povijestvijesti

Clinton je dva puta stavio veto na podizanje embarga Armiji BiH

Nedim Hasić

Ako se detaljno udubimo u historiju mandata bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona i njegovog odnosa prema Bosni i Hercegovini, ostat će upisan crnim slovima u historiji ove zemlje kao osoba koja je zdušno insistirala na zabrani naoružavanja Armije BiH, krijući se iza leđa Evropljana, bez kojih, kako je godinama tvrdio, nije mogao podići embargo.

On je bio taj koji je svojim vetom svezao ruke Armiji BiH, navukao joj vreću na glavu i takvu je poslao u ring na meč protiv naoružanog i utreniranog protivnika.

Bio je 12. august 1995. godine kada je Clinton iskoristio pravo na veto da blokira zakon kojim bi SAD ukinule embargo na naoružavanje Armije BiH. Bilo je to tačno mjesec dana nakon pada Srebrenice, u vrijeme kada je njegova administracija znala šta se dešava na poljima smrti oko nekadašnje zaštićene enklave UN-a. Sve to nije bilo dovoljno da se nakon tri godine Agresije Armiji BiH omogući ravnopravna borba.

– Znam da članovi Kongresa dijele moje ciljeve i rad na okončanju rata u Bosni. Ali njihov glas da jednostrano ukinu embargo na oružje pogrešan je korak u krivo vrijeme – rekao je Clinton u pisanoj izjavi nakon što je uložio veto.

Tridesetog maja 1992. godine Sjedinjene Američke Države pod administracijom predsjednika Busha starijeg uvele su embargo na uvoz oružja bivšoj Jugoslaviji. U vrijeme predizborne kampanje Bill Clinton je govorio da podržava ukidanje embarga na oružje Bosni i Hercegovini. Kako su SAD tada imale snimke iranskih aviona u Zagrebu koji su dopremali pomoć jedinoj legalnoj i legitimnoj bh. vlasti, onoj u Sarajevu, govorio je kako treba ukinuti embargo da Iran ne bi mogao prodavati oružje Sarajevu već kako bi Bosanci mogli dobiti podršku od saveznika Sjedinjenih Država, Saudijske Arabije i Turske.

Obećao je da će, kada postane predsjednik, ukinuti nepravedni embargo Ujedinjenih naroda protiv Bosne i Hercegovine. No, nakon što je došao na predsjedničku dužnost, Bill Clinton se predomislio. Prekršio je svoje obećanje i do kraja agresije se protivio ukidanju embarga na oružje.

Prvo je posljednjeg dana juna 1994. godine Senat odbacio zahtjev da Clinton ukine embargo na isporuku oružja Bosni i Hercegovini. Prijedlog je pao nakon što je Clintonov potpredsjednik Al Gore glasao protiv. Njegov je glas bio odlučujući jer su senatori glasali 50:50. Prije glasanja su Clinton i njegova administracija lobirali protiv zakona s obrazloženjem da bi to poremetilo mirovni plan.

Sedam dana ranije je tadašnji ministar vanjskih poslova Douglas Hurd tražio od senatora da ne prekinu embargo jer bi to potaklo nastavak borbi. Zastupnički dom već je ranije tražio od Clintona da ukine embargo, a da je tada to učinio i Senat, Clinton bi bio prisiljen staviti veto na cijeli zakon ili jednostrano prekršiti embargo.

Kongres je, međutim, i nakon toga u nekoliko navrata razmatrao i čak i izglasao ukidanje embarga na oružje i poslao Clintonu prijedlog zakona. Nije bilo sasvim jednoglasno, ali bilo je glasovima zastupnika obje stranke. Demokrati i republikanci u Domu i Senatu uputili su Clintonu prijedlog zakona kako bi mogli preko svojih saveznika pomoći Bosni i Hercegovini da se odbrani. Clinton je stavio veto na taj prijedlog zakona. Rekao je da niko, ni Turska, ni Saudijska Arabija, niko od prijatelja SAD, a najmanje Sjedinjene Američke Države, “ne bi mogao pomoći u naoružavanju bosanskih muslimana”.

Clinton je uvjeravao ne samo Kongres već i američki narod i saveznike, poput Britanije i Francuske, da se odlučno protivi ukidanju embarga na oružje. U Senatu su tada neki smatrali kako je Clinton to uradio kako bi dao jasan znak Iranu da se SAD neće usprotiviti ilegalnim, izdašnim isporukama oružja iz Irana za BiH. U Senatu su Clintona optužili da je znao da su ogromne količine oružja, u pratnji iranskih obavještajaca, dopremljene u Bosnu i Hercegovinu od režima koji je Clintonova administracija javno označavala kao finansijere terorista. Tvrdi se i kako je Clinton znao da svakog mjeseca polijeće do osam teretnih aviona s iranskim oružjem za Bosnu i Hercegovinu.

Neposredno poslije dolaska na vlast Clinton je istakao da će se SAD uključiti u novom smjeru u pogledu politike prema bivšoj Jugoslaviji. Kako piše kanadski historičar Renéo Lukić u svom radu Vanjska politika Clintonove administracije, jedan od prvih službenih Clintonovih poteza bio je pitati svoju grupu nadležnu za vanjsku politiku, prije svih “Presidential Review Directives” (PRDs), da ponovno procijeni američko gledište prema ratu u Bosni i Hercegovini.

PRD je predstavio više opcija za razvoj aktivnije politike SAD-a u Bosni, među kojima se nalazila upotreba zračne sile da bi se nametnulo poštovanje zone zabrane letenja koju je UN proglasio iznad Bosne i Hercegovine u oktobru 1992; korištenje zračnih udara protiv srpskih položaja; ograničenje embarga na oružje da bi se omogućila učinkovitija odbrana Bošnjaka; slanje UN-ovih mirovnih snaga u Makedoniju i na Kosovo da se spriječi proširenje sukoba na cijelu regiju; osnivanje međunarodne komisije za istraživanje zločina počinjenih u Bosni.

Međutim, kad je državni sekretar Warren Christopher objavio rezultate ove izmijenjene politike 10. februara 1993. godine, nijedna vojna opcija nije bila predložena, a ukidanje embarga i upotreba zračnih udara protiv srpskih snaga nisu ni spomenuti. Umjesto toga, Christopher je podsjetio na ograničenost angažmana SAD-a, te garantirao da američke kopnene jedinice neće biti raspoređene u Bosni i Hercegovini prije nego što sve strane ne prihvate mirno rješenje.

Lukić dalje piše da je u maju 1993. godine Clinton poslao ministra vanjskih poslova Warrena Christophera na turneju po evropskim prijestolnicama (Pariz, London, Moskva, Bruxelles, Bonn i Rim) da uvjeri evropske državnike o nužnosti bombardiranja srpskih položaja i ukidanja embarga na oružje namijenjenog vladi u Sarajevu. Tako je najavljena i predstavljena “Lift and strike” politika kojom se Clintonova administracija nadala povratku Srba za pregovarački stol.

Međutim, novu američku politiku za Bosnu i Hercegovinu koju je Christopher iznio Francuska i Velika Britanija nisu shvatile kao plan koji je Clinton razradio. Saveznici su ga smatrali “prvom verzijom”, nacrtom koji su mogle nadograditi ili čak odbiti države čije su se jedinice nalazile u Bosni i Hercegovini u sklopu UNPROFOR-a. U svom izvještaju predstavljenom nakon povratka iz Evrope Christopher je upozorio Clintona da će evropski saveznici prihvatiti njegov plan samo ako njegova administracija pokaže više odlučnosti.

Nemoćan u pridobijanju savezničke podrške za svoj plan o zračnim udarima i ukidanju embarga, Clinton se polovinom maja 1993. vraća politici njegovog prethodnika predsjednika Busha, koja se svodila na promatranje i očekivanje evropskih inicijativa. Kako navodi Lukić, u junu 1993, nakon evropskog odbijanja politike “Lift and strike”, državni sekretar Christopher izjavio je pred Kongresom da SAD nemaju nikakvu moralnu obavezu intervenirati u Bosni zbog zaštite Bošnjaka jer su sve strane bile više ili manje odgovorne za sukob.

Te njegove riječi bile su u znatnoj suprotnosti s onima izrečenima u februaru 1993, kad je držao Srbiju jedinim krivcem. U tajnoj bilješci poslanoj Christopheru James K. Bishop, pomoćnik državnog sekretara za ljudska prava i humanitarne poslove, upozorio je državnog sekretara, oslanjajući se na sedam izvještaja o kršenjima ljudskih prava u Bosni i Hercegovini koje su Sjedinjene Države predale Ujedinjenim narodima, da se samo 18 slučaja od njih 285 odnose na zločine koje su počinili Bošnjaci. Unatoč tom neskladu u State Departmentu, politika Clintonove administracije prema ratu u Bosni i Hercegovini, kako ju je Warren Christopher definirao, nipošto se nije promijenila.

Za razliku od Clintona, u američkoj su politici postojala dva čovjeka koja su se od prvog do posljednjeg dana zdušno zalagala za Bosnu i Hercegovinu i za ukidanje zabrane naoružavanja njezine vojske. U septembru 1992. godine senatori Bob Dole i Joe Biden bili su autori prve zakonske inicijative koja je imala za cilj pružiti vojnu pomoć vlastima Bosne i Hercegovine.

Kako piše Hamza Karčić u svojoj studiji Bosnia on Capitol Hill: the case of Senator Bob Dole o političkom Doleovom djelovanju u vezi s Bosnom i Hercegovinom, ta je inicijativa ovisila o odluci o ukidanju embarga na uvoz naoružanja koji je bio uveden vlastima u Sarajevu, no podrazumijevala je pomoć u iznosu od 50 miliona dolara Sarajevu nakon što embargo bude ukinut.

Krajem 1992. godine Dole je bio čvrsto uvjeren kako je ukidanje embarga na uvoz oružja najbolja politika. Embargo UN-a na oružje nametnut je Jugoslaviji 1991. godine i ostao je na snazi i nakon što je BiH postala nezavisna, oduzimajući Bosni i Hercegovini pravo na samoodbranu. Dana 17. decembra 1992. godine Dole i još 12 senatora pisali su predsjedniku Bushu, pojašnjavajući mu kako se “genocid nad Bosancima nastavlja” te kako “vjerujemo da se embargo UN-a na oružje protiv Bosne mora sada ukinuti”. Dole je 16. aprila 1993. pisao Clintonu pozivajući ga da snažno odgovori nakon srpskog napada na Srebrenicu. Tražio je da se postavi ultimatum u istočnoj Bosni: povlačenje srpskih snaga ili udari avijacije NATO-a. U maju iste godine Dole predstavlja Zakon o samoodbrani Bosne i Hercegovine kako bi ukinuo embargo na uvoz oružja i odobrio do 200 miliona dolara vojnoj pomoći Vladi BiH, piše Stav.

U konačnoj verziji prijedloga zakona, koji su donijela oba doma, propisao je da će predsjednik SAD ukinuti embargo na oružje za BiH nakon što Vlada BiH odluči o takvom zahtjevu ili nakon odluke o povlačenju UNPROFOR-a iz BiH. Prestanak embarga trebao bi se ozvaničiti dvanaest nedjelja nakon što Vlada BiH zatraži odlazak UNPROFOR-a. Prijedlog nije prošao u Senatu, no ponovo je postao aktuelan nakon što se desila Srebrenica.

Uz Dolea, u tim je godinama i aktuelni predsjednik SAD Joe Biden bio gorljivi zagovornik američke vojne intervencije i ukidanja embarga na uvoz oružja. Biden je nekoliko puta pozivao na upotrebu sile, ukidanje embarga na oružje, zračne napade… Tvrdio je da SAD imaju moralna i strateška opravdanja za intervenciju.

Osim što je insistirao na naoružavanju Armije RBiH, Biden je tražio i direktne američke napade na glavni grad Srbije. Biden je rekao da je 1993. “predlagao da bombardiramo Beograd. Predlagao sam da pošaljemo američke pilote i dignemo u zrak sve mostove na Drini. Predlagao sam da uklonimo njihove zalihe nafte. Predlagao sam vrlo specifičnu akciju”, kazao je.

Biden je 1995. žestoko napao Clintonov veto na prijedlog zakona koji će ukinuti ono što je Biden nazvao “nezakonitim i nemoralnim embargom na oružje” protiv Bosne i Hercegovine. Posebno jer su čak i nakon uvođenja embarga SAD potpisale sporazum o vojnoj saradnji s Hrvatskom i počeli potiho odobravati ugovore za privatne američke vojne tvrtke i penzionisano američko osoblje za obuku hrvatskih vojnih snaga.

– Ovi bosanski muslimani i Hrvati znaju se boriti. Spremni su za borbu. Zamislite samo da su imali protivoklopno oružje – rekao je Biden.

Dvanaestog augusta 1995. godine Clinton je ispunio obećanje dato saveznicima u NATO-u i uložio veto na zakon kojim bi se ukinuo embargo na uvoz naoružanja za Vladu Republike Bosne i Hercegovine. Učinio je to ustvrdivši kako bi podizanje embarga pogoršalo situaciju u Bosni i Hercegovini. Taj su Clintonov potez pozdravili u Evropi, no izazvao je gnušanje na Capitol Hillu, gdje su utjecajni članovi obje američke političke stranke osudili Clintonov postupak, tvrdeći da embargo stavlja bh. snage u nepovoljan položaj u odnosu na mnogo bolje naoružane snage Vojske RS.

– Više od godinu dana protivnici dizanja embarga izdavali su strašna upozorenja da će to potaknuti bosanske Srbe da zauzmu takozvana sigurna područja UN-a u istočnoj Bosni. Zapravo, pregazili su Srebrenicu i Žepu ne čekajući da američki Kongres djeluje. Nakon toga su nastavili bosanski Srbi organizirana, planirana ubistva, silovanje i pljačku – rekao je tadašnji senator Joseph R. Biden Jr., demokrata iz Delawarea.

Čelnik većine u Senatu Bob Dole iz Kansasa, glavni zagovornik prijedloga za ukidanje embarga, izdao je priopćenje u kojem kaže:

– Nadam se da će predsjednik imati na umu da većina glasova u Senatu i Domu opovrgava pristup administracije, a to je da se podrži neuspjela operacija UN-a u Bosni i da se žrtvama agresije uskrati pravo na odbranu.

Ukidanje embarga zagovarali su članovi Kongresa, koji su tvrdili da je embargo na oružje Ujedinjenih naroda nametnut nacijama nastalim raspadom Jugoslavije kaznio samo jednu stranu sukoba – Bošnjake. Embargo je učvrstio prednost u teškom i lahkom naoružanju koje su imali bosanski Srbi, koje su snabdjeli iz Beograda i koji imaju pristup arsenalu bivše JNA. Ni Clintonova administracija ni saveznici u NATO-u to nisu osporavali, ali su insistirali na tome da bi ukidanjem embarga stvari bile još gore. Francuska i Britanija su obećale da će odmah poslati svoje trupe kući ako SAD ukinu embargo.

Međutim, većina članova Kongresa uopće nije htjela čuti za takve argumente zbog svakodnevnih izvještaja koji su dokumentirali zločine bosanskih Srba. Zbog toga su Bob Dole i drugi predstavili prijedlog zakona o naoružavanju bosanskih snaga nakon ukidanja embarga na oružje.

– Snimanje iz zraka otkrilo je svježe iskopanu zemlju na velikom području na kojem je prije nekoliko dana bilo zatočeno na hiljade muslimana. Vjerujemo da su bosanski Srbi izvršili najveće masovno ubistvo u Evropi od vremena Adolfa Hitlera. Da smo djelovali i ukinuli nemoralni i ilegalni embargo na oružje prije tri godine, kada sam prvi put pozvao Kongres da to učini, ti muslimanski muškarci i dječaci mogli bi se obraniti od genocidnih srpskih bandi – rekao je tada Biden.

Tokom prvih nekoliko mjeseci svog predsjednikovanja Bill Clinton zatražio je od svog dugogodišnjeg prijatelja i novinara Taylora Brancha da preuzme ulogu historičara koji će skupljati materijale za Clintonove postpredsjedničke memoare. Uslijedilo je 79 razgovora između njih dvojice. Nakon svake sesije, Branch je bilježio vlastite dojmove o intervjuu, na kraju je objedinio svoja zapažanja u novoj knjizi The Clinton Tapes: Wrestling History with President. U tim se razgovorima Clinton pravda za svoju odluku o stavljanju veta na skidanje embarga na uvoz naoružanja.

Clinton je rekao da je njegova vlada prvo bila podijeljena u vezi s prijedlogom o vojnoj intervenciji kako bi se zaustavilo etničko čišćenje. Rekao je da su general Powell i drugi bili protiv vojnih opcija, tvrdeći da su zračni napadi primamljivi i sigurni, ali da ne mogu prisiliti nikoga na primirje.

Nakon toga su razmatrali ideje za ublažavanje međunarodnog embarga na isporuke oružja, obrazlažući to činjenicom da je embargom kažnjen najslabiji u Bosni i Hercegovini. Za razliku od svojih susjeda u Srbiji i Hrvatskoj, većinsko bošnjačko stanovništvo Bosne bilo je izolirano bez pristupa oružju. Bosanskohercegovačka vlada je htjela da se embargo ukine kako bi se mogli odbraniti, čime bi se otvorila šansa za vojnu ravnotežu koja bi mogla dovesti do političkog rješenja sukoba.

Clinton je rekao da su američki saveznici u Evropi blokirali prijedloge za prilagođavanje ili uklanjanje embarga. Opravdali su svoje protivljenje uvjerljivim humanitarnim razlozima, tvrdeći da bi više oružja samo potaknulo krvoproliće, ali privatno su, rekao je Clinton, ključni saveznici prigovarali da bi nezavisna Bosna bila “neprirodna” kao jedina muslimanska nacija u Evropi. Rekao je da se zalažu za embargo upravo zato što dovodi Bosnu i Hercegovinu u nepovoljan položaj.

Osporili su položaj SAD-a da predlaže promjene politike bez američkih vojnika na terenu. Ističući svoje mirovne snage kao znak predanosti, oni su ove trupe učinkovito pretvorili u štit za stalno rasparčavanje Bosne i Hercegovine od srpskih snaga.

– Kad sam izrazio šok zbog takvog cinizma, podsjećajući na diplomatiju slijepih očiju u vezi s teškim položajem evropskih Jevreja tokom Drugog svjetskog rata, predsjednik Clinton je samo slegnuo ramenima. Rekao je da je francuski predsjednik François Mitterrand bio posebno otvoren kada je rekao da Bosna tu ne pripada, te da su britanski dužnosnici također govorili o bolnoj, ali realnoj obnovi kršćanske Evrope.

Protiv Britanije i Francuske, rekao je, njemački kancelar Helmut Kohl, među ostalim, podržao je poteze da se preispita embargo Ujedinjenih naroda na naoružanje, djelomično neuspješno jer Njemačka nije imala mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a.

Izvor

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
%d bloggers like this: