kniževnostkultura

Četri gazela iz Divana Hafiza Širazija

Hafiz - Šemsuddin Muhammed Širazi

Ahmed Ananada

Rodio se u Širazu početkom 14. vijeka, negdje između 712. i 727. godine po Hidžri, ili 1310. i 1325. g. Puno ime mu je Šemsuddin Muhammed, a ostao je poznat kao Hafiz ili Hafez, jer je znao cijeli Kur’an napamet. Priča se da je znao učiti Kur’an na 10 različitih načina. Hafiz je Kur’an naučio još u mladosti, a pored toga je poznavao napamet i mnoga djela dotadašnjih sufijskih velikana kao što su Attar Nišapuri, Sa’adi Širazi, Nizami i Dželaluddin Rumi. Otac mu se zvao Beha’uddin, bio je prodavač uglja i rano je preselio na vječni svijet, ostavljajući svoju porodicu u dugovima i neimaštini. Oni su se tada preselili kod daidže koji se zvao Sa’adi. Hafiz je bio primoran napustiti školu da bi se zaposlio, prvo u prodavnici, a zatim u pekari. U dvadeset prvoj godini sreo je šejh Mahmud Attara i postao njegov sljedbenik. Šejh Mahmud je među učenim ljudima Širaza bio jedan od slobodnjaka. On se nije potpuno posvećivao ibadetu već je vjerski život i svoj položaj učitelja kombinovao sa prodavanjem voća i povrća. O tome je Hafiz rekao: Podari mi dragocijeni pehar, o muridu mejhane, da mogu nazdraviti šejhu koji nema tekije.
Datum njegove smrti varira i pominju se sljedeće godine: 1388., 1389., 1391. i 1394., mada je malo vjerovatno da je živio sve do 1394. jer je nepoznati pjesnik zapisao sljedeće  stihove 1389., koji su ugravirani u njegovo turbe: “Ako želiš znati kada je on (Hafiz) potražio svoj smiraj u prašini Musalle, potraži taj datum u prašini Musalle!” Perzijske riječi Hak-i-Musalla, prašina Musalle, daju broj 791, što odgovara 1389. godini naše ere. Po njegovom preseljenju na vječni svijet, došlo je do sukoba između njegovih pristalica i ortodoksne uleme, koja se protivila tome da se on sahrani kao musliman. To je u Širazu stvorilo veoma napetu atmosferu. Da bi razriješili sukob, odlučili su upitati samog Hafiza, otvarajući njegov Divan. Razdvojili su gazele na pojedinačne bejtove i izabrali jednog dječaka da nasumice izvuče jedan sa gomile bejtova. Dogovor je bio da taj bejt presudi u njihovom sporu. Izvučen je sedmi bejt iz 79. gazela, kao pravi i potpuni odgovor Hafiza ortodoksnoj ulemi: O, ne žalite nogu, Hafizu na dženazu dođite, Jer mada bijaše griješnik okorjeli, on u Džennet ode!
Od tada pa sve do današnjih dana ostala je tradicija da se njegov Divan otvara u potrazi za odgovorima na razna pitanja i tegobe koje muče svakoga čovjeka. Tako nas i poslije svoje smrti Hafiz još uvijek vodi, upućuje i nadahnjuje svojim besmrtnim stihovima. Hafiz je iza sebe
ostavio oko 500 gazela, 42 rubaije i nekoliko kasida, ali on sam nije sakupljao svoju poeziju. Za njega je to učinio Muhammed Golendam koji je napisao predgovor zbirci iz 1410. g., 10 godina nakon Hafizove smrti. Hafizove gazele sabirao je i njegov učenik Sejjid Kasim Enver, koji je sakupio oko 569 gazela.

Preveo s perzijskog: Ebtehaj Navaey
Prepjevali: Azra Abadžić Navaey, Sead Muhamedagić

PIJAN ILI TRIJEZAN
Od gozbe i cvijetnjaka proljetnog, ima l’ išta bolje?
Ta vinotoča gdje je? Čekanju razlog što je?
Kad lijep se trenutak pruži, ne propuštaj ga, štuj!
Jer nikomu znano nije života konac – što je?
O niti visi životni tijek, stog’ oprezan budi!
Za se i o sebi brini, o vremenu briga – što je?
Smisao vode života i nebeskog raja,
osim obale, potoka i slatka vina – što je?
Pjani il’ trijezni – od istog su roda.
Kome srce da dam? Odabir pravi – što je?
Otkud bi znao tajnu svod nebeski: šuti!
Hej, ti što umno zboriš, sraz s Uzvišenim – što je?!
Ako Mu grijesi moji ama baš ništa ne vrijede,
kakav je smisao milosti? Oprost Milosnoga – što je?
Za rajskim je vrelom isposnik žudio, a Hafiz – za čašom.
A što Višnji uistinu želi? Stvoritelja volja – što je?

Preveo s perzijskog: Ebtehaj Navaey
Prepjevali: Azra Abadžić Navaey, Sead Muhamedagić
TUZI KRAJ ĆE DOĆ
– Tugujem zbog tebe! Reče: „Tuzi toj kraj će doć“.
– Moj mjesec budi! Reče: „Htjedne li uopće doć“.
– Od onih što su nježni ljubavnu svladaj moć!
– Teško će, mila, baš to za rukom tebi poć.
– Mašti o tebi ja zatvorit ću pute k očima.
– Al’ mjesečar je ona, drugim će stazama proć.
– Zbog mirisa kosâ tvojih ja lutalicom postadoh.
– Ako te mudrost resi, ona k’o putokaz će doć.
– Kako je ugodno jutrom kad blagi lahor ćarlija.
– Ljepši će lahor iz kraja mile mi drage doć.
– Ubi me želja pusta za rumenim usnama tvojim.
– Samo se daji, onaj tko voli, već će sâm doć.
– Kad će se sa mnom izmirit’ milosno srce tvoje?
– Taj dok ne nastupi čas, nikom ne zbori ni riječ!
– Ah, kako netragom minu divnih užitaka tren!
– Hafize, šuti više! I toj tuzi već kraj će doć.

 

JUTRO
Jutro stiže, vinotočo, vinom vrč svoj napuni!
Kolo svoda nebeskoga ne čeka te, pohrli!
Prije neg’ se uruši svijet ovaj prolazni,
peharom me rujna vina pjanog sruši ti!
Sunce vina rađalo se na Istoku pehara,
ako žitak pravi tražiš, valja ti se riješit sna!
A kad vrijeme od mene ćup glineni zamijesi,
zdjelu glave oprezno mi rujnim vinom napuni!
Nisam čovjek odricanja, praznih riječi, kajanja,
peharom se čista vina uvijek meni obraćaj!
Dobro djelo, o Hafize, vino je zavoljeti.
Za dobro se djelo sad odluči i ustani!

File:Roof hafez tomb.jpg - Wikipedia

VINOTOČA I JA
Razbacajmo cvijeće, vinom čaše napunimo!
Svod nebeski rastvorimo, novu sliku stvorimo!
Ako hoće sila tuge zaljubljenih krv proliti,
saki1
i ja bratski ćemo korijen tuge razoriti!
U pehar k rujnome vinu ružine vode dolijmo,
u kadilo2
lahoru mirisnom šećera dodajmo!
Kad si pored divne rijeke, nešto lijepo sviraj ti,
da plešući zapjevamo, razigrani da smo svi!
Do nebesa prah naš, vjetre, vini k Višnjem onamo,
pa da ondje Gospodara dobrih ljudi gledamo!
Netko samo razum hvali, netko veze besmislice,
dajte neka Sudac sudi, presudu Mu ostavite.
Žudiš li za vječnim rajem, sa mnom u mejhanu3
hodi,
da od vinskog vrča tvoga do Kevsera4
put nas vodi!
U Širazu ne pjevaju, lijepe pjesme ne znaju.
O Hafize, dođi, drugdje nek’ nas vodi put!

http://Behar 93-94

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button