politika

Foreign Policy: Rusija drži Zapad kao taoca u BiH

Zapad je trenutno talac Rusije u Bosni i Hercegovini i potrebno je da se iz te pozicije izvuče i prekine politiku udovoljavanja članu Predsjedništva BiH, Miloradu Dodiku, napisala je za američki portal Foreign Policy Majda Ruge, viša saradnica trusta mozgova “Evropsko vijeće za vanjske poslove” (ECFR).

“U posljednjih 15 godina on (Dodik) je toliko često prijetio razbijanjem Bosne da su ga svi, uključujući Evropsku Uniju i Sjedinjene Države, prestali shvatati ozbiljno,” piše Ruge.

Međutim, objašnjava da je ovaj put Dodik otišao korak dalje sa svojim najavama da će se Republika Srpska povući iz institucija BiH i uspostaviti svoje vlastite.

Ona navodi da ovo dolazi u kritičnom trenutku, obzirom na istovremene ruske pritiske u vidu prijetnji blokiranjem obnavljanja mandata misije EUFOR-a, o čemu se raspravljalo na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a.

Napad iz dva smjera

“Ovo je koordiniran napad iz dva smjera. Dok Dodik eskalira na terenu i prijeti Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima u EU najgorim scenarijem – dezintegracijom Bosne – Rusija prijeti neobnavljanjem misije EUFOR-a u Vijeću sigurnosti. I jedni i drugi žele ustupke u vidu uklanjanja bilo kakvog međunarodnog prisustva izvršne vlasti, posebno Ureda visokog predstavnika (OHR) i njegovog novog njemačkog lidera, iz Bosne,” piše Ruge.

Činjenicu da je Rusija uspjela spriječiti da se Schmidt lično pojavi i predstavi svoj izvještaj je nazvala velikom promjenom u dinamici u regionu.

“Rusija sada drži Zapad kao taoca u Bosni i odlučuje o budućnosti zemlje u Vijeću sigurnosti,” zaključila je Ruge, te je navodi da Evropska Unija, Velika Britanija i Sjedinjene Države “hitno trebaju plan koji će im pomoći da se otrgnu od ruske talačke taktike u Vijeću sigurnosti.”

“Paralelno, potreban im je plan za razbijanje obrasca podilaženja Dodiku nakon njegovih prijetnji na terenu,” dodala je.

Prijetnje za ustupke

Objasnila je da je Dodik u prošlosti “maksimalistički prijetio secesijom Republike Srpske kako bi dobio ustupke od Sjedinjenih Država i EU za manje komade kolača,” te navela nekoliko primjera.

“Na primjer, 2009. godine, njegove dugogodišnje prijetnje secesijom dovele su do ustupaka zapadnih saveznika u pogledu prekida mandata međunarodnih sudija i tužilaca koji su istraživali organizirani kriminal i korupciju – i njihovog odlaska iz bosanskog pravosuđa,” navela je, te dodala da je ovo sistemskoj političkoj korupciji dozvolilo da se uvuče u javnu administraciju i pravosuđe zemlje. U zemlji koja je “ogrezla u političkoj korupciji”, do sada se moglo vidjeti samo nekoliko optužnica protiv visoko pozicioniranih politicara i nijedna nije potvrđena, piše Ruge.

Ruge tvrdi da Dodikov kratkoročni cilj nije u suštini da se povuče iz zajedničkih institucija, “već da eliminiše njihovu najvažniju zaštitu: međunarodni nadzor, uspostavljen Dejtonskim sporazumom iz 1995. radi zaštite suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne.”

“Od ovih međunarodnih institucija najvažniji je OHR i – najvjerovatnije sljedeći u Dodikov cilj – troje međunarodnih sudija, koje je imenovao Evropski sud za ljudska prava u Ustavnom sudu BiH.”

U ovome je Dodikov najveći saveznik Rusija, tvrdi Ruge, uz procjenu da OHR za Rusiju predstavlja “veći trn u oku” od EUFOR-a, “koji čak nije ni dovoljno popunjen i opremljen da zaštiti granice Bosne.”

“Rusija je stoga produžetak mandata EUFOR-a uvjetovala uklanjanjem svakog pominjanja visokog predstavnika iz godišnje rezolucije o Bosni pred Vijećem sigurnosti. Njen cilj je oslabiti i na kraju instituciju OHR-a učiniti irelevantnom prije nego što je ugasi.”

Kako tvrdi Ruge, Dodikov plan je veoma jasan.

“Kada se OHR učini irelevantnim i evropske sudije budu uklonjene iz Ustavnog suda, on može nastaviti rastavljati ili u potpunosti zauzimati institucije Bosne koje nisu pod njegovom političkom kontrolom,” tvrdi ona.

“Za Rusiju je ovo savršen ishod: slomljeno vanjskopolitičko nasljeđe SAD-a, haos u susjedstvu EU, ili, u najboljem slučaju, evolucija Bosne u konfederaciju koja ostaje zauvijek nesposobna da donosi bilo kakve vanjskopolitičke odluke nepovoljne za Rusiju – bilo da se radi o Krimu, Ukrajini, ispunjenju bosanskohercegovačkih težnji prema NATO-u, ili bilo kojim drugim pitanjima koja se mogu pojaviti,” zaključila je Ruge.

Navela je da su Sjedinjene Države i njihovi evropski saveznici izlaze iz glasanja 3. novembra s još jednom godinom mandata za misiju EUFOR-a “nakon što su progutali gorku pilulu ustupaka u pogledu prezentacije visokog predstavnika i jezika rezolucije Vijeća sigurnosti.”

Zatim postavlja pitanje: “ali šta dolazi nakon toga za Bosnu i Hercegovinu?”

Dva ključna pitanja za SAD i EU

Ona tvrdi da će se Sjedinjene Države i njihovi evropski saveznici morati pozabaviti sa dva ključna pitanja.

“Prvo je uspostaviti plan da se spriječi ista situacija sljedećeg novembra. Ne postoji lak način da se to učini, ali ako Sjedinjene Države i njihovi evropski saveznici žele izbjeći još jedno poniženje, onda bi trebali razmotriti sve pravne i političke opcije za osiguranje kontinuiranog vojnog prisustva s mandatom koji ne ovisi o dobroj volji Rusije.”

Ruge objašnjava da bi “široko tumačenje mandata NATO-a” mogla biti jedna od opcija koju treba razmotriti.

“A nakon političkih ustupaka koji su bili neophodni za produženje EUFOR-a, misiju bi trebalo ojačati kako bi mogla nastaviti svoju ulogu u održavanju sigurnog okruženja u Bosni. Ako to ne uspiju, Sjedinjene Države i njihovi saveznici morat će se obračunati s Rusijom sa još slabije pozicije na sastanku Vijeća sigurnosti sljedeće godine.”

Drugo pitanje je suprotstavljanje Rusiji i Dodikovoj kampanji protiv OHR-a “podržavanjem institucije i davanjem pune podrške visokom predstavniku na terenu.”

“Uklanjanje OHRa iz rezolucije Vijeća sigurnosti ni na koji način ne mijenja Schmidtov pravni status – ali sada mu je potrebna jača politička podrška. Rusija može držati Sjedinjene Države i njene evropske saveznike kao taoce u Vijeću sigurnosti, ali to ne može činiti u Vijeću za implementaciju mira u Bosni. Tamo Rusija može biti suzdržana ili protestovati, ali ne i blokirati odluke,” objašnjava Ruge.

“Kvinta (koja se sastoji od Sjedinjenih Država, Njemačke, Britanije, Francuske i Italije) je ključna grupa za donošenje odluka i čija je politička podrška uvijek bila odlučujuća za svakog visokog predstavnika u prošlosti. Zapravo, najveći napredak u procesu izgradnje države u Bosni postignut je kada su Kvinta i visoki predstavnik djelovali sinhronizovano, vukli u istom smjeru i pravilno koristili polugu koja im je bila na raspolaganju.”

Ruge tvrdi da je, u širem smislu, hitno je potreban “snažan otpor Dodikovoj agendi i pojačanje crvenih linija od strane Kvinte”, a da bi se to dogodilo, “angažman u Bosni i Hercegovini mora biti podignut na viši politički nivo u glavnim gradovima zemalja Kvinte, a visokom predstavniku mora biti pružena puna politička podrška za rješavanje krize, a ne da sa strane gleda kako se Dodiku prave ustupci.”

“Predstojeći sastanak Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u decembru prilika je da se okupe viši zvaničnici, da se pokaže Rusiji jedinstvo zapadnih saveznika u vezi s Bosnom i da se podrži Schmidt, koji bi trebao predstaviti svoj izvještaj Vijeću sigurnosti, zajedno sa planom o rješavanju krize u Bosni.”

Međutim, Ruge u svemu ovome vidi i nešto pozitivno.

“U stvari, ovo bi mogao biti novi početak za Visokog predstavnika ako se odigra kako treba. Kao što Rusi znaju iz iskustva, cenzura ima tendenciju da poveća interes javnosti za cenzurisani materijal. Zbog pokušaja Rusije da cenzurira Schmidtov izvještaj Vijeću sigurnosti, ne dozvoljavajući mu da ga on lično predstavi, taj izvještaj je vjerovatno postao najčitaniji od svih izvještaja dosadašnjih Visokih predstavnika od Daytona na ovamo.”

EU I SAD se moraju suprostaviti Dodiku

Ruge je podsjetila na to da “i EU i Sjedinjene Države imaju pravni okvir za kazne za one koji potkopavaju Dejtonski sporazum” ali su se njihovi zvaničnici odlučili da prave ustupke Dodiku.

“Umjesto toga, EU i Sjedinjene Države trebale bi Dodikove prijetnje nazvati onim što jesu: nezakoniti pokušaji podrivanja legitimnih centralnih institucija uspostavljenih ustavnim okvirom zemlje i koje čine sastavni dio Dejtonskog sporazuma. Većina zakona i institucija koje Dodik osporava već su bezuspješno osporavane pred Ustavnim sudom BiH, koji je potvrdio njihovu zakonitost. To je jedan od razloga zašto Dodik želi da ukloni iz Ustavnog suda međunarodne sudije.”

Ruge navodi da bi Kvinta trebala poduzeti i mjere protiv nezakonitog finansiranja “i izvršiti veći pritisak na Austriju da uvede mjere protiv imovine i novca koji korumpirani političari izvlače iz Bosne.”

“Neke zemlje su spremne da počnu da rade na tome, uključujući Britaniju koja je uspostavila novi režim sankcija protiv korupcije. Ovo nije brz proces, ali bi osnaživanje zajedničkih inicijativa protiv kleptokratije bio dobar početak.”

Kad bi ovo bilo vjerodostojno predstavljeno, “sama prijetnja sankcijama mogla bi promijeniti odnos snaga u pregovorima i dati Sjedinjenim Državama i EU veću snagu za gušenje krize bez činjenja ustupaka po pitanju državnosti Bosne.”

“Konačno, treba poslati jake signale. Zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Gabriel Escobar nedavno je rekao da sada nije vrijeme za daljne američke sankcije. Takve izjave potkopavaju utjecaj SAD-a u regiji u trenutku kada je on prijeko potreban. Slično, izaslanica EU Angelina Eichhorst fotografirana je s brifingom u rukama u kojem je pisalo: “Naše mišljenje je da sada još nije vrijeme da se govori o sankcijama, već fokus treba biti na obnavljanju dijaloga”,” piše Ruge.

“Bez jasne poruke da će crvene linije biti ojačane, pregovori Sjedinjenih Država i EU sa Dodikom rezultirat će sa još više ustupaka njegovim zahtjevima i, u konačnici, daljnjim slabljenjem bosanskohercegovačke centralne vlasti. Pogotovo ako se ustupci odnose na odlazak evropskih sudija, što je Dodikov zahtjev koji tek predstoji, kapacitet Bosne da funkcionira kao suverena država bit će kritično – a možda i nepopravljivo – oštećen,” navodi ona.

“U ovom scenariju, ponovni oružani sukob je realna mogućnost. Čak i ako ne postoji konkretan plan za otpočinjanje rata za otcjepljenje, postoji rizik od nasilja koji proizlazi iz eksplozivnosti Dodikove retorike i rizika od pretjerane reakcije snaga koje žele da brane bosanski suverenitet.”

“Ipak, jednako opasna je i mogućnost da EU i Sjedinjene Države udovolje Dodikovim zahtjevima, ukoliko nastave putem manjeg otpora. Ako EU i Sjedinjene Države žele izbjeći uništenje Bosne i mogućnost obnove sukoba, moraju se suprotstaviti Dodiku,” zaključila je.
Izvor

Show More

Leave a Reply

Back to top button