politika

FADLI ZON: Formiranje vojnog saveza islamskih zemalja pomoglo bi rješavanju pitanja Palestine, Kašmira, Rohinja, Ujgura

Fadli Zon jedna je od najzanimljivijih političkih figura u Indoneziji

ANES DŽUNUZOVIĆ

Kao zemlja s najvećim brojem muslimanskog stanovništva na svijetu, Indonezija ima ne samo ustavnu već i moralnu odgovornost da igra aktivnu ulogu u stvaranju mira u islamskim zemljama. Jedan od faktora koji otežava političku konsolidaciju u islamskim zemljama jeste taj što se svaka zemlja još uvijek suočava s ozbiljnim domaćim problemima. To je dovelo do otupljenosti Arapske lige ili OIC-a (Organizacija islamske konferencije) u nošenju s problemima islamskog svijeta.
Fadli Zon jedna je od najzanimljivijih političkih figura u Indoneziji danas. S njim smo razgovarali prilikom njegove posjete Bosni i Hercegovini. U nepunih pola stoljeća života diplomirao je na prestižnom Univerzitetu Indonezija, gdje je i doktorirao historiju ekonomije, a u međuvremenu magistrirao razvojne studije na London School of Economic (LSE). Aktivni politički život počinje 1997. i nakon toga je više puta izabrani predstavnik u Parlamentu Indonezije, gdje je obnašao funkcije potpredsjednika, kao i v. d. predsjedavajućeg. Od 2019. godine predsjednik je Komiteta za međuparlamentarnu saradnju, kao i član Komiteta za odbranu, vanjske poslove i informiranje. Jedan je od osnivača i visoki dužnosnik partije GERINDRA (Partija velikog indonežanskog pokreta). Na međunarodnom polju predsjednik je Globalne organizacije parlamentaraca protiv korupcije (GOPAC), kao i potpredsjednik Parlamentarne lige za Al Quds. Veliki je prosvjetitelj i mecena kulture, kao vrijedni sakupljač knjiga, umjetničkih djela i artefakata iz cijelog svijeta, a posebno Indonezije. Posjeduje jednu od najvećih privatnih biblioteka (otvorena za javnost kao Biblioteka Fadli Zon u Džakarti), privatnih kolekcija tradicionalnih indonežanskih sječiva (keris), a njeguje i razne oblike kulture kroz kuće kreativnosti u Padangu i Depoku.

STAV: Indonezija je mnogoljudna zemlja, pritom otočna, s mnogo jezika, nacionalnih skupina i plemena. Na koji je način u ovakvoj državi organiziran državni aparat, koji su to sve nivoi vlasti, koje su im ključne ingerencije, te koja je uloga Državnog parlamenta, u kome ste zastupnik?

ZON: Indonezija je otočna država s 273 miliona stanovnika, sačinjena od stotina jezika i etničkih grupa. Prva stvar koju je nužno razumjeti jeste da je Indonezija Unitarna Država Republika Indonezija (NKRI). Iako unutar okvira NKRI postoje odvojene oblasti, kulture i jezici koji su veoma raznoliki, sve su ipak obuhvaćene jednim političkim entitetom unitarne države koja ima istu osnovnu ideologiju (Pancasila) i Ustav UUD iz 1945. Pancasila je ideološka platforma koja predstavlja poglede na život cijele nacije i sastoji se od 5 osnovnih postavki:

Jedan Bog iznad svega;
Pravedno i civilizirano čovječanstvo;
Jedinstvo Indonezije;
Mudrošću vođeno demokratsko predstavničko odlučivanje;
Pravednost za sve stanovnike Indonezije.

Zato što svaka oblast ima svoje jedinstvene i međusobno različite sociološke i kulturne karakteristike, kao i ekonomske potencijale, Indonezija provodi politiku regionalne autonomije koja regulira podjelu vlasti između centralne i regionalnih vlasti. Centralna vlada odgovorna je za šest oblasti: vanjska politika, odbrana, sigurnost, sudstvo, fiskalna i monetarna politika, kao i religijska pitanja. Lokalne samouprave imaju ovlaštenja za unapređivanje politika izvan ovih šest oblasti sve dok su one u skladu s politikom Centralne vlade.

Parlament Indonezije ili DPR RI ima ovlaštenja donošenja zakona, zajedničkog vladinog budžeta i nadgledanja rada centralne izvršne vlasti. Osim toga, zastupnici imaju ulogu u parlamentarnoj diplomatiji kao predstavnici potreba regija koje predstavljaju.

STAV: Bez obzira na sve pomenuto: mnogoljudnost, puno nacija, jezika, vjera i sekti unutar njih, Indonezija je mirna zemlja bez sukoba po osnovama nacije, vjere, kulture! To ne uspijeva mnogim zemljama kod kojih nema toliko raznolikosti, kako se to uspijeva?

ZON: Glavni temelj trajnog jedinstva Indonezije ogleda se u principu “Bhinneka Tunggal Ika” (jedinstvo u različitosti, što znači da su razlike dio jednog. Ovo je postalo moto indonežanske države i zapisano je na nacionalnom grbu Garuda Pancasila. Pluralnost i heterogenost koja se ogleda u indonežanskom društvu povezane su s ovim principom. Stoga je glavni ključ jedinstva pluralističke zemlje kao što je Indonezija spremnost svakog dijela da prihvati međusobne razlike, a istovremeno pridržavanje zajedničke obveze kroz tri aspekta: regija, indonežanski jezik i osjećaj indonežanske državnosti. Ove tri stvari postale su kolektivni identitet nacije koja je ojačana duhom tolerancije i jedinstva. Povijesni kapital, kulturni kapital, socijalni kapital i ekonomski kapital postaju kapital koji ujedinjuje nacionalne interese.

STAV: Jedna od najvažnijih stvari u svakoj državi jeste ekonomija, kakva je situacija u Indoneziji? Koje su osnovne privredne grane? Ko je vlasnik privrednih kapaciteta, država ili privatnici? U kojoj su mjeri stanovnici raslojeni po ekonomskom pitanju, odnosno kvalitetu života?

ZON: Prije pandemije Covid-19 makroekonomski pokazatelji Indonezije smatrani su prilično stabilnim s prosječnim rastom od 5 posto, ali nakon početka pandemije 2020, kao i u svim drugim zemljama, ekonomski rast je pao na – 1,7 posto 2021. godine. Ipak, imamo optimistična predviđanja ekonomskog oporavka, iako će ekonomski rast sigurno ostati pod jakim utjecajem razvoja Covid-19.

Sektor industrije, a posebno prerađivačke industrije, još uvijek ima najveći udio u nacionalnoj ekonomiji.

Trenutno Vlada pokušava stvoriti povoljnu investicijsku klimu kroz nekoliko strateških napora. Jedan od njih izražen je kroz Omnibus zakon, koji je veoma povoljan za investitore. Primjerice, pojednostavljivanjem izdavanja poslovnih dozvola, kao i uvođenjem fiskalnih i nefiskalnih poticaja. O ovom zakonu se još uvijek raspravlja, prije svega jer se smatra korisnim za poslodavce, ali štetnim za radnike.

Generalno gledajući, indonežanskom ekonomijom trenutno dominira privatni sektor s udjelom od 60-70 posto. U međuvremenu, doprinos državnog budžeta nacionalnom BDP-u iznosi samo 14-16 posto. Dakle, urušavanje dijelova privatnog sektora uslijed pandemije Covid-19 duboko je uzdrmalo indonežansku ekonomiju. Jasno je da državni budžet, koji doprinosi sa samo 16 posto, nije u stanju da održi nacionalnu ekonomiju.

Indonežanska ekonomija se suočava s problemom ekonomske nejednakosti. Postoji niz faktora koji utječu na ovo. Prvo, rezultati ekonomskog rasta nisu ravnomjerno raspoređeni. Drugo, strane investicije se kvantitativno povećavaju, ali kvalitativno padaju i smanjuju mogućnost otvaranja novih radnih mjesta.

STAV: Već ste pomenuli utjecaj pandemije Covid-19 na ekonomiju Indonezije. Kako se s ovom pošasti borila i bori Indonezija u zdravstvenom sektoru, vrši li se vakcinacija i kojom dinamikom?

ZON: Da, malo ću i dopuniti utjecaj pandemije Covid-19 na indonežansku ekonomiju. Naime, Indonezija je 2020. doživjela recesiju karakteriziranu nizom makroekonomskih pokazatelja kao što su pad BDP-a, pad stvarnog dohotka ljudi, pad broja radnih mjesta i pad u proizvodnoj industriji.

Ključ ekonomskog oporavka i dalje ovisi o dvije stvari. Prvo, razvoj pandemije Covid-19. Drugi je ostvarivanje ciljeva vakcinacije. Vlada cilja na to da se 181 milion ljudi ili oko 70 posto indonežanskih građana cijepi. Međutim, s obzirom na trenutno stanje, gdje se dnevni cilj vakcinacije nastavlja usporavati, čini se da se to neće postići 2021. godine. Dva faktora doprinose kašnjenju vakcinacije. Prvo, dostupnost zaliha vakcina. Drugo, još uvijek postoji mnogo ljudi koji se ne žele cijepiti. No, Indonezija se ipak prilično dobro nosi s Covid-19.

STAV: Kakvi su odnosi između Indonezije i Bosne, mislim na političke, ekonomske, privredne odnose. U kojim je oblastima najbolja saradnja i u čemu se može pojačati i na koji način?

ZON: Saradnja između Indonezije i Bosne i Hercegovine intenzivno se razvija posebno od 2016. godine. Bosna i Hercegovina uvozi iz Indonezije brojne proizvode poput začina, papira i rezervnih dijelova za vozila. S druge strane, Indonezija iz BiH uvozi oružje i municiju.

Nadam se još većoj trgovinskoj razmjeni između dvije zemlje u budućnosti. Udaljenost ne bi trebala biti prepreka napretku saradnje. To se posebno odnosi na turistički sektor između Indonezije i Bosne i Hercegovine. Osim toga, Indonezija i Bosna također imaju potencijal u razvoju halal-industrije. Znamo da je i u Indoneziji kao i Bosni i Hercegovini većinski muslimansko stanovništva, pa halal-proizvodi mogu biti prilika za sektor vanjske trgovine između dvije zemlje. Indonezija gaji velike simpatije prema Bosni.

Međuparlamentarna saradnja dvije zemlje je također veoma razvijena. Parlament Indonezije uspostavio je Bilateralnu radnu grupu Indonezija – Bosna, koju su obilježile međusobne prijateljske posjete.

Postoji puno potencijala koji mogu biti jake tačke u indonežansko-bosanskim odnosima, ali oni nisu dublje istraženi. Odnosi na polju obrazovanja, naprimjer, mogu se razviti kroz saradnju između univerziteta, pobratimskih odnosa između gradova u Bosni i Indoneziji. Također, promocija turizma između naroda dviju zemalja. Indonezija je od 2017. godine uspostavila bezvizni režim prema bosanskim građanima, ali još uvijek nije uspostavljen reciprocitet. Nadamo se da ćemo u budućnosti istražiti razna druga polja jačanja odnosa između dvije zemlje, uključujući i parlamentarne tokove.

STAV: Šta je cilj Vaše aktuelne posjete Bosni, s kim ste se sve sastali i da li je bilo konkretnih dogovora?

ZON: Glavni cilj ove posjete jeste jedna vrsta jačanja parlamentarnih diplomatskih odnosa. Uloga parlamentarne diplomatije veoma je važna za odnose među zemljama. Osim što predstavlja želju za razmjenom ideja razvoja zakonodavstva između dva parlamenta, parlamentarna diplomatija je vrlo važna za jačanje tokova političke komunikacije između zemalja. Sastali smo se s predsjedavajućim Skupštine BiH, nekoliko ministara i čelnicima lokalnih zajednica, uz kulturne posjete muzejima i bibliotekama u kojima se nalazi blago islamskog intelektualnog stvaralaštva. Osim toga, obišli smo i džamiju Istiqlal, koja je sagrađena donacijom naroda Indonezije. Tokom rata se narod Indonezije veoma solidarizirao s Bosnom. U to vrijeme sam, kao studentski vođa na Univerzitetu Indonezija (UI), organizirao velike demonstracije ispred Ambasade Jugoslavije 1992. i 1993. godine. U to vrijeme mi, kao aktivisti, dobrovoljno smo se prijavili da pomognemo u izgradnji Bosne, ali nam nije bilo dozvoljeno da dođemo.

STAV: Trenutno su oči cijelog svijeta uprte prema Palestini. Svako na sukob gleda iz neke svoje perspektive. Uglavnom zemlje u kojima su muslimani većina na strani su palestinskog naroda i Palestine, ali, nažalost, nemaju snage za konkretne akcije koje će pomoći Palestincima i uglavnom se svodi na verbalnu podršku. U nekim muslimanskim zemljama izostaje i verbalna podrška. No, nesumnjivo, narod unutar svih tih zemalja daje podršku Palestincima! Kako vlasti, politika Indonezije gleda na ovaj sukob, odnosno višedecenijsku torturu nad Palestincima? Kako vidite rješenje ovog pitanja te da li je Indonezija poduzimala neke konkretne korake?

ZON: Indonežanski narod, Vlada, Parlament i organizacije civilnog društva uvijek su podržavali palestinsku neovisnost. Oštro osuđujemo izraelsku agresiju, koja je rezultirala mnogim žrtvama, uključujući djecu i žene.

Vidim kao prijeko potrebne mnogo konkretnije poteze islamskih zemalja koji će snažno ukazivati na brutalne izraelske akcije kojima i dalje krše međunarodne sporazume. I više od toga, islamske zemlje trebaju apelirati na Vijeće sigurnosti UN-a da odmah prisilno primijeni svoje rezolucije vezane za Jeruzalem.

Indonežanski parlament smatra da je propust Vijeća sigurnosti UN-a da zauzme čvrst stav protiv Izraela mogao narušiti kredibilitet ove međunarodne globalne institucije. S tim u vezi, hitno je potrebno ojačati ulogu Ujedinjenih nacija. UN mora da bude demokratičniji, neovisniji i autoritativniji.

Indonezijski parlament također poziva međunarodnu zajednicu da poduzme konkretnije i prave korake da svim sredstvima zaustavi izraelsku aroganciju, uključujući razmatranje ideje o slanju međunarodnih mirovnjaka u zone sukoba pod zastavom Ujedinjenih nacija, pokretanju “međunarodne peticije” za anticionistički Izrael i podršku Pokretu za bojkot i sankcije (BDS) protiv Izraela.

STAV: Indonezija je najmnogoljudnija muslimanska zemlja. Kako vidite stanje u muslimanskim zemljama, odnosno između muslimanskih zemalja, da li i koliko Indonezija može pomoći na zbližavanju i uspostavljanju nekih zajedničkih strategija, interesa, principa po pitanju glavnih svjetskih dešavanja, poput, recimo, pitanja Palestine, Kašmira, Ujgura…?

ZON: Kao zemlja s najvećim brojem muslimanskog stanovništva na svijetu, Indonezija ima ne samo ustavnu već i moralnu odgovornost da igra aktivnu ulogu u stvaranju mira u islamskim zemljama. Jedan od faktora koji otežava političku konsolidaciju u islamskim zemljama jeste taj što se svaka zemlja još uvijek suočava s ozbiljnim domaćim problemima. To je dovelo do otupljenosti Arapske lige ili OIC-a (Organizacija islamske konferencije) u nošenju s problemima islamskog svijeta. Stoga, Indoneziju kao najmnogoljudniju muslimansku zemlju vidim kao zemlju s veoma jakom osnovom da postane moderirajuća sila u odgovoru na probleme u islamskim zemljama.

STAV: Kakvi su odnosi Indonezije sa svojim susjedima i kako biste opisali političku poziciju Indonezije u svijetu?

ZON: Vanjskopolitička pozicija Indonezije drži se principa slobodne i aktivne politike. S jedne strane, Indonezija nije vezana nijednim savezom ili blokom zemalja. Ali s druge strane, Indonezija ima ustavnu obavezu da igra aktivnu ulogu u ostvarivanju svjetskog mira, kao i u rješavanju drugih međunarodnih humanitarnih problema. Uz to, Indonezija također poštuje princip unutrašnjeg suvereniteta drugih zemalja. To je osnova politike Indonezije u odnosima sa susjednim zemljama, kao i s međunarodnom zajednicom.

STAV: Šta mislite o ideji formiranja vojnog saveza islamskih zemalja?

ZON: Formiranje vojnog saveza muslimanskih zemalja vidim kao važnu ideju. Formiranje vojnog saveza s islamskim zemljama može potaknuti jaču konsolidaciju između islamskih zemalja u odgovoru na sigurnosna pitanja s kojima se još uvijek suočavaju mnogi muslimani ili muslimanske zemlje. Neki primjeri gdje bi takva vrsta advokature bila potrebna jesu: mir i neovisnost Palestine, sigurna repatrijacija etničke grupe Rohinja u Mjanmaru, zaustavljanje okrutnosti i diskriminacije Ujgura, kao i rješavanje kašmirske situacije.
Izvor

Show More

Leave a Reply

Back to top button