U septembru prošle godine Vladi RH stigle su četiri ponude za kupovinu višenamjenskog borbenog aviona – švedski Gripen C/D, američki F-16 blok 70, francuski Rafal i izraelski F-16 blok 30 i stručnjaci smatraju da je potpuno svejedno koji će se odabrati, jer su svi ponuđeni bitno sposobniji i napredniji od onoga što trenutno HRZ ima. Problem je novac, a radi se o milionima dolara ili eura, ali i pitanje cijene, tj. šta se za tu cijenu dobija. Preovladava mišljenje da se kupi novih 12 borbenih aviona, a ako to zbog visoke cijene nije moguće, onda bi trebalo nabaviti one minimalno rabljene, a ne one koji su korišteni, naprimjer, u ratu u Siriji.
Predsjednik saborskog Odbora za obranu Franko Vidović (SDP) izjavio je da kupovina borbenih aviona do daljnjeg ostane na standbyu i da bi bila avantura ići u njihovu nabavku dok ljudi u zemljotresom pogođenim mjestima u Sisačko-moslavačkoj županiji nemaju osnovne uvjete za život. Ovo mišljenje ne dijeli zagrebački vojni analitičar Igor Tabak, koji tvrdi da je krajnje vrijeme da HRZ prizemlji MIG-ove 21 koji su za muzeja i da se novac za obnovu eskadrile mora pronaći. Onima koji tvrde da bi u kupovini aviona trebalo da pomogne NATO poručuje da je to “račun bez krčmara” i dodaje: “NATO-a se svi sjete kada je riječ o članku iz Vašingtonskog ugovora koji govori o garanciji i sigurnosti svih članica, ali puno manje ljudi sjeti se članka iz tog dokumenta u kojem se govori kako sve članice Saveza trebaju moći da se samostalno brane i pomažu partnerima. NATO nije Caritas na kojega se treba oslanjati kao zamjenu za svoju obranu”.

ZAŠTITA

Mnogi analitičari u Zagrebu smatraju da modernizacija avijacije nije samo bitna za HRZ nego da je od iznimne važnosti za cijelu državu i da se tiče njene suverenosti u zraku. U tome se, ipak, pretjeruje, pa nemaju sve članice NATO-a svoje borbene eskadrile nego im druge štite zračni prostor i zbog toga nisu ništa izgubile od svog suvereniteta. I još nešto: država koja je prije pristupanja NATO-u imala svoje zračne snage može, ako želi, da ih obnavlja, a one članice koje borbene avione nisu imale prije učlanjenja nemaju obavezu da ih nabavljaju, a bit će zaštićene.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button