politika

Dušan Janjić : Srbija je udarila direktno na interese Turske, Rusije i Irana

Sastanak srpske i kosovske delegacije sa predsjednikom SAD, Donaldom Trampom, i dalje je tema koja ne napušta javni prostor. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić meta je ismijavanja na društvenim mrežama, a o tome pišu i njemački mediji

S političkim analitičarom Dušanom Janjićem razgovarali smo o sastanku i beneficijama vašingtonskog sporazuma. On je u intervjuu za BUKU kazao kako predsjednik Srbije nema prevelikih razloga za slavlje, te da su potpisane tačke sporazuma u vezi sa odnosima s Kosovom zapravo samo realizacija Briselskog sporazuma.

Posjetu srbijanske delegacije Vašingtonu propratile su i izjave članova delegacije da je Srbija u prvobitnom tekstu dobila uslov da prizna Kosovo, što Janjić smatra spinom, stoga Vučiću preporučuju da „mijenja spin majstore koji mu pucaju u noge“.

Srbija je napustila politiku nesvrstanih i ušla u blisko-istočni sukob, dodaje Janjić.

Je li se Vučić obrukao, zašto je Tramp bolji medijator od evropskih lidera, ali i odgovore na druga pitanja čitajte u intervjuu.

 

BUKA: Može li predsjednik Srbije biti zadovoljan postignutim dogovorom?

Teško mi je da procijenim, ne znam šta je njegova perspektiva. Ako uzmemo  sam sadržaj tog Sporazuma, vidjećemo da postoje tri bloka:  odnosi Beograda i Prištine, normalizacija, i regionalna saradnja i geopolitika. I ako govorimo o prva dva dijela  ne vidim razloga za nezadovoljstvo. Mnoge političke ideje koje su zagovarane iz Beograda, poput mini šengena su prihvaćene. Time je deblokiran pristup Bosne i Hercegovine, jer Milorad Dodik sada nema izgovor za blokade. Blizu smo realizaciji te ideje. Ako pogledamo konkretne projekte, dobar dio tih projekata su iz sfere koje on obožava da otvara, autoputeve, željeznice. I to ne samo u prvom dijelu Srbija – Kosovo, gdje je u pitanju Željeznica do Prištine i autoput. Nego i u drugom dijelu gdje je u pitanju Željeznica u Sarajevu, pa onda do Ploča, kao Beograd-Bar.

Tako da, nema razloga za nezadovoljstvo. Kada je u pitanju treći paket -geopolitika i geostrategija u međunarodnim odnosima, pitanje Bliskog Istoka i pitanje Srbije i Zapadnog Balkana u toj krizi, tu ima puno novina, puno nepoznanica. U zemlji, i van zemlje. Već su počele reakcije Rusije i Arapske Lige. Nema razloga za veliko zadovoljstvo. Treba dosta toga uraditi.

BUKA: Ne mogu, a da Vas ne pitam, je li se Vučić obrukao?

Apsolutno mi nije jasan taj dio, ne bih ga komentarisao. Ako je to trebalo da bude cinizam ili duhovitost, onda je to dokaz da se u politici cinizam i duhovitost ne isplate. Ziaista je djelovalo kao mapet šou.

BUKA: Riješena je misterija o tome hoće li Vučić priznati Kosovo, rijetki su vjerovali da je to moguće, ali sami članovi srbijanske delegacije su davali izjave da je Srbiji ponuđen papir na kom je jedna od tačaka bila  međusobno prizanje. Vjerujete li da su namjerno u javnost distribuirane netačne informacije i šta se krije iza tih informacija?

Jako je teško reći šta je bilo, šta ne. Izgleda da je nešto bilo. Međusobno priznanje potrebe da se radi na unapređenju položaja manjinske zajednice. Kažu da je jezički problem, oni koji navodno vjeruju u to. Mogu samo da kažem, isto kao i sa onim ruskim vozom Tome Nikolića. Realno, voz je krenuo, stigao do Raške i stao je. Sada možemo da raspravljamo da li ga je bilo, nije bilo, ko ga je pustio, ali je očigledno bio veliki spin oko toga u medijima u Srbiji, dva dana niste mogli živjeti od toga. I vjerovatno je to u glavama nekih trebalo da posluži da kažu „evo kako smo mi hrabri, sve odbijamo“. Ja sam to otvoreno rekao i mogu to sada da ponovim da je krajnje vrijeme da Vučić razmisli da li mu trebaju takvi spin majstori koji mu pucaju u noge. Sigurno je da to što je bilo, pa navodno bilo, pa je odbačeno, da to njemu puno ne pomaže. Ovdje se stvara jedna atmosfera šta god da uradite, vi ste izdajnik, i on mora da mijenja tu atmosferu. Tu atmosferu su kreirali ovi koji su kreirali skandal sa ruskim vozom i sa tačkom 10.

BUKA: Premijerka Srbije je kazala kako sporazum nije protiv interesa Srbije i Kine, ali čini se da jeste. Posebno onaj dio koji se odnosi na 5G. Može li doći do zahlađenja odnosa sa Rusijom i Kinom?

Što se tiče mreže 5G, vrlo izričita odredba i usmjerena protiv aranžamana koji je Srbija već potpisala i počela da primjenjuje. Mi već imamo cijeli sistem na 5G, cijeli policijski sistem, komunalnu policiju, da ne kažem telekomunikacije su već uveliko. Malo je to čudno. Kako će se to promijeniti, ako slijedite američki model da ne može ništa što je iz Kine. Mislim da je to veliki popust ili strah pred Amerikom i da je to važnije od tačke 10. Što se tiče Kine, vrlo je realno očekivati, Kina se neće baviti tvitovima, ona neće imati Zaharevu i slične duhovitosti i time će Kina  tražiti da je sve što je ugovoreno da se  kupi.

Navešću vam drastičan primjer, ali to govori o politici Kine. Kad su američke snage bombardovale ovdje  kinesku ambasadu, Kinezi su tražili od Amerike nekoliko stvari: naknadu štete 40 miliona dolara, izvinjenje i broj tri, tada je 25 vrsta roba stavljeno na slobodnu listu trgovine s Amerikom. To su milijarde. Kina će ovo itekako strateški naplatiti i zaoštravanjem uslova budućim uključivanjem Srbije u „Jedan pojas, jedan put“.

Rusija ima razloga da smisli odgovor na nekoliko nivoa.

Očekujem žestoku reakciju Moskve. Kada je u pitanju geopolitika, mi smo do sada kao ex Jugoslavija, Zapadni Balkan,  bili zapadno krilo bliskoistočne krize. Od ovog sporazuma Srbija i Kosovo su se direktno umiješali u tu krizu, zauzimajući stranu. Na stranu Izraela, to je strana uže američke politike.

To je strana koja ne može biti pozdravljena, ni od Arapske lige, ni od mnogih zemalja. Srbiji je to donijelo nove brige. Srbija je definitivno napustila Titovu politiku nesvrstanosti. Svrstala se pod interese Amerike i NATO-a, što nije do kraja evropski. Udarila je direktno na interese Turske, Rusije i Irana. Na kraju krajeva, Hezbolah je šlag na tortu, i to je toliko riskantna odredba. Lično ne znam da postoji saglasnost u Srbiji za to, da se iko bavio time. Znam jednu stvar – da je jedini spas Srbije da jasno definiše ulazak u EU i otvori poglavlje 31. i da se tako nađe zaštita u širem klubu.

BUKA: Čini li Vam se da je Tramp iskoristio Srbiju i Kosovo da se dodatno obračuna sa svojim protivnicima, ali i da promoviše svoju vanjsku politiku poput preseljenja ambasade u Jerusalim? Jesu li Srbija i Kosovo iskorišteni?

Da, ali ne toliko. Ta instrumentalizacija je bila marginalna. Nije išao direktno u kritiku demokrata. Nije išao direktno u kritiku ranije američke politike, što se moglo očekivati, ali to nije samo rezultat volje Trampa, to je  rezultat činjenice da taj događaj  njemu  znači puno pred izbore, jer je on u problemu sa unutrašnjom politikom.

BUKA: Kakav će biti stav Evropske unije na sporazum iz Bijele kuće?

Ono gdje može biti nezadovoljstva u EU je to da je Srbija tako direktno iskoračila u blisko-istočnu krizu. Odnos EU prema Hezbolahu je vrlo balansiran. Nekima u EU će biti drago zbog Rusije i Kine, ali EU ima energetsku ovisnost od Rusije.

Jedini što mogu je, a Nijemci su ranije insistirati na tome,  da počnu da smanjuju rizik od iznenađena koje Beograd priprema a to je da otvore poglavlje 31 – usaglašavanje spoljne politike.

BUKA: Koliko je pametno preseliti ambasadu u Jerusalim?

To je odluka čije konsekvence ne znamo. Koja će biti reakcija Turske, o tome treba da razmišlja Beograd i Priština. Nikada ne bih povukao takav potez, jer je to pucanje sebi u noge. Ta odluka Baraka Obame koju je poslije Tramp primijenio je direktno suprotna aranžmanu dvije države jedna teritorija.

BUKA: Je li predsjednik Srbije napravio korak unaprijed ka priznavanju Kosova?

Ne vidim da je on to uradio što nije do sada u Briselskom sporazumu. To je ono što je potpisano u Briselu, a nije ostvareno. U čemu je bitna razlika, dok se Evropa mučila, davila, gnjavila kako da reši taj problem, Tramp i Grenel su pokazali kako se to može riješiti, a da se ne prejudicira status. Vučić je potpisivanjem sporazuma priznao realnost postojanja Kosova. To je veliki napredak. Vučić se nije protivio, niti je imao mogućnost da se buni što je potpisan premijer Kosova. To je vještina Amerikanaca i svaka im čast.

Oni nisu ponudili papir kao Brisel na kome se potpisuju Dačić i Tači. Ono su napravili tri različita papira sa istim tekstom. Jedan potpisao Vučić, jedan Hoti, jedan Tramp. Ono što ih je objedinjavalo je pismo namjere. To je taj trik. Sa stanovišta Srbije ona ima bilateralni sporazum s Amerikom o Kosovu. Sa stanovništa Kosova oni imaju bilateralni sporazum sa Amerikom. To je vrlo dobra formula.

BUKA: Jedna od dogovorenih stvari jeste i da Srbija godinu dana neće lobirati u svijetu za povlačenje priznanja Kosova, je li to proba za zvanično priznavanje kosovske nezavisnosti? S druge strane, Kosovo neće godinu dana neće aplicirati za članstvo u međunarodnim organizacijama.

To je ono što Evropa nije znala. Zašto godinu dana? Pretpostavljam da je Amerika odlučila da prekine agoniju oko članstva Kosova u Interpolu, Unesco, UN-u. Da će tu Amerika uraditi ono što je uradila s Palestincima. Da će obezbijediti dovoljan broj glasova i priznanja od ovih organizacija da Kosovo dobije većinu za prijem u ove organizacije. Za to im treba godinu dana. I za to im treba da se kosovski političari ne petljaju, jer kad god su se petljali da su velike diplomate, to se završavalo farsom. Očigledno je ovim kupljeno vrijeme za Ameriku, za njenu inicijativu.

BUKA: Možemo li sada očekivati normalizaciju odnosa Beograda i Prištine i kako će se ona ogledati?

Ne možemo neposredno, ali očigledno da, kad bi se ove stvari uradile, da bi život bio mnogo bolji. Glavni problem je odsustvo političke volje i angažovanja vođstva. Druga stvar koja je važna, društva nisu spremna i način na koji je ovo pripremano nije valjalo. Javnost nije pripremljena za normalizaciju odnosa.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close