religija

Hoćemo li talibanima prepustiti definiranje šerijata?

SENAD HEVEŠEVIĆ

Prošlo je nešto više od mjesec dana od pristizanja vijesti iz Afganistana o političkim promjenama u toj državi i, posljedično, dolasku talibana na vlasti.

Odmah su krenuli vrlo živi razgovori i (ne)precizne analize, a u svoj sili tema, naslova i tekstova kojima su se mediji i drugi bavili tih dana bilo je jedno ključno, centralno pitanje: što možemo očekivati od talibana?

Svoj put u odgovaranju na ovo pitanje pronašli su i neki cinični komentari poput ”što nas briga kako će talibani vladati, afganistanski narod to zna najbolje i trebamo sve prepustiti njima da to riješe”.

Zašto je ovakav komentar ciničan?

Islamski učenjak iz 20. stoljeća Syed Naquib Al-Attas u svojoj analizi začetka misije Božjeg poslanika Muhammeda navodi kako je jedan od procesa u tom društvu bio redefiniranje starih pojmova i koncepata, kao i implementacija novih pojmova i koncepata.

Redefiniranje pojmova ili implementacija novih je stalni proces i današnja situacija je takva da se postavlja pitanje tko će i kako definirati pojmove poput šerijata, džihada, ili čak islama kao takvog – hoćemo li, na tragu navedenog ciničnog komentara, jednostavno prepustiti talibanima definiranje šerijata, s obzirom na to da se njihova vladavina sve češće promatra kao ”utjelovljenje” šerijata?

Ranije citirani komentar zaboravlja na zakonitosti globaliziranog svijeta gdje se suština nekog pojma gleda kroz primjenu tog pojma bilo gdje na svijetu. Primjena bilo kojeg koncepta, pa tako i talibanska primjena šerijata, zahtijeva specijaliziranu analizu uvjetovanu kontekstom. Za takvo nešto, logično je, treba poznavati kontekst.

Redefiniranje pojmova ili implementacija novih je stalni proces i današnja situacija je takva da se postavlja pitanje tko će i kako definirati pojmove poput šerijata, džihada, ili čak islama kao takvog – hoćemo li, na tragu navedenog ciničnog komentara, jednostavno prepustiti talibanima definiranje šerijata
Potencijalni problematičan segment primjene šerijata u konkretnom slučaju o kojem govorimo vidimo kroz dvije sfere: nejasna diferencijacija između kulturno-običajne i vjerske sfere te zloupotreba (najčešće politička) dijelova kaznenog prava koje šerijat (kao i svaka pravna tradicija) posjeduje.

Kulturno-običajna razina bivala je spojena s razinom vjerskog propisa u sredinama koje su zatvorene i koje se nisu susretale s raznolikim običajima te je vremenom običaj kodificiran u pseudovjerski propis. Običaj može biti u skladu s vjerskim pravilima, ali to ne znači da svaki običaj spada u vjerski propis.

S druge strane, zloupotreba kaznenog prava ima svoju političku razinu koja nije u dovoljnoj mjeri istražena. Spremnost na multiperspektivnu analizu je preduvjet za bilo kakav ozbiljan razgovor o temi Afganistana i doista je bilo osvježavajuće i vrlo korisno čitati rijetke, recimo, politološke analize rada i djelovanja talibanskog pokreta.

Zato, za razumijevanje talibanske primjene šerijata korisno je poznavati afganistansku povijest minimalno kroz zadnja tri – četiri stoljeća, odnose sa susjednim državama, narodima i nacijama, dinamiku unutarnjih odnosa različitih etničkih grupa u Afganistanu, a tek na kraju dolazi, kao izraz cjelokupnog konteksta, revivalistički talibanski pokret koji je u doktrinarnom smislu privržen hanefijskoj pravnoj školi (mezhebu) unutar primjene islamskog prava (fikha).

Istoj pravnoj školi pripadaju i muslimani Turske, kao i muslimani Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije i Albanije te brojni drugi muslimani širom svijeta.

Nekima ova činjenica može biti začuđujuća, ali to samo pokazuje koliko je teško istinski razumjeti izvor pojava s kojima se ne slažemo u djelovanju talibanskog pokreta. Staviti znak jednakosti između šerijata i talibanskog pokreta izraz je, u najmanju ruku, intelektualne lijenosti i naivnosti.

Ograničiti se samo na vjersku dimenziju u cijelom razgovoru nikako nije dovoljno, ali i o vjerskoj dimenziji treba govoriti. To je dio borbe za narativ, za istinsko razumijevanje pojmova i koncepata, a u današnjem vremenu, više nego ikad, trebamo jasnoću.

Upravo je jasnoća jedan od atributa kojim Bog Milostivi opisuje Kur’an. Odakle onda tolika količina debata oko ispravnog razumijevanja Kur’ana?

O tom fenomenu, u sljedećoj kolumni.
Izvor

Show More

Leave a Reply

Back to top button