vijesti

DR. KHALID ABDULWAHHAB AYOOB AL-MULLA, IRAČKI REIS: GLAS ULEME BIO JE BOLNIJI ZA ISIL OD ORUŽANOG OTPORA

“ISIL je iskoristio to što se ulema, vlast i sigurnosne službe bave omladinom i demonstrantima i već je počeo širiti svoje mreže širom Iraka. Ulema je bila zauzeta omladinom koja je demonstrirala po trgovima, koja je palila i rušila. Neke druge grupe omladine, potaknute izvana, imaju veliku odgovornost za događaje koji će uslijediti. Sinoć je jedan mladić javno rekao: ‘Mi moramo dizati oružje i oružjem uzeti naša prava. Ne možemo mi demonstracije voditi plakatima i bilbordima.’ Vjerujem da će ISIL koristiti ove glasove i ovakve stavove da poveća stepen nesigurnosti u Iraku. ISIL je i prije 2014. godine tako radio, koristio takve glasove protiv tadašnje vlasti, što je dovelo do oružanih sukoba. Mislim da razumna ulema u Iraku danas radi na tome da objasni situaciju, da ljudima rasvijetli sadašnje stanje”

Razgovarao: Hamza RIDŽAL

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Sunijski alim dr. Khalid Abdulwahhab Ayoob Al-Mulla predsjednik je Zajednice uleme Iraka, svojevrsni reisul-ulema u ovoj zemlji. Godine 1998. diplomirao je šerijatske znanosti na fakultetu “Imami Azam Ebu Hanife” u Bagdadu. Na istom je fakultetu magistrirao u oblasti tefsira, tumačenja Kur’ana, a na kur’anskim znanostima doktorirao je u Bejrutu. Osnivač je organizacije “Vesatijja” u Iraku. Jedno vrijeme bio je savjetnik predsjednika Iraka, a trenutno je savjetnik za vjerska pitanja iračkom premijeru. Za Stav govori o svojim prvim utiscima iz Bosne, o ulozi uleme u borbi protiv ISIL-a i ulozi radikalne ideologije koju ISIL promovira a koja nije ograničena na jedan teritorij. Al-Mulla govori i o bitnosti očuvanja tradicionalnog islama i duhovnosti u Bosni, posebno se osvrnuvši na pošast vehabizma.

STAV: Želio bih da intervju otvorimo razgovorom o Iraku. Kad sam boravio tamo prije četiri mjeseca s manjom grupom ljudi iz Bosne – kad ste nas srdačno primili u Bagdadu obradovani našim dolaskom, saznao sam iz mnogih izvora da odnosi između sunija i šiija odavno u Iraku nisu bili tako dobri. Kakvu je ulogu odigrala ulema u poboljšanju tih odnosa i kakva je bila uloga uleme u suprotstavljanju ISIL-u? Kolika je to zasluga Vas lično i ajatolaha Sistanija?

AL-MULLA: Uvijek su bili dobri odnosi između šiija i sunija u Iraku, i ne samo između šiija i sunija nego i između muslimana i nemuslimana. Međutim, nekad strani faktor utječe na to da dođe do sukoba. Ajatolah Sistani sad nije samo vjerski poglavar šiija, on je više od toga. On je izrastao u duhovnog otac svih Iračana. On je dokazao svoju veličinu svim Iračanima. Što se tiče borbe protiv ISIL-a, ulema je bila veoma važna i utjecajna za sprečavanje ISIL-ovog napredovanja u Iraku, imala je izrazito veliku i pozitivnu ulogu. Kad se suprotstavljamo nekom pokretu, mi se ne suprotstavljamo oružjem, nego intelektualno. Svojim znanjem suprotstavljamo se tim terorističkim grupama. Front za borbu protiv ISIL-a bili su i naši mimberi petkom u vrijeme džuma-namaza.

Ulema je upotrijebila i sve društvene mreže da se zaustave terorističke organizacije. Imali smo direktne razgovore s pripadnicima ISIL-a koji su bili uhapšeni. Oni su nam kazali da je utjecaj uleme na zaustavljanje ISIL-ove ideologije za njih bio mnogo veći i bolniji nego oružani otpor. Zašto? Zato što su oni smatrali da su oni poznavaoci islama i sebe su predstavljali kao prave vjernike. Mi smo im se suprotstavili medijski, ideološki, intelektualno! Stoga su nam rekli: “Vaše riječi su bile mnogo bolnije nego meci koje su drugi na nas ispaljivali.” Ko god misli da je ISIL organizacija ograničena na jedan teritorij, taj duboko griješi. ISIL može biti svugdje. Nama preostaje da im se suprotstavimo, i to smo učinili. U Iraku su jedan front držali naoružana vojska i sigurnosne službe, a drugi intelektualci, ulema i mediji.

STAV: S kakvim se izazovima danas suočava ulema u Iraku, nakon američkog atentata na Qasema Soleimanija i Mahdija el-Muhandisa?

AL-MULLA: Još i prije atentata na Soleimanija i Mahdija el-Muhandisa mi smo se susretali s jednom grupacijom koja je od prije godinu dana počela ozbiljno raditi na širenju narativa protiv svega što je vjersko, protiv kulture življenja, protiv uleme, protiv religije… Neko je to očito provocirao. Na najvažnijem kanalu u Iraku, koji većina Iračana gleda, prvi je put jedan mladić pričao o potrebi zakonske legalizacije istospolnih brakova. Pazite, on to govori u Iraku, u društvu u kojem ne postoji potreba da neko ovako priča. Irački narod je narod velikog morala i tradicije, s izraženim plemenskim običajima, a ovaj mladić zna da narod to neće prihvatiti niti ima potrebe za tim. Očito je on time htio da provocira, da izaziva ulemu. Drugi izazov s kojim se ulema susreće, a on je jedan od najtežih i najopasnijih, jeste taj što se ISIL danas nalazi svugdje u Iraku. Čitao sam ovih dana da su SAD objavile zvaničan izvještaj kako je ISIL jači i snažniji nego 2014. godine.

Pitat ćete me kako je to moguće i zašto je to tako. Zato što smo već godinu dana unazad previše opterećeni. Bavimo se omladinom koja pije, koja hoće noćni život, koja hoće nemoral. Mi već godinu imamo posla s takvim tipom ljudi. ISIL je iskoristio to što se ulema, vlast i sigurnosne službe bave omladinom i demonstrantima i već je počeo širiti svoje mreže širom Iraka. Ulema je bila zauzeta omladinom koja je demonstrirala po trgovima, koja je palila i rušila. Neke druge grupe omladine, potaknute izvana, imaju veliku odgovornost za događaje koji će uslijediti. Sinoć je jedan mladić javno rekao: “Mi moramo dizati oružje i oružjem uzeti naša prava. Ne možemo mi demonstracije voditi plakatima i bilbordima.” Vjerujem da će ISIL koristiti ove glasove i ovakve stavove da poveća stepen nesigurnosti u Iraku. ISIL je i prije 2014. godine tako radio, koristio takve glasove protiv tadašnje vlasti, što je dovelo do oružanih sukoba. Mislim da razumna ulema u Iraku danas radi na tome da objasni situaciju, da ljudima rasvijetli sadašnje stanje.

STAV: Uloga uleme, dakle, izlazi iz okvira onog što je religijska misao i duboko zalazi u političku sferu?

AL-MULLA: Ulema ne smije stati u ćošak i držati samo predavanja o vjeri. Ulema ne smije ostati neupućena u druga životna pitanja. Vjera je vezivno tkivo života i alimi moraju ljude upućivati u sva pitanja, ne samo u ona uskovjerska.

STAV: U Bosni se insistira na potpunoj odvojenosti vjere od politike.

AL-MULLA: Protivnici, nazovimo ih tako, žele uvijek da nam to tako predstave. Ako vjerska ličnost nastoji utjecati na politički život, oni tvrde da je to negativno, da to nije dobro. Međutim, to nije realno razmišljanje. Na osnovu čega smatramo da se vjerske ličnosti ne trebaju baviti politikom? Upravo suprotno tome, trebaju se baviti politikom. Niko neće pitati zašto se jedan ljekar bavi politikom, zašto poljoprivrednik, mašinski inžinjer, arihitekt, novinar? Samo nam smeta kad se vjerski službenik bavi politikom.

STAV: Zašto je to tako?

AL-MULLA: Radi se o strahu od islama. Islam ima direktnu vezu s emocijama ljudi. Islam odgaja preko osjećanja, preko ljubavi. Post nas, naprimjer, uči da budemo strpljivi. Ti si kod kuće sam, možeš jesti i piti šta god hoćeš, ali postom sebe odgajaš da ne smiješ piti i jesti. “Protivnici” nemaju povjerenja u sebe i zato se boje vjernika. Stoga uporno ponavljaju jednu rečenicu koja je besmislena: “Moramo odvojiti vjeru od politike.” Hajdemo biti potpuno otvoreni. Postoji samo jedna stvar kojom se ulema ne treba baviti: korištenjem vjere u svrhe ubijanja drugih. Ako bilo koji “alim” poziva na ubistvo, na ubijanje, na mržnju – to nije ni “a” od “alima”. Pa to nije ni vjernik, kamoli alim! Ja sad ne kažem da se ne smiješ braniti ako te neko napada, to je normalna stvar i u vezi s tim nema spora.

STAV: Prošle sam godine imao intervju s Abdul-Hakimom Muradom, dekanom Muslimanskog koledža na Cambridgeu. Vaše riječi podsjetile su me na njegova promišljanja islamofobije. On je tada rekao da se Evropa i Zapad boje islama jer još samo islam ima šta ponuditi, a da se u političkom smislu boje islama jer on zahtijeva slobodu. Onoga ko robuje Bogu ne mogu kontrolirati…

AL-MULLA: Ima jedna stvar koju dosta ljudi zaboravi, a vrlo je važna. Osnovna stvar u islamu jeste odnos između ljudi. Kada sabereš sve vrijeme koje dnevno potrošiš na klanjanje, vidjet ćeš da ne potrošiš ni sat. Ostanu ti 23 sata u kojima trebaš biti dobar musliman. U tom vremenu trebaš se lijepo ponašati, imati dobar odnos prema ljudima. Kad su pitali Poslanika, s. a. v. s., šta je vjera, on je rekao da je vjera saradnja s ljudima, lijep odnos prema njima. Mi muslimani moramo pokazati, moramo osvijestiti našu pozitivnu ulogu. Moramo sarađivati međusobno, ali i s onima koji su protiv nas. I za takve moramo imati lijepo rješenje i lijepu riječ. Imaju neke skraćenice u islamu koje se pamte, a imaju velike posljedice.

Naprimjer, kada se nasmiješ, pa osmijeh je sadaka, to je dobro djelo. Međutim, ja sam osmijeh i srdačnost pri susretu češće viđao kod Evropljana nego kod muslimana. Taj blagi osmijeh pri susretu direktno utječe na čovjekovo lijepo raspoloženje. Tvoj je osmijeh prema prijatelju sadaka. Ovo je praksa Poslanika, s. a. v. s, i to je potvrđeno u našoj vjeri. To bi trebala biti praksa svih muslimana. Islam je duboka vjera. Ne može svako biti učitelj, muršid. Svi trebamo da učimo i svi možemo da učimo, ali ne može svako biti učitelj. Kad sam studirao, sa mnom je bilo trideset učenika, a bili su tu i neki drugi učenici. Samo jedna ili dvije osobe među nama postali su alimi. Uvjeren sam da je razumijevanje islama mudžiza, nadnaravno čudo.

STAV: Prvi ste put u Bosni i Hercegovini. Kakvi su Vaši utisci? Kako reis iračke uleme gleda na islam u Bosni?

AL-MULLA: Meni je izrazito drago što sam ovdje. Već šesnaest godina putujem po cijelom svijetu i žao mi je, pa i neugodno, što ranije nisam došao u Bosnu. Mislim da je bošnjački narod veoma miroljubiv i prijatan. Voli da živi, voli da organizira svoj život i, ako mu se da prilika, ovaj narod pravit će čuda. Doista je nevjerovatno da je ovaj narod prošao kroz sva ta iskušenja, od komunizma do rata, a da su džamije i tekije ovdje aktivne. Vaš narod voli vjeru. Uvjeren sam da će ovaj narod uspjeti i u vjeri i u životu. Ono što je vrlo važno, ja zaista imam želju da odnos između naše i vaše uleme bude bolji, da budemo bliži. Možda trenutno među nama ima neki zastor, ali ne mislim da je to nešto ozbiljno. Treba ga podići i bolje se upoznati kako bismo sarađivali. Vrlo kratko to želim reći i vratiti se na Vaše pitanje o islamu u Bosni. Ako komunisti nisu mogli promijeniti ovaj narod i izbaciti vjeru iz srca, i kad rat to nije mogao, niko to ne može učiniti.

STAV: Od kad je islam došao u Bosnu i Hercegovinu polovinom 15. stoljeća, Bošnjaci su pripadnici hanefijskog mezheba. Zbog geografske, a kasnije i političke izoliranosti Bosne od ostatka islamskog svijeta, način razumijevanja i življenja islama skoro da se nije promijenio na ovim prostorima do danas. Međutim, u vrijeme Agresije, kada ovdje nije mogao ući kilogram brašna, ulazili su nekako “alimi” koji su nas pokušali, i danas pokušavaju, vratiti “na pravi put”. Koliko su opasne tendencije da se Bošnjaci odvoje od vlastite tradicije življenja islama?

AL-MULLA: Jasno mi je o čemu govoriš. Bit ću otvoren i potpuno iskren. Nema opasnosti koja prijeti sunijama u svijetu kao što je to opasnosti od vehabizma. Od vehabija nema ništa opasnije za sunije. Sve radikalne grupe, svi teroristički pokreti, nastali su od vehabija. Vi u Bosni slijedite imama Ebu-Hanifu, kojeg slijedi više od milijardu muslimana u svijetu. Još nikad nismo čuli da je jedan pripadnik hanefijskog mezheba postao radikal. Još to nismo čuli! Pozivam tebe i čitaoce da pročitate knjigu Vehabije i vehabizam u 18. stoljeću. U knjizi se govori o tome kako su vehabije krenule u rušenje Osmanskog carstva. Prvo što su radili bilo je ubijanje uleme. Srušili su džamije, srušili su mezarja! Prošli su kroz jednu pokrajinu koja se zove Arrar. Jedan dio ih je otišao prema mezaru Ebu-Hanife i pretvorio ga u štalu za konje. Drugi dio je otišao prema Kerbeli i Nedžefu. Ondje su porušili mezare imama Alija i imama Husejna. Sve su sravnili sa zemljom. To se desilo prilikom ustanka protiv Osmanlija. Ja ću reći jednu stvar i ne primoravam te da to prihvatiš, ali ti o tome malo razmisli i vidi koliko u tome ima istine. Vehabije su opasnije za muslimane nego cionistički režim. S cionističkim režimom može se pregovarati. S vehabijama imaš samo dvije opcije: ili da budeš s njima ili da te ubiju.

STAV: Prije dolaska osmanske vojske u Bosnu, i o tome imamo pouzdana svjedočanstva, u Bosnu su došli šejhovi i derviši koji su lokalnom stanovništvu objašnjavali islam. Tesavvuf je ostavio velikog traga na bosansku tradiciju življenja i razumijevanja islama. Koliko je važno očuvati forme sufijske duhovnosti, posebno danas kada su na udaru vehabizma o kojem govorite?

AL-MULLA: To je vrlo važno. Duša života jeste tesavvuf. Vjera islam je ruhanijetska vjera. To je prije svega vjera duhovnosti. Hoću da kažem jedan hadis. Na početku svoje misije u Medini Poslanik, a. s., držao je hutbe penjući se na panj palminog stabla. Kad je ojačala muslimanska zajednica i kada je vršeno preuređenje Poslanikove džamije, muslimani su napravili mimber od drveta, s tri stepenice. Kada se Poslanik, a. s., prvi put popeo na novi mimber, Poslanik je čuo plač tog panja. Poslanik je, kako se navodi u predajama, sišao s mimbera, uzeo dio palminog stabla s kojeg je prije držao hutbe i privio ga uz svoje grudi. Panj se umirio na Poslanikovim grudima, prestao je jecati. Muslimani su 1.200 godina čuvali ovo palmino stablo, sve dok vehabije nisu došle na vlast. Od tada se ne zna gdje se nalazi taj dio palminog stabla što je plakao zbog čežnje za Poslanikom. A naša vjera, to je vjera duhovnosti. To je njena suština.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close