Analizavijesti

EU na dugom štapu, NATO pri ruci

HAJRUDIN SOMUN

Neka nama statusa kandidata za dalji dugotrajni i mučni put pregovora o punom članstvu, ali je sudbina BiH u rukama NATO-a. Ne treba zaboravljati da su gotovo sve članice EU najprije primljene u NATO

Bosna i Hercegovina je konačno dobila status kandidata za Evropsku uniju. Kad se početkom sedmice saznalo da će jučerašnja odluka šefova država i vlada EU biti samo formalna, nastupilo je oduševljenje političara i javnosti, a onda su se neki propitivali, drugi razočarali, a gotovo svi utišali. Pošto se zbivalo istovremeno, sve mi je to ličilo na naglo splasnulu euforiju političara i javnosti Hrvatske poslije utakmice s Argentinom na fudbalskom mundijalu.

OPOMENA VUČIĆU

BiH je sada na čekanju, kao što inače preko četvrt vijeka čeka nekog svog Godoa. Bogzna koliko će čekati. Od kraja do kraja Evrope, koliko je prolazilo od aplikacije do kandidature, pa na kraju članstva u EEC, zatim EC, na kraju u EU, svi su se načekali. Upire se prstom na Španiju da je čekala petnaestak godina, a zaboravlja na dvadeset grčkih.

U srednjoj Evropi su Slovačka i Češka, kao i Hrvatska na Balkanu, čekali desetak godina. Na takozvanom Zapadnom Balkanu, Sjeverna Makedonija postala je kandidat 2004, Crna Gora 2008, a Srbija i Albanija 2009. Kao da nije već dovoljno razdijeljen na interese nasljednica bivših imperija i velikih sila, Balkan je inače vještački podijeljen, pa je i taj Zapadni Balkan nastao upravo po tom kriteriju ko je zapadnim integracijama bliže, ko dalje, a ko vjerovatno nikako. Pod ovim posljednjim podrazumijeva se Turska, koja prvi sporazum o pridruživanju ima od 1963, pa drugi 1992, pa kandidaturu od 1999, da bi pregovori o članstvu bili zamrznuti 2016.

Slučaj je htio da Kosovo svoju aplikaciju podnosi istovremeno kad BiH dobija kandidatski status. Nikako slučajno. Mogu oni iz EU govoriti o osnovnim mjerilima za stepene pristupanja EU, od kojih su trajnije demokratija i vladavina prava, ili konkretnije poput borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Ali se zna, a na primjerima Bugarske i Rumunije najlakše dokazuje, da je primarni kriterij geopolitika. Tako se u nacrtu dokumenta kojim je u ponedjeljak preporučeno da se Bosni i Hercegovini dodijeli status zemlje kandidata kaže da se “u trenutnom geopolitičkom kontekstu” naglašava hitnost da zemlja krene naprijed na svom putu prema EU. Augustin Palokaj u zagrebačkom Jutarnjem listu sutradan piše kako “nisu sve zemlje EU bile pretjerano sretne takvom odlukom (o kandidaturi BiH), ali su ipak pokazale razumijevanje i za ukupnu geopolitičku situaciju u kojoj se našla Europa”. Kad se raspravljalo o davanju statusa kandidata Ukrajini i Moldaviji, premijer Slovenije Robert Golob je rekao da je “Zapadni Balkan od početka ruske agresije bio izložen velikom pritisku i propagandi, a radi se o pritisku koji može rastočiti jedinstvo Europe i stoga moramo biti svjesni da taj instrument može značajno pridonijeti političkoj stabilnosti ove regije”. A podržavajući inicijativu da se to uradi i sa BiH, nalasio je: “Bosna i Hercegovina je bila najveća žrtva agresije u prošlosti i da zato dugujemo BiH pokazati da je nismo zaboravili.” Možda je Golob odlučujuće doprinio jučerašnjoj odluci kao novi slovenski premijer, pošto bi je onaj stari, prastari Janez Janša mogao, da je ostao, zajedno s nizozemskim i još nekim skepticima okrenuti naopako, jer je svojim mračnim non paperom u proljeće 2021. zavjerenički pokušao da nametne EU plan o pomjeranju granica Balkana i novoj podjeli Bosne i Hercegovine.

Pa pošto je to tako, da je rat u Ukrajini uzburkao cijelu planetu, od Evrope do Kine, i doveo je na ivicu nuklearnog, BiH je nagrađena kandidatskim statusom prvenstveno, a ako sam lično upitan, i isključivo iz geopolitičkih motiva. Šta se sve događa na Balkanu? Srbija bi da prvi put poslije 1999. uđe trupama na Kosovo. Zar to ne bi bila agresija, a Kosovo mala balkanska Ukrajina? Ili zar nije na djelu mala ukrajinizacija Crne Gore? Zar se istih ovih dana u ruskoj Dumi ne iznosi stav kako bi Rusija rado prihvatila da se Srbija pridruži Rusiji. Ali se kaže narod Srbije, a ne oni koji je vode, što može biti opomena predsjedniku Vučiću da ne ide dalje prema EU, a ne daj bože i NATO-u. Putinova Rusija nije blagonaklono gledala na pristupanje bivših članica Varšavskog pakta ili socijalističke Jugoslavije, ali kad se NATO previše primakao njenim granicama, zaprijetila je silom, a u Ukrajini je i nemilosrdno upotrijebila.

PRETPOSTAVKA S VEOMA OPASNIM POSLJEDICAMA

E, NATO je ključ svega, a ne EU. Zbog toga je i za Bosnu i Hercegovinu, neka nama statusa kandidata za dalji dugotrajni i mučni put pregovora o punom članstvu EU, neka mu se i radujemo, ali je njena današanja i buduća sudbina u rukama NATO-a. Ne treba zaboravljati da su gotovo sve članice EU najprije primljene u NATO. Za dalje približavanje EU već je dosta učinjeno u BiH, ispunjeno je više uslova nego za pridruživanje, a na nivou države BiH postoji i politička odluka za dalje pristupanje. Zato bi sve ove još klimave koalicije za formiranje vlada trebalo da imaju ne samo u vidu nego da ističu u prvi plan uslove svojim budućim partnerima, pogotovo onim u entitetu Republika Srpska, da prihvate obavezu približavanja NATO-u, sve do priključenja. Evo jednog primjera, zašto se ne bi u pregovorima s liderom RS-a Miloradom Dodikom reklo bez uvijanja, pošto i on tako čini: “Uredu, prihvatićemo i Buk Bijelu i aerodrom kod Trebinja, ali zauzvrat da se ti više nećeš protiviti pristupanju NATO-u. S kandidaturom u EU možda se mogu lakše osigurati i pare za te projekte, brže nego iz Srbije ili Rusije.” U konačnici, ako se tako dogodi, i ta brana i aerodrom bili bi pod NATO-ovim sigurnosnim kišobranom.

Ima još jedna pretpostavka s veoma opasnim posljedicama koja ide u prilog prioritetu puta prema NATO-u dok se čeka EU. Kad je Rusiji krenulo loše na ukrajinskom frontu, negdje sredinom ljeta, pisao sam i na ovim stranicama da je tako otklonjena opasnost, pa i plan Vladimira Putina koji je imao kad je krenuo na Ukrajinu: da odmah ide dalje preko Moldavije, sve do Bosne. I da je to možda obećao i Dodiku u decembru 2021. Sada kad je Putinu postalo još gore u Ukrajini, a ne smije to da prizna, može da srlja u dalje avanture, da izaziva NATO, a podrije Balkan kako ne bi pred svojim Rusima ispao gubitnik. Uz to, i balkanske zemlje koje bi primakao “ruskom svijetu” – a možda izbio i na Jadran, što je bio san i ruskih careva i Staljina i Brežnjeva – Srbija, Kosovo, Crna Gora, pa i Bosna i Hercegovina, već su dovoljno ranjive iznutra. Kao što je Ukrajina još od 2014. godine.

Evo ovako sam obećao da ću u petak u Oslobođenju odgovoriti na pitanje jednog zabrinutog Bosanca za sudbinu svoje zemlje: “Zašto ovi naši političari”, kaže, “ne traže da se ide dalje prema NATO-u, niko ga ne spominje, nego se samo raduju što su dobili kandidaturu za Evropsku uniju?”

Izvor

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
%d bloggers like this: