politika

Hapšenja zbog pronevjere EU fondova u Hrvatskoj: Pouka za cijeli Balkan

Zekerijah Smajić

Hrvatskom USKOK-u ništa nije značila činjenica da je ministrica Žalac, zbog snažnog pritiska medija, u julu 2019. godine morala odstupiti iz vlade premijera Andreja Plenkovića zbog niza afera.
Hapšenje bivše hrvatske ministrice regionalnog razvoja i fondova EU, Gabrijele Žalac, direktora Središnje agencije za finansiranje i ugovaranje programa i projekata EU (SAFU) Tomislava Petrica i osumnjičenih direktora dvije softverske firme, za države sa duboko ukorijenjenom korupcijom kao što je Hrvatska, ne bi bila naročita vijest da nije jednom važnijeg detalja.

Taj ‘detalj’ je da su hapšenja prvih četvoro osumnjičenih u aferi „Softver“ naređena iz tek nedavno uspostavljenog ureda Evropskog javnog tužitelja (EUJT) koji je u Zagrebu postao operativan od 1. juna ove godine.

Osim u Hrvatskoj, ova nova pravosudna institucija na nivou EU uspostavljena je u još dvadeset jednoj državi članici, dok je u četiri preostale postupak preispitivanja ovog novog mehanizma pravosudne kontrole, u toku. Na čelu ove institucije, koja je formalnopravno uspostavljena tačno prije četiri godine (20. novembra 2017.) stupanjem na snagu Uredbe Vijeća o osnivanju EUJT-a, sjedi Glavni evropski tužitelj, a sjedište je u Luksemburgu gdje je i Evropski sud.

Paukova mreža kriminala
Koliki je značaj ovog nužnog i toliko važnog tijela za uspješan i profesionalan rad policijskih, istražnih, tužilačkih i sudskih vlasti u državama članicama EU, govori činjenica da se za sumnje u „počinjenje kaznenih djela iz domena gospodarskog kriminala bivše hrvatske ministrice“ (kako piše u nalogu EUJT za hapšenje) znalo i javno pisalo još 2019. godine. Čak, nacionalni Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) proveo je i istragu. Ali krivičnog epiloga nije bilo, pa je visoko pozicionirana članica vladajućeg HDZ-a ostala neokrznuta. Istraga je obustavljena zbog nedostatka dokaza jer „raspoloživi javni navodi nisu upućivali na protuzakonitosti osumnjičenih“.

Hrvatskom USKOK-u ništa nije značila ni činjenica da je ministrica Žalac, zbog snažnog pritiska medija, u julu 2019. godine morala odstupiti iz vlade premijera Andreja Plenkovića zbog niza afera. Nije se osvrtao ni na masovne pritužbe domaćih i inozemnih specijalista za EU fondove, te domaćih i stranih javnih i privatnih aplikanata na projekte EU koji su se godinama žalili na postupke drugoosumnjičenog direktora Središnje agencije za finansije i upravljanje programima i projektima EU.

O manevarskim mogućnostima direktora SAFU za „upravljanje“ novcima evropskih (dakle i hrvatskih) građana, najbolje govori samohvalisanje koje je na službenoj stranici ove Agencije potpisao sam Petric. „U svojstvu Posredničkog tijela razine 2 u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija, Središnja agencija je samo tijekom prvog mandata direktora ugovorila više od 700 projekata, čija ukupna vrijednost doseže gotovo 30 milijardi kuna…“

‘Paukova mreža’ je bila, dakle, temeljito ispletena!

Šta sve afera „Softver“ još potvrđuje?

Potvrđuje da su domaća policijska, istražna, tužilačka i sudska tijela, neka manje neka više, i u zemljama Evropske unije neprofesionalna i da su, po zakonu ‘spojnih posuda’, u sprezi s politikom, te samim tim i koruptivna.

Jedan među brojnim dokazima je i taj da nacionalnim tijelima država članica za istraživanje i kazneni progon, samo Eurojust (Agencija EU za saradnju u području kaznenog pravosuđa) pomaže na čak oko 1500 predmeta prekograničnog kriminala koji su otkriveni tokom samo jedne godine!

Prema procjenama Odbora za budžetsku kontrolu pri Evropskom parlamentu, organizirani kriminal godišnje „pojede“ između 2,7 i 3,6 posto ukupnih javnih nabavki EU. Samo tokom 2017. godine procijenjeni iznos prevara na štetu budžeta EU bio je oko 500 miliona eura, a prema podacima Evropskog policijskog ureda (Europol) u prevarama povezanim s PDV-om svake godine se otuđi čak između 40 i 60 milijardi eura.

Stanje je takvo jer je tek oko 50 posto pravosudnih preporuka koje Evropski ured za borbu protiv prevara (OLAF) proslijedi nacionalnim pravosudnim tijelima, okončano osuđujućim presudama.

Favoriti evropskih institucija
Kakvo je tek stanje po pitanju raspodjele i utroška fondova EU u zemljama Zapadnog Balkana koje nisu članice Unije, nije nimalo teško pretpostaviti.

Poznato je da tijela Evropske komisije u svakoj od zemalja regiona već decenijama imaju svoje favorite za dodjelu evropskih fondova. Najeklatantniji primjer koji je poznat kako cijeloj regiji, tako i zvaničnom Briselu, je Evropski pokret u Bosni i Hercegovini koji, iako jedina istinska proevropska nevladina organizacija s vidljivim učincima, nema naklonost Delegacije Evropske komisije u Sarajevu. Ali je imaju višedecenijski klijenti poput konsultantske firme Kronauer Consulting, nevladine organizacije Vesta, marketing agencije Boram i drugih, evropskim institucijama dobro poznatih, aplikanata.

Ako se zna da se oko 80 posto finansijskih sredstava iz budžeta EU, kroz razne programe i projekte, troši u državama članicama, a oko 13 posto na globalnom nivou i oko 7 posto na zajedničke institucije i upravu, nije teško zaključiti kolike su mogućnosti država članica, nečlanica i svakojakih prevaranata u području malverzacija s novcima evropskih poreskih obveznika.

„Vrana vrani ne vadi oči“
Zato bi, za one koji ih žele prepoznati, pouke hrvatske afere „Softver“ mogle biti ogromne i dalekosežne, ne samo za Hrvatsku i članice Unije u kojima je institucija Evropskog javnog tužitelja zaživjela, već još više za poluge vlasti, nevladine organizacije, političare…u članicama Unije koje još oklijevaju, i na ostatku Zapadnog Balkana.

Osim što nas podsjeća na staru narodnu mudrost po kojoj „vrana vrani ne vadi oči“ najnovija hrvatska afera nam potvrđuje i staro pravilo da je pravda, iako spora, ipak dostižna.

Ako polazimo od premise da je poštovanje vladavine prava vodeće načelo za cjelokupno evropsko zakonodavstvo pa i samo opstojanje EU posebno u pitanjima vezanim za pravosuđe i zaštitu temeljnih ljudskih prava, onda je više nego očigledno da je tek uspostavljena institucija Evropskog javnog tužitelja postala nužnost i unutar same EU.

Takva ili slična institucija koja će brzo i pouzdano razmjenjivati informacije i udruživati napore s nacionalnim pravosudnim vlastima u cilju koordinirane istrage, brzog zamrzavanja ili oduzimanja nelegalno stečene imovine te, po potrebi, naređivati hapšenje osumnjičenih, još je nasušnija potreba u zemljama koje su u statusu kandidata ili potenciojalnog kandidata. Bez hitnog, sveobuhvatnog, stručnog i nepristrasnog udara na glavne ćelije sistemske korupcije i organiziranog kriminala u samim vrhuškama vlasti i stranačkim štabovima, svaka priča o suštinskim reformama u svim zemljama Zapadnog Balkana, bez izuzetka, bit će demagogija.
Izvor

Show More

Leave a Reply

Back to top button