zdravlje

Cjepivo i diskriminacija

Marc Botenga

U zadnjih nekoliko tjedana, suočeni s drugim dramatičnim valom Covida-19, svjedoci smo niza optimističnih vijesti. Početkom studenog farmaceutska kompanija AstraZeneca obznanila je da bi se njeno cjepivo već u prosincu moglo naći na tržištu. U nadi da će cjepivo, iako ne panaceja (čudotvoran lijek za sve), biti važan faktor u borbi protiv Covida-19, sve obavijesti o tome većina nas dočekuje s velikim entuzijazmom. Njega dijele i financijska tržišta. Svaki put kad mediji najave skoru pojavu nekog cjepiva, skoče cijene dionica te farmaceutske kompanije. To je poticaj farmaceutskim kompanijama da čim prije objave bilo kakav napredak u ispitivanju svojih proizvoda. A on je tim veći što je svaka takva objava popraćena s bilijunskim ugovorima kojima anksiozne vlade pokušavaju osigurati dostatne doze budućeg cjepiva.

I zaista, obavijest tvrtke AstraZaneca kao da je otvorila neku vrstu aukcije. Nekoliko dana kasnije, iz Pfizer-BioNTech stigla je obavijest o 90-postotnoj uspješnosti njihovog cjepiva. Unutar 24 sata Europska je unija rezervirala 300 milijuna doza, za sveukupno gotovo 5 milijardi eura. Tjedan kasnije bio je red na farmaceutsku kompaniju Moderna koja je najavila svoj preparat, i 94,5-postotnu učinkovitost. Stéphane Bancel, direktor Moderne, nije zaboravio obavijestiti Europsku uniju. Ako Bruxelles brzo ne potpiše ugovor – pod uvjetima i cijenom koje je postavila kompanija – Moderna ne garantira pravodobnu dostavu cjepiva u Europu. Gotovo eksplicitna ucjena. Idući dan i Pfizer-BioNTech priključili su se ovoj „aukciji“, obavijestivši da su razvili proizvod s 95-postotnom učinkovitošću, koji bi pružio efikasnu zaštitu i za starije, najugroženije.

Belgijski mikrobiolog Emmanuel André na svojem je Twitteru ironično izjavio: „Razumijem financijske motive koji farmaceutske kompanije nagone da šire medijske objave koje ih proglašavaju najboljima. Ali budimo ozbiljni: ako nastave s ovim žurnalističkim eskalacijama, stići ćemo do 140-postotne učinkovitosti prije nego dobijemo i jednu naučnu studiju o tome“. André je u pravu kada ističe postojanost znanstvenih nedoumica u vezi sa stopom uspješnosti potencijalnih budućih cjepiva, ali potrebno je razmotriti i dvostruku dimenziju dostupnosti i raspoloživosti cjepiva.

Dostupnost cjepiva se prije svega odnosi na njihovu cijenu. A o cijeni službeno još uvijek ne znamo ništa. Spominju se cifre od 3 do 30 eura, ali sve su to nepotvrđene glasine jer Europska komisija odbija objaviti ugovore koje je isposlovala s farmaceutskim kompanijama dok su nacionalne vlade sputane klauzulama o povjerljivosti. U svakom slučaju, ove cijene mogle bi se na prvi pogled činiti razumnima. Ali ostati pri ovom prvom dojmu bilo bi pogrešno. Prije svega, ove cijene većina ne-europskih država ne može platiti. Zatim, novac koji su vlade isplatile za nabavku cjepiva tek je jedan dio sredstava koja su iz javnih fondova isplaćena farmaceutskim kompanijama. U stvari, svi su kandidati za cjepivo razvijani uz potporu javnih fondova za istraživanje i razvoj. Radi se o stotinama milijuna eura za svaku farmaceutsku kompaniju, što u slučaju Moderne dolazi do pokrića 100% troškova produkcije. Neki pretprodajni ugovori koje je Europska unija potpisala pokrivaju čak i dio ekspanzije produktivnog kapaciteta kompanija i uključuju nepovratne depozite za rezervaciju. Dakle, ako cjepivo ne bude uspješno, velik dio ovih javnih sredstava bit će izgubljen. Dodatno, iako su kompanije i dalje odgovorne za skrivene nedostatke svojih proizvoda, države kupci pozvane su preuzeti dio financijske odgovornosti za eventualne sudske troškove ili odštete. Sve ovo dio je strategije koju Europska komisija opisuje kao de-risking (izbjegavanje rizika). Ili radije, prebacivanje investicijskog rizika s kompanije na porezne obveznike, koji će na kraju možda jedno cjepivo platiti tri ili četiri puta više. U slučaju da bude potrebno docjepljivanje kako bi imunost potrajala, taj će rizik biti još konkretniji. Zapravo, naoko razumne cijene cjepiva unilateralno su postavile kompanije i imaju rok trajanja. U slučaju Brazila, AstraZaneca bila je jasna: obaveza kompanije da drži pristupačnu cijenu ističe u lipnju 2021. Drugim riječima, budući da prava intelektualnog vlasništva ostaju kompanijama, one će cijenu cjepiva moći podići čim malo popusti pritisak javnog mišljenja.

Ako su izdvajanja iz javnih sredstava, namijenjena farmaceutskim kompanijama, značajno opteretila državne proračune, uz rizik da se na kraju po tko zna koji put još više oslabi javno zdravstvo, ta izdvojena sredstva u isto vrijeme ne garantiraju čak ni da će biti dovoljno raspoloživih cjepiva za sve građane Europe – kamoli za ne-europljane. Ni jedna farmaceutska kompanija danas nije u stanju proizvesti dovoljnu količinu kako bi se cijepio cijeli svijet, čak ni jedan kontinent. I zato bogate zemlje rezerviraju ili kupuju ogromne količine potencijalnih budućih cjepiva, pri čemu za zemlje slabijih financijskih mogućnosti ostavljaju tek mrvice. Francuske novine L’Humanité objavile su podatak da će bogate zemlje osigurati 6 milijardi doza za populaciju od milijardu ljudi, dok će za ostale 92 zemlje, 4 milijarde ljudi, preostati 500 milijuna doza. Tako da su mehanizmi internacionalne kooperacije, kao što je CoVax, u borbi za ravnopravniju distribuciju cjepiva diljem svijeta, gorko poraženi vakcinacijskim nacionalizmom.

Jedino realno riješenje ovog problema bilo bi omogućiti da više kompanija proizvede jedno te isto, zadovoljavajuće efikasno cjepivo. Ali tu se suočavamo s barijerama prava intelektualnog vlasništva. Licenca garantira ekskluzivnost podataka i tehnologija vezanih uz proizvodnju cjepiva za samo jednu kompaniju, koja će tu ekskluzivnost zatim iskoristiti, zahvaljujući monopolu koji će time stvoriti za naplatu profita. Kako bi se povećao produktivni kapacitet trebalo bi dakle podijeliti ove tehnologije. Svjetska zdravstvena organizacija napravila je vezanu grupu licenci vezanih za Covid-19 kako bi to omogućila. Južna Afrika i Indija, uz koaliciju od stotinjak zemalja, predlažu ukidanje licenci. Druga koalicija zemalja, u kojoj su države od SAD do Europske unije, tom se prijedlogu suprotstavlja. Nije slučajno da baš u ovim potonjim državama imaju sjedišta najvažnije farmaceutske kompanije, posjednice licenci. Tako te države na kraju štite profite velikih farmaceutskih kompanija, u suprotnosti s imperativima globalnog zdravlja.

Uzmemo li u obzir hitnost ove globalne zdravstvene krize, s više od milijun mrtvih uslijed Covida diljem svijeta, a iz koje proizlazi ogromna socijalna kriza, dati prioritet profitima farmaceutskih kompanija jest neki oblik kriminalnog cinizma. Moramo se sjetiti da bez javnih fondova ovi kandidati za cjepivo ne bi postojali. Potrebno je stoga onemogućiti privatizaciju. Već smo u lipnju s lijevim klubom zastupnika u Europskom parlamentu (GUE/NGL) pokrenuli europsku peticiju sa zahtjevom u tom smjeru, jednostavnim ali krucijalnim: učiniti s cjepivom protiv Covida-19 ono što je znanstvenik Jonas Salk napravio s cjepivom protiv dječje paralize i onemogućiti bilo kakav oblik monopolističkog patentiranja.

Upravo ovih dana pokreće se inicijativa Građana Europe (European Citizens’ Initiative) već registrirana pri Europskoj komisiji. Inicijativa, koja će morati prikupiti milijun potpisa kako bi mogla biti prezentirana, nastoji osigurati da pristup dijagnostici, terapiji i cjepivu protiv Covida-19 ne bude prepriječen pravima intelektualnog vlasništva ili analognim bezakonitim restrikcijama. Građani koji zagovaraju inicijativu, među njima liječnik i propagandist Vittorio Agnoletto, žele putem jednog službenog akta prisiliti Europsku komisiju da poduzme svaku zakonodavnu inicijativu potrebnu da cjepiva i terapije protiv pandemije postanu globalno javno dobro, slobodno dostupno svima.

Izvor

Show More

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close