Ono što je važno već sada jeste činjenica da se niko iz rukovodstva stranke, čiji članovi pozivaju na džihad, ne ograđuje od opasnih poziva koji crtaju mete i kopaju nepremostive provalije među ljudima
To da samo dijaloga u političkom iskustvu i životu ne može biti previše i to koliko nam istog tog dijaloga nedostaje, imali smo priliku uvjeriti se proteklih dana. Riječ je, da stvari preciziramo, o ratničkom pokliku kojim se ovih dana Bošnjaci upozoravaju i pozivaju na “džihad našeg vremena”. Navedeni poklič kao primjer elementarne zloupotrebe i manipulacije potvrđuje kakvih je razmjera naša dezorijentiranost i u kakvom se nepreglednom korovu i šiblju nalazi naša politička kultura.
RETROGRADNE POLITIKE
U konkretnom slučaju, nisam siguran da li je u prvom redu riječ o elementarnom nepoznavanju moderne političke fenomenologije, njenog idejnog i pojmovnog instrumentarija, ishodišta i temeljnih odrednica moderne države ili se radi, isključivo, o najprizemnijim motivima i sračunatoj pozi koja služi – a čemu drugom – bespoštednoj borbi za vlast.
Ovog časa to i nije presudno važno. Uvjeren sam tek da će biti predmet ozbiljnih politoloških, socioloških, pravnih i historijskih analiza. Za sada je predmet nekih drugih analiza, u nekim drugim centrima. Ono što je važno već sada jeste činjenica da se niko iz rukovodstva stranke, čiji članovi pozivaju na džihad, ne ograđuje od opasnih poziva koji crtaju mete i kopaju nepremostive provalije među ljudima. Takav diskurs, s jedne strane, razumljiv je kada ostanete bez ikakvog racionalnog političkog sadržaja i programa. Emocije, suze, sjećanja, vjerska osjećanja, u najkraćem, pojmovi i fenomeni pretpolitičkog, ostaju jedini metod i manevar u izbezumljenom nastojanju zadržavanja moći i privilegija. S druge strane, ostaje nejasno kako kreatori takvog diskursa i naglasaka u političkoj borbi, ne vide dugoročnu, teško popravljivu štetu za narod i državu, koje tobože brane. To može ukazivati samo na izgubljeni politički i vrijednosni kompas i potpunu riješenost da se u vlastitom održanju ne preza ni od čega. Kao što je nejasno kako problem u tome ne vide oni ljudi koji su uložili značajne institucionalne, organizacijske, pravne napore i poteze da se apsolutno i na svaki način ograde od retrogradnih interpretacija, koje muslimane i Bošnjake markiraju kao prijetnju evropskom društvu i vrijednostima. Neko nekoga u tom krugu laže i zloupotrebljava.
U složenoj geopolitičkoj konstelaciji kakvoj svjedočimo, posebno proteklih mjeseci, svaka neodgovorno izgovorena riječ predstavlja teret i problem, za koji će račun biti isporučen ne samo pojedincu ili stranci nego narodu i državi. Danas, u 21. stoljeću, u srcu Evrope, u sekularnoj državi koja nastoji postati članicom Evropske unije, potpisnici međunarodnih povelja o ljudskim i građanskim pravima, ne trebaju nam retrogradne politike, povratak srednjovjekovnog političkog vokabulara, zaklanjanje za vjeru i vjerske institucije. Ako to do sada nismo naučili, državu nismo ni zaslužili. Uvjeren sam da to ljudi sve jasnije prepoznaju i da im se ne može više s vještačkih aristokratskih visina prodavati priča o jednakosti i jedinstvu.
Demokracija i pluralizam velika su dostignuća čovječanstva, ljudskog nastojanja da na ovom svijetu živi pravedno ili se, barem, kreće prema idealu pravednosti. Taj se pluralizam najprije pokazuje i potvrđuje u smjenjivosti vlasti kroz slobodne i poštene izbore. U tom pravcu naša građanska odgovornost i politička kultura tek trebaju doživjeti prave iskorake.
POGUBNE POSLJEDICE
Političke stranke neizostavan su i važan dio demokratskog pejzaža moderne države, možda su i njegov centralni dio, ali nipošto nisu više od organiziranog i formaliziranog interesa koji kroz utvrđene kanale dolazi do vlasti i jednako tako biva smijenjen. Odatle svako zaklanjanje za pretpolitičku terminologiju i koncepte nepogrešivo svjedoči političku nepismenost, ispražnjenost od političkog, poniženje demokracije i demokratskog naslijeđa. Sve to, uglavnom, s vrlo pogubnim posljedicama. Političko i demokratsko, kao trajna zadaća i uvijek otvoren put, nemoguć je bez uvijek otvorenog razgovora. Taj je razgovor, opet, teško otvoriti ako se interpretativne zajednice potpuno mimoilaze, stvarnost negira, a vrijednosti projiciraju iz stranačke perspektive. U politici koja operira kategorijama svetog valuta se iskazuje ljudskim životima.
