Analizavijesti

Dijalog ili džihad?

DŽELALUDIN HODŽIĆ

Ono što je važno već sada jeste činjenica da se niko iz rukovodstva stranke, čiji članovi pozivaju na džihad, ne ograđuje od opasnih poziva koji crtaju mete i kopaju nepremostive provalije među ljudima

To da samo dijaloga u političkom iskustvu i životu ne može biti previše i to koliko nam istog tog dijaloga nedostaje, imali smo priliku uvjeriti se proteklih dana. Riječ je, da stvari preciziramo, o ratničkom pokliku kojim se ovih dana Bošnjaci upozoravaju i pozivaju na “džihad našeg vremena”. Navedeni poklič kao primjer elementarne zloupotrebe i manipulacije potvrđuje kakvih je razmjera naša dezorijentiranost i u kakvom se nepreglednom korovu i šiblju nalazi naša politička kultura.

RETROGRADNE POLITIKE

U konkretnom slučaju, nisam siguran da li je u prvom redu riječ o elementarnom nepoznavanju moderne političke fenomenologije, njenog idejnog i pojmovnog instrumentarija, ishodišta i temeljnih odrednica moderne države ili se radi, isključivo, o najprizemnijim motivima i sračunatoj pozi koja služi – a čemu drugom – bespoštednoj borbi za vlast.

Ovog časa to i nije presudno važno. Uvjeren sam tek da će biti predmet ozbiljnih politoloških, socioloških, pravnih i historijskih analiza. Za sada je predmet nekih drugih analiza, u nekim drugim centrima. Ono što je važno već sada jeste činjenica da se niko iz rukovodstva stranke, čiji članovi pozivaju na džihad, ne ograđuje od opasnih poziva koji crtaju mete i kopaju nepremostive provalije među ljudima. Takav diskurs, s jedne strane, razumljiv je kada ostanete bez ikakvog racionalnog političkog sadržaja i programa. Emocije, suze, sjećanja, vjerska osjećanja, u najkraćem, pojmovi i fenomeni pretpolitičkog, ostaju jedini metod i manevar u izbezumljenom nastojanju zadržavanja moći i privilegija. S druge strane, ostaje nejasno kako kreatori takvog diskursa i naglasaka u političkoj borbi, ne vide dugoročnu, teško popravljivu štetu za narod i državu, koje tobože brane. To može ukazivati samo na izgubljeni politički i vrijednosni kompas i potpunu riješenost da se u vlastitom održanju ne preza ni od čega. Kao što je nejasno kako problem u tome ne vide oni ljudi koji su uložili značajne institucionalne, organizacijske, pravne napore i poteze da se apsolutno i na svaki način ograde od retrogradnih interpretacija, koje muslimane i Bošnjake markiraju kao prijetnju evropskom društvu i vrijednostima. Neko nekoga u tom krugu laže i zloupotrebljava.

U složenoj geopolitičkoj konstelaciji kakvoj svjedočimo, posebno proteklih mjeseci, svaka neodgovorno izgovorena riječ predstavlja teret i problem, za koji će račun biti isporučen ne samo pojedincu ili stranci nego narodu i državi. Danas, u 21. stoljeću, u srcu Evrope, u sekularnoj državi koja nastoji postati članicom Evropske unije, potpisnici međunarodnih povelja o ljudskim i građanskim pravima, ne trebaju nam retrogradne politike, povratak srednjovjekovnog političkog vokabulara, zaklanjanje za vjeru i vjerske institucije. Ako to do sada nismo naučili, državu nismo ni zaslužili. Uvjeren sam da to ljudi sve jasnije prepoznaju i da im se ne može više s vještačkih aristokratskih visina prodavati priča o jednakosti i jedinstvu.

Demokracija i pluralizam velika su dostignuća čovječanstva, ljudskog nastojanja da na ovom svijetu živi pravedno ili se, barem, kreće prema idealu pravednosti. Taj se pluralizam najprije pokazuje i potvrđuje u smjenjivosti vlasti kroz slobodne i poštene izbore. U tom pravcu naša građanska odgovornost i politička kultura tek trebaju doživjeti prave iskorake.

POGUBNE POSLJEDICE

Političke stranke neizostavan su i važan dio demokratskog pejzaža moderne države, možda su i njegov centralni dio, ali nipošto nisu više od organiziranog i formaliziranog interesa koji kroz utvrđene kanale dolazi do vlasti i jednako tako biva smijenjen. Odatle svako zaklanjanje za pretpolitičku terminologiju i koncepte nepogrešivo svjedoči političku nepismenost, ispražnjenost od političkog, poniženje demokracije i demokratskog naslijeđa. Sve to, uglavnom, s vrlo pogubnim posljedicama. Političko i demokratsko, kao trajna zadaća i uvijek otvoren put, nemoguć je bez uvijek otvorenog razgovora. Taj je razgovor, opet, teško otvoriti ako se interpretativne zajednice potpuno mimoilaze, stvarnost negira, a vrijednosti projiciraju iz stranačke perspektive. U politici koja operira kategorijama svetog valuta se iskazuje ljudskim životima.

Izvor

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
%d bloggers like this: